Vrijeme bejzbol palica

1.12.1955. godine jedna je crnkinja uhapšena u Alabami jer je u autobusu odbila ustupiti mjesto bijelcu. Prijetila joj je financijska kazna zato što je po zakonu crnac bio dužan bijelcu ustupiti mjesto u autobusu. 15.5.2010. godine jedna se Hrvatica odlučila razvesti od supruga. Kuća je prodana na ovrsi i bivši suprug je došao u kuću da bi je potpuno ogolio od svega što se da odnijeti. Susjed joj je to javio, na što je ta gospođa, povrh svega i trudnica, došla do kuće i bivšem suprugu prepriječila put autom da bi ga spriječila. Zvala je policiju koja ju je odlučila privesti. Nakon što im je rekla da je trudna i da se loše osjeća, policija ju je izbacila iz auta. Gospođa Trudnica na kraju je završila u bolnici zbog krvarenja. Što ona i Rosa Parks s početka priče imaju zajedničko?

U svakom društvu postoje problemi. U Americi pedesetih godina prošlog stoljeća jedan od najvećih problema bio je rasistički odnos prema crnom stanovništvu koji još uvijek nije potpuno raščišćen. Hrvatska sada ima malo više problema, a jedan od većih je seksistički odnos prema ženskom stanovništvu. U Americi je potez Rose Parks koja se jednostavno odbila ustati bijelcu bio iskra koja je zapalila vatru promjena. Rosa Parks je pasivnim otporom, kakav su zagovarali Gandhi i Martin Luther King, učinila pravu stvar u Americi 20. stoljeća. Kako se postaviti u Hrvatskoj 21. stoljeća?

Situacija je ovakva. Imamo zakone koji štite žene i pravosuđe koje ih tretira kao ljudski otpad. Kada je žena zlostavljana, uvijek se govori o tome kako joj omogućiti da ode. Nasilnika se u pravilu ne udaljava iz kuće. Ženske organizacije nemaju moć i bave se anemičnim organiziranjem događaja o povećavanju svjesnosti o ženskim pravima. Ali nama ne treba svjesnost jer smo svjesniji nego što smo ikada bili. Treba nam akcija.

Jedan moj poznanik je imao bratića čiju majku je bivši suprug zlostavljao dugo nakon razvoda. Kada je saznao što se događa u obitelji njegovog rođaka, otišli su do kuće tog čovjeka i objasnili mu nova pravila igre. Rekli su mu da od tog trenutka nema više pravo pristupa svojoj bivšoj ženi i da će ga ako čuju da joj je izazivao probleme razbiti kost po kost. Nakon toga se žena preporodila.

Tako bi u slučaju nasilja nad ženama bilo korisno da se organiziraju plemeniti muškarci – a ima nas mnogo – koji će ženama koje znaju bez naknade umlatiti partnera nasilnika. Neka kriteriji budu jasni i jednostavni. Ako joj opali šamar, dobit će cipelarenje. Ako je pretuče, umlatit će ga tako da ostatak života mora ići na dijalizu.

Taj tip aktivizma koji predlažem je protuzakonit i u početku postoji šansa da će muškarci koji mlate nasilnike biti sankcionirani od istih tih institucija koje ne kažnjavaju nasilnike. To je u redu. Priča će se proširiti, potaknut će druge muškarce na djelovanje i s vremenom će nasilje nad ženama biti nezamislivo toliko koliko je sada nezamislivo da se crnci u autobusu ustaju bijelcima.

Naravno, na ovo možete naglasiti da se Rosa Parks ipak borila pasivnim otporom, a mjere koje predlažem su poprilično aktivne. To je istina, ali svaka tehnika ima svoje mjesto i vrijeme. Žene u Hrvatskoj su sada pasivne, kao i institucije koje o njima trebaju brinuti. Došlo je vrijeme za bejzbol palice.

Rasplet priče o nepoznatoj gospođi Trudnici nećete moći pročitati u novinama. Usred razgovora njenog susjeda s novinarkom uzela mu je telefon, rekla da odustaje i ne želi da priča izađe u javnost.

2 komentara

  1. astrodrom 16.05.2010.
  2. Slaven Hrvatin 17.05.2010.