Danas sam se po prvi put nakon srednje škole skoro potukao. Vozio sam se sa curom i našao parking. Stali smo da bi se parkirali kada je tip na triciklu iza nas počeo mahnito trubiti. Onda je počela frka.

Došao je do mojih suvozačkih vrata, otvorio ih i rekao da nismo imali žmigavac. Bio je neobrijan, oči su mu bile staklaste, pogled zamagljen i na dahu mu se osjetio alkohol. Uvjeravali smo ga da smo sve obavili po propisima, a on je odgovarao sve sočnijim psovkama. Počeo sam se ispričavati za naše nepropisno ponašanje, na psovke odgovarao sa “žao mi je, pogriješili smo”, a on je i dalje psovao i inzistirao da se parkiramo i izađemo iz auta. Na kraju nam je zatvorio vrata da bi se parkirali, a mi smo krenuli dalje i prijavili njegove tablice policiji.

Sam incident, makar je bio stresan, nebitan je. Fascinantno je nešto drugo - da taj nasilnik, koji je vozio potpuno pijan i bez svjetala, robuje strogom i krutom sustavu pravila. Pogledajmo njegov program tuče nedjeljne večeri.

1. Naći žrtvu

Večeras je to par koja je stao ispred njega i time “ugrozio” njegov život.

2. Zaustaviti žrtvu

Navesti ljude da zastanu i uvuku se u raspravu o svojoj “grešci”.

3. Navesti žrtvu na borbu

Ovo stoji ako je žrtva muškarac. Da je cura bila sama, ne bi bilo problema. Ovako, mada je ona vozila i “ogriješila” se o njega, on je vrijeđao samo mene. Da me uspio premlatiti, imao bi dodatne ego bodove što je to učinio pred mojom curom.

4. Borba

Borba se u njegovom svijetu događa izvan auta. Kako nisam imao namjeru izlaziti, sve me žešće provocirao.

Ova skripta je u suštini jednostavna stvar o kojoj većina ljudi nema potrebu razmišljati. Kao psihologa me fasciniralo u kolikoj je mjeri naš anonimni izazivač bio rob svog sustava. U više navrata me mogao udariti dok sam bespomoćno sjedio u autu, ali njegov kodeks časti nalaže da mu moram uzvratiti uvredu i izaći iz auta. Tada je to klasični mužjački dvoboj kakvog traži. Dok ga ne vrijeđam i sjedim u autu sam siguran jer mu se to ne uklapa u program i, ako bi me udario, to bi bio napad na bespomoćnu žrtvu. Izlaskom iz auta bih voljno sudjelovao u obračunu i njegov pomaknuti osjećaj časti bi bio zadovoljen.

Iz moje perspektive, drago mi je da moj nesuđeni protivnik nije imao dovoljno fleksibilnosti u ponašanju da me pretuče bez obzira na moje odbijanje sudjelovanja u tom drevnom ritualu primata, ali mi je palo na pamet dobro pitanje za razmatranje.

U kolikoj mjeri je vaše svakodnevno ponašanje uvjetovano nefleksibilnim programima?