Vrag je donio Å¡alu

Galebu krila znače život

Koga ste spasili?! Galeba?! Pa to je leteći Å¡takor, joÅ¡ ćete dobiti neku boleÅ¡tinu. Stvarno niste normalni… – bila je i ne baÅ¡ najbolja reakcija prijateljice na vijest da se suprug i ja upravo vraćamo od veterinara s ranjenim galebom u autu, pticom koju ona povezuje jedino s odlagaliÅ¡tima otpada, ptičjom gripom i strvinama.

Galeb zvan Ptičurina

Galeb zvan Ptičurina


Pokupili smo ga s ceste gdje ga je udario automobil, a nakon toga preko njega prešao i cijeli vozni park. Bez obzira što se dugo panično borio za život i pokušavao osoviti na noge, njegova strašna agonija vozače se nije ticala.

Nekim čudom, ptica je preživjela. DoduÅ¡e, izgledala je kukavno, potpuno klonula, bez glasa… Rentgen je pokazao da krila nisu slomljena. Da jesu, mogli smo je jednako tako i pustiti da skonča pod kotačima automobila. E da, krila! Krila su joj ostala čitava, a ona su galebu sve. Slomljena bi krila srasla, ali galeb svejedno viÅ¡e nikad ne bi mogao letjeti. Za njega to znači sigurnu smrt, rekao je veterinar, bojažljivo spomenuvÅ¡i rjeÅ¡enje – eutanaziju. To Å¡to Å¡epa na jednu nogu, proći će, imao je sreće.

Glasnik bogova

I što sad s pticom o kojoj ne znamo ništa? U što je staviti, čime je hraniti, kako joj ugurati antibiotik u kljun, kako antispetikom pošpricati rane? Dobili smo lijek, dobili smo šprice i što sad?

Internet, srećom, ima odgovore na sve. Riječ je o najčešćim pticama na Jadranu, koje žive uz more i jezera. No ne spadaju u prave morske ptice i nikada se previše ne udaljavaju od obale pa su kroz povijest moreplovcima davali do znanja da su u blizini kopna. S obzirom da je naš galeb bio više siv nego bijel i imao crni a ne žuti kljun, pretpostavljali smo da je riječ o galebici. Nazvali smo je Ptičurina.

Međutim, to moguće ne odgovara istini i vjerojatno je riječ o mladuncu. Naime, Wikipedija piše da se ženke i mužjaci ne razlikuju:

Postoji više od 40 vrsta galebova. Svi se odlikuju dugim krilima, oštrim kljunom i kratkim, četvrtastim repom. Odrasli galeb naraste do 60 cm, i može doseći raspon krila od oko 145 cm. Težak je do 1,5 kg. Perje im je bijelo, gornja strana krila siva, a vrhovi krila crni. Oči su im kao i kljun žute. Boja perja mužjaka i ženki se ne razlikuje.

U mitologijama, galeb je glasnik bogova, donosi vijesti s “druge strane”.
– Dobro je da ste ga spasili. Neki kažu da je u ozlijeđenoj životinji duh našeg pretka, a drugi da je u božjoj zaštiti onaj tko spasi ranjenu živinu – dodala je susjeda znatiželjno gledajući u galeba sklupčanog u transporteru za mačke. Dala nam je svoj puno veći transporter za pse u kojem se ptica može uspraviti i biti zaštićena.

Smještaj je bio riješen, trebalo se pobrinuti za hranu. Galeb je svežder, najviše voli ribu. U gradu ako ne lovi golubove, gosti se sadržajem kontejnera, ne bira, dakle to nije trebalo biti teško. Škarpina iz zamrzivača trebala je biti dovoljna. Ptica je, kao ni kruh, nije ni taknula tijekom noći. Tek drugi dan halapljivo se bacila na vodu. Galebovi su toliko ludi za vodom da je posuda za par minuta već bila prazna i stalno je treba puniti. No, vodu koriste i za radosno brčkanje i brižljivo češljanje perja. Tek tada proradio je i apetit.

Kupanje u lavoru

Sljedećih dana gutala je svježe srdele, sve dok se šesti dan nije definitivno odbila vratiti u transporter. Bila je to glasna pobuna, i prvi krik koji se mogao čuti od te inače izrazito glasne ptice. U repertoaru njihovog glasanja su i zvukovi koji liče na zavijanje i mijaukanje. Kad se spremaju na napad, potmulo gaču ili mumnjaju dubokim glasom. Tipično kriještanje je upozorenje koje treba upozoriti neprijatelja, ali je i pozdrav i traženje hrane.

Održavanje higijene galebova, odnosno čišćenje kaveza preporučuje se samo onima jakog želuca. “Tko god da je u toj pticurini, mora da je zasrao stvar!”, pomislim. Dok čovjek Å¡ljaka, Ptičurina sretno proteže svoja metar i pol duga krila, zadovoljno Å¡eta dvoriÅ¡tem i kupa se u lavoru. Nikad ne odmiče daleko i pod budnom je pažnjom publike mačaka koje se zbog nje oblizuju na sigurnoj udaljenosti. Osim morskih pasa, sokolova i čovjeka, galebovi osim njih nemaju drugih prirodnih neprijatelja. Kad ne Å¡epaju sami se uspiju obraniti, ovako ih je najbolje braniti metlom.

Nezahvalna Ptičurina

Iako ni nakon šest dana ptica iz ove priče nije uspjela poletjeti više od metra, morali smo je pustiti. Više se nije dala uhvatiti, smiješno je prijetila kljunom i uz panične krikove, a još su se samo hrabrije susjede usuđivale uhvatiti je u bijegu. Osim toga, ptica je po cijelu noć tužno udarala po rešetkama.

Osim leta i visina, još jedna stvar bez koje galeb ne može je društvo – drugih galebova. Iako na slobodi može doživjeti starost do 32 godine, jedinke koje iz nekog razloga ne mogu letjeti i žive pod ljudskom skrbi, mogu također dugo živjeti i postati jako pitome i privržene. Naša nezahvalna Ptičurina za sada ne pokazuje slične sklonosti. Ali je nakon par klimavih pokušaja i nekoliko padova poletjela.

Koliko god su vozači bili spremni prepustiti ovu nesretnu pticu smrti, ljudi u mom susjedstvu jednako su tako bili spremni tu šepavu živinu koju gledaju kako ponovo uči letjeti, nahraniti i braniti od mačaka. Tada sam shvatila da to nije bila okrutnost. Ljudi se jednostavno lako mire sa svojom nesrećom, prepuštaju sudbini i gube nadu. Jednako kao što su odustali od ptice, odustali bi i od sebe. Zaboravljaju da kao i galeb iz ove priče mogu mogu nadživjeti svaku ranu, svaki poraz i opet se vinuti u visine.

Objavljeno 8.7.2011. u Novom listu.

Previous

Što učiniti kada otkrijete da vam je muž serijski silovatelj?

Next

7 tipova posjetitelja koncerata

8 Comments

  1. Divna priča, svaka čast na humanosti!

  2. Vrlo plemenito. Odličan tekst i tako si dobro poentirala u poslednjem pasusu.

    • Slaven Hrvatin

      Priča je super, ali tjedan dana s galebom nije nešto što želimo uskoro ponoviti.

  3. Inače ne komentiram po blogovima

    Prilično nepravedna priča. Mačkama meso znači život; neobrazloženo davanje prednosti jednoj vrsti u odnosu na drugu je vrsta diskriminacije koju nazivamo specizam. Obzirom da je navedeno da mačke nisu prirodni neprijatelji galebova, a svejedno ste im prijetili metlama (ili ih i ozlijedili ili i joÅ¡ gore, nije jasno), to je sadizam. Možda je jedina “sreća” u nesreći Å¡to se vjerojatno radi o kućnim mačkama – većini ostalih vrsta već prijeti izumiranje.

    I joÅ¡ se time javno hvaliti… 🙁

    • Slaven Hrvatin

      Za te mačke nema problema. Zahvaljujući nama dobro su uhranjeni taj sporni galeb,. kvartovske mačke i jedna obitelj ježeva. 🙂

  4. Inače ne komentiram po blogovima

    Odlično; ispričavam se zbog zabune. Zanimljivo i nama dolazi jedna obitelj ježeva u dvoriÅ¡te 🙂

  5. Điđina

    I mi smo jednom spasili mladog galeba. Na žalost, unatoč posjetima veterinaru i biranoj hrani, naÅ¡a ĐiÄ‘ina (koju smo najprije nazvali ĐiÄ‘i misleći da se radi o mužjaku) nije imala sreće. Nakon 7 dana na naÅ¡u je veliku žalost uginula. Silno mi je drago pročitati da je nekome uspjelo spasiti tu naÅ¡u primorsku nebesku krstaricu. ÄŒesto ljudi kažu, baÅ¡ onako kako ste naveli, – leteći Å¡takor, a rijetki su pomislili kako bi im bilo tužno pogledati spram neba i ne vidjeti ni jedno galeblje “bordižanje” i ne čuti njegov krik koji (bar ja) često doživljavam kao galeblju zahvalu slobodi, prostranstvu, suncu i vjetru.

    • Slaven Hrvatin

      Potpuno se slažem. Odrastanje na Jadranu je nezamislivo bez vrućeg ljeta, zrikavaca i kreštavih galebova, a kasnije nam galebovi postanu smetlari.

      Å to se tiče naÅ¡e ptice, volim vjerovati da nam je bila zahvalna… iako je izgledala kao da nas želi ubiti. 🙂

Odgovori

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén