Priča o taksistima

Negdje u svijetu postoji jedna kompanija koja se bavi taksi uslugom. Njihovi vozači imaju nove aute, uvijek su u čistim odijelima i pristojni prema klijentima. Povrh svega, cijena prijevoza je smiješno niska pa su vozači rijetko besposleni.

Ali ako se zaviri iza kulisa, u firmi se ne hrane medom i mlijekom. Odnos prema radnicima je robovlasnički pa kroz firmu prolazi više zaposlenih nego kroz prosječan autobusni kolodvor. Iz priča njihovih bivših radnika izvukao sam nekoliko zanimljivih ideja. Bez obzira želite li izbjeći trajne psihofizičke traume ili otvoriti biznis na mafijaškom principu, ovih 5 principa ne možete ignorirati.

1. Obećajte više nego što možete dati

Nemojte biti kao oni amateri u mrežnom marketingu koji pričaju o neograničenom potencijalu zarade. Kada objavite oglas za posao, navedite konkretne brojke – recimo da nudite plaću od 700 do 1000 eura. Pošto većina kompanija iz samo njima poznatih razloga ne navode koliko su spremni platiti kandidata, ovaj trik će vam dovesti hordu potencijalnih robova radnika.

Ali naravno da nećete plaćati onoliko koliko piše u oglasu. Zato je drugi korak još važniji: čim vam kandidat dođe na razgovor za posao, odmah kažite da je plaća 650 eura. Na prvi pogled bi se moglo učiniti da će pobjeći glavom bez obzira zato što ste mu lagali u oglasu: ako ste lagali već u početku, logično je da ćete ga varati na niz drugih načina.

Ali logika nema veze s biznisom. Čim se javite na oglas u organiziranoj taksi službi, oni unaprijed imaju vaš psihološki profil. Znaju da nemate sjajne kvalifikacije za dobar posao, da je ekonomija u komi i da vam očajnički treba novac. Samim dolaskom na intervju ste u svojoj glavi investirali vrijeme u tu poslovnu priliku i već vam djeluje bahato da tek tako okrenete leđa. Onda ih počnete opravdavati. Možda su u tekstu pogriješili, možda se nešto promijenilo… a kada krenu takve misli, oni vas već imaju.

2. Vežite kandidata za sebe

Od kandidata, ako je to ikako moguće, nemojte uzeti kopije dokumenata. Inzistirajte na originalima “jer su takva pravila” i stvarajte mu što više nelagode dok ne popusti. Prije nego što s iskusnim taksistom ode na probnu vožnju, pobrinite se da vam je ostavio radnu knjižicu.

Tako će nakon probne vožnje možda htjeti odustati i neugodno će se iznenaditi kada shvati da ste ga već prijavili u stalni radni odnos. Onda će mu odlazak bez da poslu pruži šansu djelovati posebno nerazumno pa vas i tu već imaju.

Ako to ne upali, uvijek mu možete reći da ste zauzeti poslom te da mu papire možete vratiti za nekoliko dana, a do tada može voziti taksi da mu prođe vrijeme.

3. Stvorite atmosferu straha

U ovakvom tipu posla ključne komponente su nesigurnost, poslušnost i paranoja. Taksi kompanija o kojoj govorimo već na ulazu ima oglasnu ploču s imenima vozača koji su u prošlih mjesec dana bili novčano kažnjeni. Time kandidati odmah saznaju pravila igre, a postojeći šoferi znaju da će se njihove greške kažnjavati novčano, ali i poniženjem (o tome ću još kasnije).

Duga lista imena na oglasnoj ploči jasno poručuje kako je puno lakše griješiti nego igrati unutar pravila. Svi vi koji ste imali psihopatskog partnera ili šefa dobro znate da onaj koji vam traži grešku uvijek nešto nađe.

Šef smjene, osoba koju ćete prvu upoznati, nikako nije ljubazan, što je čudno. Za razliku od ostalih mjesta gdje se možete javiti za posao, on se ne trudi ostaviti dobar dojam niti pričama o vremenu i sportu s vama uspostaviti ljudski kontakt. Podrazumijeva da ste šljam koji jedva zaslužuje raditi u toj firmi i tretira vas kao teret.

To je jedan zgodan test. Ako odmah ne odete, vjerojatno ćete ostati raditi za njih. Ako se ne bunite protiv pretjeranih grubosti, otvarate vrata budućem zlostavljanju.

4. Postavite tri stupa profita

Obične tvrtke zarađuju od prodaje svojih proizvoda i usluga. Poslovni model taksi firme je drugačiji i temelji se na tri stupa. Jedan stup na kojoj stoji fantastičan financijski uspjeh organizirane taksi službe je niska cijena usluge. Tako postaju popularni među kupcima i uživaju ugled u zajednici.

Drugi stup je prekovremeni rad. Vozači na papiru odrade četrdeset sati tjedno, ali rijetki voze manje od osamdeset sati. Jedan vozač mi je rekao da u tri mjeseca nije imao slobodnog dana, i vozio je 16 sati dnevno. On je pravilo, a ne iznimka. Prekovremeni sati se ne evidentiraju niti se plaćaju. Pošto se nitko ne buni, zakon mase kaže da nećete ni vi.

Kada bi stvarni iznos plaća bio unaprijed naveden, nitko ne bi htio raditi pod tim uvjetima. Zato postoje kazne, treći stup zarade od taksi službe.

A kazne su moguće za cijeli niz stvari. Ogrebotina na vozilu, zaboravljanje da klijentu treba otvoriti vrata, nedovoljno brzo javljanje na upit operatera, pauza za pišanje… Sve to može rezultirati smanjenjem mjesečne plaće od 10 do 40%. Može vam se činiti da su one drakonske s obzirom na prekršaje, ali u tome leži njihova ljepota.

Kada se kažnjava sve, a pravila se često nadopunjavaju, nemoguće je igrati po pravilima. Po primitku vozila dužni ste ga ispitati da vidite je li s njim sve u redu, ali koliko je to moguće ako ste kronično umorni, lista za provjeru je apsurdno velika, a dispečer vas već šalje na prvi posao?

Onda ga netko provjerava po povratku. Možete li biti sigurni da je neko oštećenje nastalo za vrijeme vaše smjene ili ste ga u žurbi zaboravili? Nije bitno – vi ćete to platiti iz svoje plaće. I nemojte spominjati da osiguranje, koje je firma dužna imati, sve to pokriva jer vam to ne mijenja situaciju. Potpisali ste ugovor koji vas na to obavezuje, a bijednik ste i nemate novca za advokate.

5. Uspostavite stalni nadzor

Što manje znate o vašim radnicima, veća je šansa da će razmišljati svojom glavom. Pobrinite se da uspostavite kvalitetnu radio vezu i da s njima putem dispečera budete u stalnom kontaktu. Taksist uvijek mora voziti klijenta na odredište ili voziti prema novom klijentu. Ako mu ostavite vremena za prazan hod, on će jesti, malo odmoriti ili obavljati fiziološke potrebe. U takvim trenucima opuštenosti on će razmišljati što mu takav stres treba u životu, a to nikako nije dobro.

U svako vozilo instalirajte kameru, “za sigurnost vozača”. Kamera vam je potrebna kao dodatan izvor paranoje jer radniku za kojeg procijenite da ne izgleda dovoljno svježe, ili se ne ponaša dovoljno ljubazno, kasnije možete smanjiti plaću.

Ako želite uštedjeti, stavite lažnu kameru. Učinak će biti isti.

4 komentara

  1. Retka Zverka 15.12.2010.
  2. Slaven Hrvatin 15.12.2010.
  3. Retka Zverka 16.12.2010.
  4. Slaven Hrvatin 16.12.2010.