4 laži koje nam mediji serviraju kao istinu

Ako pratite medije, vidjet ćete neke senzacionalističke teme koje se često provlače. One zvuče dobro, čini se da skladu su sa zdravim razumom, ali u stvari nemaju veze s pameću.

Kada razmišljate je li neka teorija istinita, sjetite se čuvenog citata H. L. Menckena:

Za svaki složen problem postoji odgovor koji je jasan, jednostavan – i pogrešan.

Nasilne video igre stvaraju ubojice

Neki aktivisti tvrde da nasilne video igre potiču nasilje kod djece. Njihov mudar zaključak je da igranjem takvih igara uvježbavamo nasilničko ponašanje koje potom prenesemo u stvarni svijet.

Istina je sasvim drugačija. Takav način zabave smanjuje stres i može dovesti do manje nasilja. Uostalom, hoćete li bolje naučiti divljačko ponašanje od šarenih sličica na ekranu ili od oca koji mlati mamu?

Trošenjem lakih droga prijeći ćete na teške, a s teških na teže

Već se desetljećima govori da su marihuana i ljepilo prvi koraci prema teškim drogama. Zagovornici te teorije mašu istraživanjima u kojima se otkriva kako su ovisnici o heroinu u velikom broju probali i marihuanu. Ono što je bitno imati u vidu je da korelacija ne znači uzrok.

Jednostavnije rečeno, to što su neki potrošači heroina pasli travu prije nego su zajahali konja ne znači da pušenje trave vodi do narkotika. Ali to svakako lijepo zvuči.

Subliminalne poruke u muzici mogu vas navesti na samoubojstvo

Ovaj mit je bio popularan prije dvadesetak godina kada se tvrdilo da određene vrste muzike, uglavnom heavy metala, imaju skrivene poruke. Te se poruke ne može čuti (inače ne bi bile skrivene) jer su snimljene unatrag. Ali bez obzira na to, one djeluju i ulaze vam u podsvijest koja, nekim nikad objašnjenim procesom, nečujne naopačke snimljene poruke tumači kako treba.

Subliminalne poruke
je znanost u više navrata istraživala i zaključila da ne djeluju ili je rezultat toliko mali da ga se može smatrati placebom.

Nažalost, ono što je snimljeno unatrag čuje se unatrag, a ono što uho ne čuje – jednostavno ne djeluje.

Samoubilačke sekte (“Crna ruža”) traže nove članove

U svijetu postoji nekoliko kultova koji su poznati po masovnim samoubojstvima članova. Ono što borci protiv sekti ne žele prihvatiti je da se samoubojstva događaju u posebnim slučajevima. To je uglavnom kada je sekta stjerana u kut i prijeti im zatvorska kazna za zločine koje su počinili.

Sekta koja bi od početka pokušala vrbovati ljude za samoubojstva ubrzo bi naišla na probleme. Prvi problem je što ljudima koji su skloni samoubojstvu za to ne treba društvo. Uglavnom će to učiniti sami ili, vrlo rijetko, s partnerom. Ulazak u samoubilačku je nepotrebno gubljenje vremena.

Drugi problem je što nitko pri zdravoj pameti ne bi ulazio u kult koji se oglašava kao samoubilački. Da bi netko prihvatio samoubojstvo u okviru sekte, on mora biti posvećen tom društvu. Do posvećenosti neće doći ako vas ljudi koje jedva poznajete navode na oduzimanje vlastitog života.

Treći problem je što ćete traženjem novih članova naići i na neke ljude koji vam se neće pridružiti. Pošto smo svi skloni ogovaranju, brzo će se proširiti trač da ljude navodite na suicid pa ćete privući pažnju organa reda.