Vrag je donio šalu

muškarac

Pasivna agresija – put do uspjeha i sreće

Otvoreno agresivno ponašanje u modernom društvu je nepristojno i nepoželjno. Agresivno se ponašaju samo ljudi koji se ne mogu kontrolirati (pijanci, narkomani, nogometaši) ili oni koji si to mogu priuštiti (kerumi, djeca moćnika). Za sve nas obične ljude tu je pasivna agresija, izvrstan način za nerviranje ljudi bez posljedica.

Smisao pasivne agresije je da svoju mržnju, zavist, potrebu za kontrolom i ostale pomalo antipatične emocije zapakirate u nešto ljubazno i simpatično. To što se radi o potpuno pokvarenim bolesnoćama je samo šlag na torti. Evo nekoliko korisnih primjera pasivne agresije.

Vještina neuhvatljivosti

Temelj kvalitetnih veza je uspješno dogovaranje i pregovaranje. Ali to je previše truda! Puno je bolje i veselije imati vezu u kojoj ste vi Bog. Zato trebate biti neuhvatljivi.

Kada vaši bližnji od vas očekuju nešto konkretno, filozofirajte. Objasnite im kako to neće riješiti stvari i da bi ih čak moglo pogoršati. Ako istaknu da u nečemu niste u pravu, odgovorite da svatko ima svoju istinu.

Bez obzira što činili, nikada ne priznajte da ste u krivu. Ili je zgriješio netko drugi ili su vas pogrešno razumijeli.

Lažni kompliment

Znate li koje je najbolje vrijeme za prati prljavo rublje u vašoj vezi? Kada ste okruženi prijateljima! Sve što zamjerate partneru ne treba rješavati u razumnom razgovoru u četiri oka nego hladno servirati u društvu prijatelja. Što većem, po mogućnosti.

Je li vam se partner udebljao i ne pada mu na pamet smršaviti? Uhvatite ga za obrašćiće ili škembu i tepajte mu da je vaš predivni praščić. Ima li vam partnerica užasan osjećaj za modu? Istaknite kako je spojila crvenu minicu sa žutim topićem i pohvalite njenu hrabrost i avangardni osjećaj za stil.

“Nemoj se uvrijediti, ali…”

Ova fraza je jedno od najmoćnijih oružja u komunikaciji. Ona vam omogućava da sugovorniku u lice kažete sve što o njemu mislite bez da smije reagirati.

Uostalom, što vam može? Ako na vas pobjesni, ispast će nerazuman jer ste rekli da ga ne želite uvrijediti. Ako ne reagira, to je kao da se obliže nakon što ste mu pljunuli u lice. Kako teoretičari marketinga vole reći, ovo je čista win-win situacija.

(Ne)namjerna sabotaža

U posljednje vrijeme moderno je partnere i djecu podržavati čak i u stvarima koje vam se ne sviđaju. Ako se, na primjer, vaš suprug ili supruga odluči za tečaj pletenja ili se uključi u šahovski klub, tko zna koga će tamo upoznati i napustiti vas?

Ali ne možete krenuti u otvoreni sukob jer ćete s pravom ispasti nerazumni. Zato ga sabotirajte i izmislite nešto hitno. Recite da je auto ostao bez benzina, da ćete morati ostati na poslu duže nego što ste mislili ili da ste zaboravili skuhati večeru.

Iskoristite ove tehnike za sijanje užasa i patnje, ali ne zaboravite zadržati anđeoski osmijeh na licu. Imate li još koji primjer pasivne agresije?

Previous

Antidepresiv Sulpyco: spoj znanosti i šarlatanstva

Next

4 tehnike za uspješno laganje u poslovnom okruženju

11 Comments

  1. Ajme, ovo je strašno. Prilično me iznenadilo ovo svađanje u društvu, ako sam dobro shvatila. Poznajem neke takve ljude. Meni inače ide na živce to kastriranje bilo kakve vrste agresije u modernom društvu jer, barem što se mene tiče, postoji zdrava agresija – kažeš što misliš, konfrontiraš se, posvađaš se i riješiš stvari. Ili se raziđeš. Mislim da smo okruženi pasivnim agresivcima i meni je prvi poriv da ih istučem i skinem ih osmijeh s lica. 🙂

  2. Slaven Hrvatin

    Nemoj ih tući. Samo im reci “Nemoj se uvrijediti, ali mislim da si ljigavi idiot.”

  3. I, što misliš, kako će reagirati na to?

    • Slaven Hrvatin

      Ne znam, ali bih htio da to mogu vidjeti. 🙂

  4. Hm, znaš da bih mogla to probati. Pa recimo, da sam u nekim situacijama napravila nešto slično. 🙂

  5. Ovo je sjajan post. To spada u onu rubriku, kada se obično ujedem za jezik da ne kažem ništa. Onda, pošto mi je baš to ljigavo, pokušam da priđem otvoreno, iskreno i sa uvažavanjem da ukažem na nešto što mi smeta, ugrožava me, neću da tolerišem i sl. I naletim obično na – minu. Ko da se obraćam vratima, a ne ljudima. Al’ ne odustajem. 🙂 Izgleda da neću daleko stići, ali nema veze. 😉

    • Slaven Hrvatin

      Podsjetila si me na jedan kružni mail koji je jednom davno cirkulirao. Radi se o poslovnom dopisu gdje klijent poslovnog partnera obavještava kako mu je isporučio lošu robu.

      I ide on “poštovani gospodine”, “povodom neispravno isporučene robe”, “radujem se budućoj uspješnoj suradnji nakon što riješimo ovaj sitan problem” i nakon svega toga završava sa “uostalom, jebo ti ja mater”. 🙂

      • Sad kad sam pročitala tvoj komentar, palo mi je napamet svo ono foliranje u (poslovnoj) komunikaciji, na relaciji ljubazno-ti-ga-uteram, a ono što mislim to nećeš ni čuti. 😀 Ujedno ne tako loša ideja za pisanje.

  6. znaš kako, skoro je jedan moj prijatelj rekao “ma kakva je to uljudnost ako se kao ljudi ne gadjamo semenkama, ne mlataramo rukama sa sve onim ‘jebo sam ti mater…'”
    pa sad, ili to kad mu dodje momenat pravljenje faula (ja sam za!) ili ‘smile or die’ tehnika… 🙂

  7. deep

    Ja sam više aktivac :)) …Ne zato što se ne mogu kontrolirati, što sam narkoman, Kerum, sin moćnika i sl. već zato što jednostavno ne toleriram zle i pokvarene ljude.
    Pasivnu agresivnost doživljavam kao nešto perfidno, plastično i beskičmeno, što mi je puno gadljivije nego kad mi netko u facu kaže goni se ti u 3 do 4 pičke materine.
    Zašto sam aktivni agresivac?
    1. Zato što su ljudi postali toliko divlji i zli, da u velikoj večini slučajeva nečeš ništa postići uljuđenim razgovorom
    2. Zato što smatram da na psihičkoj bazi činim loše sebi, ako samo “progutam”. Onda me zna i danima mučiti zašto se nisam zauzeo za sebe ili nekoga
    I zato u trenutku kad mi netko digne živac i ja ocijenim da treba ragirati, samo pustim svoju jezičinu s lanca i “što na umu, to na drumu”. Imam taj “dar” da dotaknem ljude tamo gdje ih najviše boli, argumentirano ih poserem i ne ostavim prostora za moguču repliku. Jer što god bi pokušali kontrirati, samo još dublje tonu u svoja govna koja su sami i stvorili.
    Rezultat: Pošteni, “normalni” ljudi me doživljavaju kao dobričinu britkog (često neumjesnog i okrutnog) jezika, a svi ostali izbjegavaju sukob samnom, jer znaju da ću ih oprat i argumentirano potuć u raspravi …jer ako nemam argumente, jezik ostaje na lancu.

    Daleko sam od savršenog, ali za mene ovo funkcionira u današnjem međuljudskom divljaštvu

  8. Hanna

    “nemojte ništa shvatati osobno”

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén