Suptilne subliminalne poruke

Znanstvenici su se okrenuli protiv Krešimira Miška i njegove emisije “Na rubu znanosti”. Kažu da njegova emisija promovira pseudoznanost. Dugo im je trebalo.

Mišak je znanstvenicima na optužbe uzvratio izazovom da pogledaju njegove emisije i kažu što je u njima sporno. Kako nemam naviku gledati TV, pogledao sam njegov blog i – gle, što tamo ima! Posljednji tekst je o subliminalnim porukama. Ovo će biti lak posao…

Povijest subliminalnih poruka traje pedesetak godina. Pojavile su se s puno halabuke – u studiji Jamesa Vicaryja iz 1957. godine. On je u jednoj kino dvorani u filmove ubacivao poruke “Hungry? Eat popcorn” i “Drink Coca Cola”. Nakon toga je porasla prodaja kokica i Coca Cole, što je izazvalo očekivanu frku među kupcima. Ljudi su se bunili da se radi o zloj kontroli uma, a marketinškim stručnjacima su izrasli vampirski zubi i počeli su ulagati velika sredstva u subliminalni marketing.

Ta studija je imala samo jedan problemčić. Bila je potpuno izmišljena, što je njen autor godinama kasnije i priznao. Znanstvenici su u više navrata istraživali subliminalne poruke i zaključili da nemaju nikakvog efekta osim placeba. Da je Mišak uložio malo više truda u svoje istraživanje, otprilike pet minuta da budem precizan, dobio bi sve ove informacije.

Umjesto istine o subliminalnim porukama, njegov tekst se bavi idejama koje su u najboljem slučaju umišljanja, a u najgorem simptomi rastuće paranoje. Na primjer, slikama guštera u pozadini stola za poker koje je vidio – gle čuda – nakon što je čitao literaturu Davida Ickea. To je rezultat fenomena koji se u psihologiji zove “pripremanje” i nije naročito posebno.

Druga stvar koju Mišak vidi je seks. I to seks posvuda, od novčanica do oglasa za hrenovke. Tu je bitno napomenuti dvije stvari.

Prvo, seks prodaje svašta i u tome nema ničeg spornog. Seks u reklamama nije subliminalan niti skriven: samo treba pogledati dobar broj reklama za sladoled na kojima zgodne žene guraju sladolede naziva “King” ili “Magnum” u zavodnički rastvorene usne. Da bi reklame nešto prodavale na subliminalan način, to ne bi smjelo biti vidljivo golim okom. Ako je vidljivo, onda nije subliminalno.

Drugo, grafičari su otkačeni ljudi i skloni su ubacivanju suptilnih detalja u slike i filmove. Ti detalji ne služe ničemu drugom osim da dizajner vidi ako će publika primijetiti te sitnice koje se zovu “easter eggs” (uskršnja jaja). To je toliko rasprostranjen fenomen da čak postoji i sajt koji prikuplja uskršnja jaja. Ima dizajnera koji to rade vulgarnije od drugih, ali što se tu može.

Osnovna greška paranoika koji su opsjednuti subliminalnim utjecajem je u tome što misle da je na ljude potrebno utjecati na prikriveni način. Ljudi sasvim dobro reagiraju na direktan utjecaj pa ovakve lukave metode do sada nisu bile potrebne. Ali Mišaka to ne opterećuje jer je i loš publicitet – dobar publicitet.

8 komentara

  1. astrodrom 25.05.2010.
  2. Slaven Hrvatin 25.05.2010.
  3. ivana 29.05.2010.
  4. Slaven Hrvatin 29.05.2010.
    • mamlaz 04.11.2012.
      • Slaven Hrvatin 05.11.2012.
  5. Danton 01.04.2012.
    • Slaven Hrvatin 01.04.2012.