Antikultistička histerija

Bilo je samo pitanje vremena. Na razuman tekst o fenomenu “indigo djece” oglasila se Branka Dujmić-Delcourt, aktivistica koja je borbu protiv kultova pretvorila u kult.

Njeni argumenti, objavljeni na portalu roditeljski.info, još su luđi od ljudi protiv kojih se bori. A to nije mala stvar.

Tko su indigo djeca?

Za početak nešto o fenomenu indigo djece. Teoriju indigo djece smislila je američka vidovnjakinja Nancy Ann Tappe. Taj naziv je nalijepila hiperaktivnoj ili čak autističnoj djeci, koja su se pretvorila u duhovno prosvijetljena bića s nadnaravnim sposobnostima i kozmičkom razinom empatije i dobrote.

Na prvi pogled čini se da je to još jedna luda, ali benigna, filozofija. Problem s time je što se bolesnoj djeci uskraćuje adekvatan i pravovremen tretman, što im s godinama samo pogoršava simptome.

Koliko su kultovi opasni?

Amerikanci su izmislili pojam kultova i ideju da se protiv njih treba boriti. Zgodan detalj je da se ta borba vodila isključivo pod okriljem militantnih kršćanskih pokreta. Zato se vrijedi zapitati jesu li se borili protiv realne društvene kuge ili su jednostavno pokušavali istrijebiti konkurenciju.

Antikultisti su dugo godina tvrdili da sektaški vođe koriste metode kontrole uma i pranja mozga da bi držali sljedbenike pod kontrolom. Neovisni istraživači su kasnije zaključili da su te tehnike dramatično precijenjene i da se ljudi u kultove uključuju svojom voljom i da tamo dobrovoljno i ostaju.

Branka Dujmić-Delcourt u akciji

Sada na scenu nastupa Branka Dujmić-Delcourt. Kao i američki aktivisti, i ona je povezana s kršćanskim lobijem, mada puno diskretnije.

Pogledajmo neke njene komentare da bi bilo jasnije koje tehnike utjecaja koristi.

Već duže vrijeme pratim new-ageovske pomake u RH koji su dostigli nerazmjerne dimenzije. Njihovi centri se ponašaju poput gospodara prstenova koji su iznad svih zakona i demokratskih principa. Hrvatskom tržištu nude sinkretizam izmišljotina te vrbuju nemoćne i neupućene. Kada to čine oni koji kojima je država omogućila besplatno školovanje na sveučilištu, onda je to zločin.

New age centri, za početak, ne postoje. Praktičari su skoro uvijek pojedinci kojima je ured u svom dnevnom boravku da ne bi morali plaćati poreze. Čak i oni koji djeluju legalno se ne uzdižu iznad razine malog obrta. Većina su iskreni pojedinci koji žele pomoći ljudima u nevolji, a jedini im je grijeh prihvaćanje nebuloznih teorija bez propitivanja.

Ako želite vidjeti koliko su argumenti gđe Dujmić-Delcourt klimavi, pročitajte ponovno taj odlomak. Ali uz malu promjenu. Zamijenite svaki spomen “new agea” sa “katolička crkva”.

Europa je u svojoj povijesti doživjela totalitarizam u vidu fašizma i komunizma pa su njeni kriteriji naspram tom fenomenu rigorozniji od onih u Sjedinjenim Državama koje su kolijevka ‘indigo pokreta’. Pošast new-agea prerasta u novi totalitarizam koji se u Europi prati i sankcionira u slučajevima kada izlazi iz okvira vjerovanja, te kada njeni sljedbenici ostvaruju svoje slobode i profit na štetu drugih.

Sama usporedba ljudi koji meditiraju, koriste kristale i aromaterapiju ili usklađuju svoj dom s feng shui principima s fašizmom je pompozna i smiješna. Što se tiče zadnjeg dijela citata, jasno je da će se u svakom slučaju kažnjavati ljude koji rade protiv drugih ljudi – ako je to protiv zakona – a ne samo u slučaju new agea.

Samo 10 godina nakon parlamentarnih anketa, rezultati pseudoznanosti postaju sve više predmetom sudskih procesa. To je pokazatelj da je francuski ‘About-Picard’ zakon o sektama, prvi takav u svijetu, samo jedna od mjera koje Europa treba preuzeti, zaključeno je na Konferenciji o sektaškim devijacijama, održanoj u francuskom parlamentu, 15. listopada prošle godine.

Zakon “About-Picard” je s razlogom “prvi takav u svijetu”. On je predmet žestokih kritika jer promovira vjersku netoleranciju. Vijeće Europe, na koje se gđa Dujmić-Delcourt toliko voli pozivati, 2002. godine je pozvalo francusku vladu da ponovno razmotri taj zakon. Ali to nije sve! Zakon je primijenjen samo jednom u desetak godina od proglašenja – i to na kult čiji vođa je poticao članove na masovno samoubojstvo.

Kultovi ili, bolje rečeno, alternativni duhovni pokreti, mogu biti benigni ili opasni. Antikultisti su samo opasni: oni manipuliraju javnošću i šire neistine u korist svojih gospodara iz sjene.

One Response

  1. astrodrom 27.08.2010.