Stara, dobra pjesma poučno kaže da u životu prolazi samo vjeran pas. Jeste li ikada razmišljali o tome što znači biti vjeran, biti odan?
Recimo da imate psa. Hranite ga, izvodite u šetnje, igrate se s njim i smatrate ga ravnopravnim članom domaćinstva.
Recimo da vaš susjed ima psa. Hrani ga splačinama, drži ga na kratkom lancu i pušta ga da živi pod otvorenim nebom u dvorištu. Sva pažnja koju mu posvećuje je kada ga tu i tamo šutne jer ga nasmijava kada pas cvili.
Vjeran vam može biti samo drugi pas. Već sami pojmovi vjernosti i odanosti u sebi uključuju sakrivenu pretpostavku unatoč svemu. Državi koja nas muze, partneru koji nas vara i roditelju koji nas psihički zlostavlja, odani smo unatoč svemu.
Kada nađemo nekoga tko nas istinski obasipa naklonošću, ljubavlju i dobrotom, toj osobi više ne moramo biti vjerni. U tom trenutku samo pitanje odanosti postaje smiješno.
Related posts:
Da biste dobili obavijesti o novim tekstovima, pridružite se Zlihologiji na Facebooku ili me pratite na Twitteru.
Zašto pitanje odanosti u tom trenutku postaje smiješno?
“Odanost” se sastoji od dvije komponente. Prva je ideja kojoj smo odani (životni partner), a druga je ono što nas odbija od te ideje (njegovo ponašanje). Kada susretneš nekog tko te nevjerojatno privlači bez da te nečim odbija, nema potrebe za odanošću. Onda nastupa trajna ekstaza.
Pa recimo da sam skužila.