Kada bi u Hrvatsku došao neki stranac i pogledao zakone, zaključio bi da je bolje biti nogometni navijač nego ustaša. Ali mi znamo da je u praksi bolje biti nacist. Pogledajmo zašto.

Ovo su četnici. Od ustaša ih razlikujemo po ćirilici na majici.

Utakmice štete zdravlju

Navijači su međunarodno poznati po svom nasilnom ponašanju. Ako njihov tim izgubi, ritualno će razbiti i zapaliti centar grada u kojem se nalaze, a usput razmijeniti par udaraca s lokalnom policijom. Ako ste navijač, na značajnijoj utakmici postoji dobra šansa da ćete dobiti bocu u glavu od suprotnog tima ili pendrek u bubreg od policije.

S druge strane ustaše će se samo smucati po događajima gdje će se obilježavati događaji patriotskog karaktera. Tamo će se bunt svoditi na pjevanje one pjesme koja četnike upozorava da se neće vratiti u mjesto gdje ni zmije ne žele boraviti. Vrhunac nasilja im je gađanje TV novinara sitnim kamenjem.

Ako nosite navijački šal, netko će vas sigurno htjeti pretući, a ako nosite crnu kapu, netko će vas zagrliti oko vrata i pijanim zadahom tuliti o Juri i Bobanu.

Navijače vole samo navijači

Klubovi nisu baš ludi za svojim navijačima. Svojim divljačkim ponašanjem bacaju ljagu na klub, uništavaju stadione i gradove, a u inozemstvu postoji rizik da će zbog njihovog ponašanja klub biti kažnjen novčanom kaznom ili neigranjem. Vlasnicima klubova je veća dobit od namještanja utakmica nego prodavanja ulaznica.

S druge strane, ustaše vole svi. Vole ih tinejdžeri jer su izraz bunta i prkosa institucijama. Vole ih institucije, mada diskretno, jer nezadovoljstvo naroda kanaliziraju u nešto glupo i neučinkovito. Voli ih narod jer je lakše za probleme okriviti manjine i “komuniste” nego izaći na ulice i tražiti promjene.

Policija voli ustaše

Kada je nedavno jedan tinejdžer na utakmici nosio majicu s natpisom A.C.A.B. (All Cops Are Bastards), organi reda su nas zapanjili munjevitom intervencijom. Otac tog klinca se može nadati novčanoj kazni ili do trideset dana u zatvoru.

S ustašama je stvar malo drugačija. Na nedavnoj proslavi u Đavoglavama masovno se nosilo ustaške kape i novinari su sve fotografirali iz neposredne blizine. A policija? Prvo su tvrdili da ništa nisu vidjeli, onda da nisu htjeli hapsiti da ne bi izazvali pobunu, a tek nakon pritiska medija stavili su fotografije crnokošuljaških manekena na svoje stranice. Sva sreća da dečki i cure osim crnih kapa nisu imali majicu A.C.A.B jer bi već bili zatvoru.

No related posts.