Vrag je donio šalu

Vladin plan za franačke dužnike i zatvorenička dilema

Prije mjesec-dva Vlada Republike Hrvatske banke je nakon mukotrpnih pregovora prilagodila da pogoduju same sebi. Franačkim dužnicima omogućila je produženje kredita, a banke su smanjile kamate toliko da se dužnici pitaju radi li se o sprdačini ili uvredi. Da stvar bude gora, tečaj franka je potpuno podivljao, a Vlada je intervenciju proglasila uspjehom.

Sada je, nakon osnivanja Udruge Franak i sve više novinskih tekstova o ljudima koji se spremaju pasti travu, Vlada krenula u novu akciju. Fiksirala bi franak na 5,8 kuna, a građani bi ostatak plaćali novim kreditom. Izvorni tekst možete pročitati u Jutarnjem, a u ovom tekstu ću se pozabaviti psihološkim konceptom zatvoreničke dileme i kako se to može primijeniti na franačke robove.

Brzi krediti

Brzi krediti (jferzoco/flickr)

Što je zatvorenička dilema?

Recimo da je policija uhvatila dva počinitelja zločina. Policija zna da su krivi, ali za to nema dovoljno dokaza i istražiteljima jedino preostaje da počinitelje prisile na priznanje – u suprotnom će ih samo moći osuditi za nešto beznačajno. Zato odvajaju osumnjičenike i svakome nude primamljivu ponudu: ako svjedoči protiv drugoga, bit će oslobođen. Evo koje su mogućnosti na raspolaganju počiniteljima:

  1. Obojica odbijaju suradnju – najbolje rješenje jer će proći relativno blago.
  2. Jedan surađuje, drugi ne – jedan prođe dobro, drugi nastrada.
  3. Obojica surađuju – i nastradaju.

Zatvorenička dilema vrti se oko toga što ćete učiniti na mjestu zatvorenika. Ako i vi i vaš partner znate koja je igra policije, s lakoćom možete odbiti bilo kakav razgovor i suradnju. Ipak, za to je potrebna zrelost i povjerenje. Možete vjerovati jedino sebi, ali nikada ne znate što će policija ponuditi vašem partneru. Zato, kako vrijeme ide, mogućnost da ga izdate postaje sve primamljivija.

Taj princip možemo primijeniti na trenutnu situaciju sa “švicarcima”. Kreditnim robovima Vlada je u početku ponudila jednu smiješnu opciju, a sada im se ruga i drugom. Razlika je u tome što ova posljednja na prvi pogled djeluje primamljivo. Ponudom trenutnog olakšanja mogla bi biti dovoljno primamljiva da se za “balon kredite” odluči jedan segment dužnika. Time bi se Udruzi Franak smanjila podrška i Vlada bi se radosno mogla vratiti onome što čini najbolje – potpunom ignoriranju volje i potrebe naroda.

Na “švicarcima” je da ovo shvate kao dobru i lošu vijest. Loša je da za sada i dalje nema kvalitetnih rješenja, a dobra da je ovo znak panike financijskih terorista. Svakako treba postići dogovor, ali prema stvarnim potrebama dužnika. Znate i sami da vuk ovcama nije dobar pastir.

Previous

Psihotest: jeste li lijeni milijunaš?

Next

Kampanja “Uravnotežimo se”: kako geekove motivirati da promijene Hrvatsku

11 Comments

  1. Neki Tamo

    Slavene koje je tvoje stajaliste oko ljudi koji imaju CHF kredite? Zar je potrebno da im se pomaze? Koji bi razlog bio tome? Sto je sa ljudim koji su dignuli kredite u EUR pa sad radi gubitka posla ili smanjenja place nisu u stanju ga otplacivati? I jedna i druga grupa su u problemu radi “recesije”.

    Ne vidim smisla placati tudje kredite svojim porezom. Kredit je rizik od prvog dana i svatko tko ga je uzeo znao je u sto se upusta. Bilo kakva intervencija od strane drzave je suluda.

    • Slaven Hrvatin

      Slažem se po pitanju poreza. Korisnici kredita u eurima i švicarcima su podjednako pogođeni gubitkom posla i recesijom, ali rate u švicarcima su od uzimanja kredita rasle i do 50%.

      Ljudi su tako 4 godine otplaćivali kredit, a glavnica im je sada 20% veća nego na početku. Pošto će banke svejedno ostvariti pošten profit na kreditima, jedini posao Vlade bio bi da bankare prisile na manje lihvarski aranžman.

  2. mamlaz

    I vlada i banke su sastavljene od ljudi, kao što su i štediše ljudi.

    Da je umjesto porastao, franak pao na 2,90 kuna, bi li se vlasnici kredita solidalizirali sa bankama i rekli: ajmo im platit razliku do 4,50 koliko je franak bio kad smo uzimali kredit?

    Rekli bi vjerovatno: tko im je kriv, trebali su misliti na to kad su potpisivali ugovore.

    Mentalni sklop čovjeka je da misli na svoje dupe i gleda samo svoju korist, bilo da ima kredit ili da je vlasnik banke ili da je član u vladi.

    Zavisi samo sa kojeg stajališta gledaš….

    ps. Kad je mom starom u socijalizmu rata kredita pala na vrijednost jedne kutije cigareta isto se nije ponudio plaćati pola plaće za ratu kolika je bila u početku.

    Nije korektno tražiti pravo koje mi ne bismo dali drugome, ali treba biti dovoljno pošten i korektan i priznati to. Ponajprije sam sebi.

    • Slaven Hrvatin

      Primjer socijalizma je dosta specifičan jer se radilo o sustavu u kojem se dobro živjelo i bez rada. Radilo se o utopiji koja se urušila čim je prestala biti potrebna.

      Od pada tečaja franka banke već imaju pouzdanu mjeru zaštite- podizanje kamata. Na to se klijenti ne bi bunili jer bi takav potez bio pošten i opravdan. Ono što nije pošteno i opravdano je dizanje kamata kroz recesijske godine i kroz postepeni rast tečaja franka. Još je gore što su banke klijentima koji su ostali bez posla dodatno dizale kamate. Rješenje nije socijalizam, ali ni piratski kapitalizam.

    • mali ivica

      da je franak pao, banka bi bez problema povečala kamatu kojom bi to u potpunosti nadoknadila. Sumnja li itko u to ?

  3. mamlaz

    Dragi Slavene,

    Promašio si bit moga posta.

    Nisu bitne vrline ili mane socijalizma. Niti vrline i mane kapitalizma. Nego čovjek u društvu kao takav.

    Znači moram ponovno… 🙂

    Mom starom se živo fućkalo što je možebit netko na gubitku zbog inflacije na kredit koji je on dobio. Vjerovatno nije niti razmišljao o tome.

    Svim današnjim štedišama bi se fućkalo da bankama loše ide, ako bi njima samima bila rata upola manja.

    Dakle, poanta je, dok je meni dobro j***š druge. Nek se snalaze sami. I svi tako misle, i banke, i štediše, i vlada i pekar i mesar.

    Pusti priče da su se banke osigurale. To nije bitno za ovaj komentar. Da se kojim slučajem nisu osigurale i da im lošije ide, da li bi im uplatio veću ratu kredita nego što trebaš da bi njihovi djelatnici imaju bolji standard?

    Ne budimo naivni..

    Svi ovi ljudi koji kukaju na vladu, banke i ostale bili bi točno isti kao i oni da su na njihovom mjestu.

    pozdrav

    • Slaven Hrvatin

      Dok sam radio s beskućnicima, od mnogih štićenika čuo sam istu priču. Radili bi na crno na baušteli. U toj struci s vremenom se sve češće počeli raditi neprijavljeno i nisu imali izbora. Gazda bi ih u početku plaćao redovno, a onda sve rjeđe dok ne bi radili par mjeseci bez plaće. Tada bi zbog neplaćanja izgubili stan i završili bi u prihvatilištu za beskućnike.

      Korištenjem radne snage kojoj ne moraju plaćati beneficije i poreze vlasnici građevinskih firmi dobro su zarađivali. To im nije bilo dosta pa su, znajući da se radnici nemaju kome žaliti, djelatnike dodatno izrabljivali.

      Briga za vlastite interese je urođena svima nama. Pošto je sebičnost sveprisutna i normalna, ne želim je prokazivati kao pogrešnu ili je moralno osuđivati.

      Ističem samo što našem društvu nedostaje: zakonski kontrolni mehanizmi za sprečavanje situacija kada jedna sebična strana ima neograničenu moć nad drugom sebičnom stranom.

      Tvoj stari tada, kao i naše banke sada, imali su takvu neprimjerenu prednost.

  4. Mooda od labooda

    mamlaz je u potpunosti u pravu. Ali onda budimo dosledni. Ne treba pruziti lekarsku negu ljudima povredjenima u saobracajnim nesrecama svojom krivicom. Bolesnicima u krajnjim stadijumima raka ne treba davati morfijum kupljen delom i mojim parama. Imao si radnju u Londonu koja je opljackana i zapaljena? Sam si kriv, da nisi imao robu tamo ne bi te ni pljackali….
    Ljudsko drustvo je satkano od miliona niti sazdanih od kompromisa i/ili prisile. Sto sklapas manje kompromisa, moraces da placas vecu cenu kasnije, bilo u kompromisima, bilo u meri prisile. Pravo pitanje nije da li tim ljudima treba pomoci, nego razmer raspodela gubitaka izmedju ucesnika – gradjana, banaka i drzave, tj. svih ostalih. A obaska sto je drzava veselo asistirala postavljanju temelja iz kojih su se izrodile danasnje posledice. Znaci pitanje je: koje mere bi se trebale doneti da vecini tih ljudi spasu guzice, ali da ih maksimalno boli, da vise nikad-nikad-nikad ne udju u takvo nesto. Naravno, i ovde je rec o trulom kompromisu 🙂
    Drugi put je naravno prepustanje tih ljudi svojoj sudbini…Obznanimo da drustvena solidarnost vise ne “igra”, ali se onda nemojmo iznenaditi ako nas sutra i u nasem gradu zateknu prizori kao oni iz Londona danas…

    • Neki Tamo

      Tesko mi je naci pararelu izmedju navedene saobracajke i kredita u francima. Krediti u francima su dizani iz pohlepe jer su kamate bile manje. Rizik je bio poznat ali su ga ljudi ignorirali. Smatrali su da ce ustedjeti.
      Medjutim tome nije bilo tako i evo sad problema. Zasto ne bi nezaposlenima otplacivali kredite? Oni su isto mogli otplacivati dok nisu izgubili posao? Sto je sad tu toliko specificno u franackim kreditima da je potrebna intervencija? Nije relano da dvije osobe koje imaju placi svaka po 4500 kuna idu dizati kredit koji mjesecno dodje 4000 kuna. To je suludo u samom startu. Bilo kakva sitna promijena ce onesbositi taj par da otplati kredit. Kurcili su se stanovima i novim autima a sad ostaju bez toga, bit ce im lakse kad shvate da to nikad i nije bilo njihovo vec od banke. Kredit je kocka i to ona koja traje 30 godina. Treba nauciti igrati pravilima a ne kukati. A sto se tice onoga koji napravi saobracajku svojom krivicom njemu ce spasiti zivot ali ce ga i kazniti naknadno. Ovu ekipu sa kreditima nece nitko kazniti jer su bili glupi vec cemo ispastati mi koji zivimo kao podstanari jer nismo isli riskirati sa kreditima.

    • Mamlaz

      Čisto fiktivno….

      Bi li se vlasnici kredita htjeli vratiti u vrijeme prije podizanja kredita?

      Da im se uzme nekretnina, auto ili slično što su kupili za taj kredit, vrate im se novci uplaćeni kroz rate ali umanjeni za rentanje stana ili auta iste vrijednosti kao kredit, za vrijeme koliko je kredit trajao.

      Vjerovatno bi tada bili na pozitivnoj nuli ali bez krova nad glavom ili bez auta. Vjerujem da im se niti ta varijanta ne bi svidjela.

      Nisam zlurad, no bio sam svjedokom davanja zahtjeva za kredit, dobijanja Master ili Diners kartice i slično.

      Primjer 1:

      Čovjek koji može dignuti 60000 € nateže brojke plaće, sudužnike itd.. da bi mogao dobiti 80000 €, premda bi sa ženom i djetetom mogao stanovati u nekretnini za 50000€. Kada uspije dobiti 80000€ smatra se izuzetno sposobnim jer je nadmuddrio banku. A sada kuka. Da je uzeo 50000 € sa koliko se mogao skućiti bez problema, imao bi ratu zbog koje sada ne bi kukao. Naravno, uz sve to ima jedan nenamjenski za plazmu i polovni auto.

      Primjer 2:

      Čovjek dobija Diners karticu sa limitom od 10000 kuna. Inače je do tada na pozitivnoj nuli. Sretan je ko malo dijete kad dobije karticu, kao da su to novci koje mu je netko poklonio, a ne misli će morati plaćati članarine i kamate i na kraju krajeva te novce. Sada mu je kartica zablokirana i na ovrsi je.

      Da li ih žaliti?

      Da, ali samo zato što su lakomi, vole imati “sve što vole mladi”, nemaju strpljenja štedjeti i baš ih briga za budućnost. Daj mi sve sada, o problemima ću kasnije kad dođu. “Kasnije” je došlo ovih dana i mjeseci.

      Pogledajmo koje kvalitete su većina automobila na našim ulicama. Većinom preko 10000€ vrijednosti ali rijetko kupljena gotovinom. Sramota je voziti auto kojeg je nagrizla korozija i koji je star 15 godina.Što će reći prijatelji i susjedi?!?

      No, ako ne možeš, onda nemoj. A ako već želiš, nemoj onda kukati kad vrag dođe po svoje….

      Drugo su primjeri bolesti, nesreće i ostalog što si naveo a drugo primjeri traženja višeg životnog standarda od onog koji si možeš priuštiti.

      To ja onako ukratko… 🙂

  5. Mooda od labooda

    @Neki Tamo: aha, ne mozes naci paralelu? A covek koji prelazi cestu na 15 metara od obelezenog prelaza samo da bi prekratio put za 5 metara i strefi ga auto? Zar on nije presao na nedozvoljenom mestu zbog licne koristi, merljive ovog puta u metrima a ne u kunama? A kazna se moze meriti samo u godinama zatvora?
    @Neki Tamo, @Mamlaz: ocigledno niste procitali dovoljno detaljno moj komentar. Ko je tu govorio da te ljude treba potpuno resiti posledica njihovog vlastitog izbora? Citiram sebe:
    “…koje mere bi se trebale doneti da vecini tih ljudi spasu guzice, ali da ih maksimalno boli, da vise nikad-nikad-nikad ne udju u takvo nesto.”
    Boli mene guzica sta ce sa njima ponaosob biti, ja sam samo izrazio nameru da se spase potonuca deo srednje klase u formiranju koja je bar iskazala zelju da se stara o sebi. Ne kazem da se svima treba nadoknaditi sve gubitke, govorim o tome da se vecini omoguce uslovi u kojima ce se srednja klasa moci reproducirati. Recimo, prvo sto mi pada na um je da im stanove otkupi drzava od banaka – drzava bi bila u mnogo boljoj poziciji prema bankama u pogledu masovnog otkupa – i neka dalje placaju neku razumnu kiriju drzavi. Meni se bilo koja ideja cini dobrom koja omogucava da taj sloj ne propadne. Ako pitate zasto, odgovor je da je jaka srednja klasa zaloga demokratije. Bez jake srednje klase imacete ili proletersku diktaturu ili teror bogatih, pa izvolite….

Odgovori

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén