• Mamlaz

    Palac gore za tekst… :wink:

    Ako bih se prema svojim roditeljima ponašao indentično kako su se oni ponašali prema meni, svi bi rekli da sam zao…

    idemo redom:

    ” Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv. Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.”

    Naravno, potrošeni satu su bili protkani vikom, možda i kojom pljuskom…

    ” I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no što si utonuo u san”

    Kada sam u razgovoru bio dosadan, prekidali su me i rekli da ne pričam gluposti i da šutim dok stariji razgovaraju.

    :evil:

    “Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ti ušao u kadu.”

    Ne sjećam se da su me ikad roditelji pitali želim li se kupati ili ne, morao sam kad se to njima svidjelo….

    “Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.”

    Da, baš su tako moji roditelji postupali i prema meni kad je bilo jelo u pitanju. I onda je svizac zamotao čokoladu…

    Ne mi se više pisati… mislim da je jasno što sam htio reći. :ninja:

    Roditelj koji se korektno odnosio prema djeci i nije koristio poziciju jačeg u odnosu, nema se čega brinuti kad bude ostario. Imati će poštovanje djeteta i bez da ga traži.

    • ri_girl

      Svaka čast! Mene je ovo podsjetilo i na onu staru narodnu, koju su koristili moji roditelji, a govori o tome da je “batina iz raja izašla” :))) Šta bi bilo da preokrenem TU priču i poslužim se njome, onako kako su oni???

      • Slaven Hrvatin

        Haha, vidim da se ovdje osniva proturoditeljski pokret!

        Odgoj djece je tema za sebe, a jedna od simpatičnijih tehnika je pustiti bebu da plače: tako se, kažu, jača pluća i izbjegava razmaženost.

        • ri_girl

          Slavene, kompleksna je to priča. S jedne strane imam roditelje takve kakve imam i nikada se ne bih služila u odnosu prema njima istim “sredstvima komunikacije i odgoja” koje su oni koristili prema meni, a s druge, zadovoljštinu sam pronašla u tome što sam svoje dijete odgajala u potpunosti na suprotan način od onoga kako su oni mene. I mislim da ti i ne moram reći kako sam izuzetno ponosna na punoljetnog mladića kojega će u svakom društvu pohvaliti, a koji nije nikad doznao kako i koliko bole batine ili koliko su teška primoravanja (na kupanje, jedenje i sl.) ili samo nestrpljenje odraslih u bilo kakvoj situaciji. U neku ruku sam i ja naučila nešto od mojih roditelja, no, na žalost, na teži način. Oprosti, otišla sam off topic.

          • Slaven Hrvatin

            Najveći izazov je upravo to – iskoristiti probleme da na kraju postaneš bolja osoba.

            Moj tata je oduševljen ovom anegdotom: njegov otac je htio kazniti svoju malu kćer pa je njenom bratu (mom tati) rekao da ode u šumu i vrati se sa šibom. Kada se vratio, nono je išibao kćer, ali i mog tatu jer ga je poslušao. Njegova mudra pouka bila je da brat nikada ne bi trebao raditi protiv svoje sestre.

            Psihološki gledano, ta mudra lekcija se zove dvostruka klopka i takav način odgoja može dovesti do ozbiljnih psihičkih problema. Pedesetak godina kasnije imam oca luđaka – već deset godina nisam u kontaktu s njim, a moja sestra nešto manje.

            Ipak, oboje smo, kao i ti, odlučili da prema svojim bližnjima želimo biti dobri.

  • DaStar

    Ja sam naprimjer odrastao bez da sam i jednom dobio batina i to na bilo kakav nacin. Ni jedan samar, nista. Danas nisam u stanju takoder upotrijebiti fizicku silu na drugoj osobi pa makar to i bilo potrebno (samoobrana). Jednostavno se ne mogu natjerati da nekoga udarim. Zvuci retardirano i tako se osijecam u tim trenutcima. Nekad pozelim da su me tukli.

    P.S. Drago mi je vidjeti da se drzis onog jedan dan -> jedan post :) Samo tako dalje!

    • Slaven Hrvatin

      Hvala. :)

      Što se tiče samoobrane, nije to tako loše. Rijetke su situacije u kojima se trebaš ukopati i boriti, a većinu vremena možeš pobjeći. Još prije 4 godine sam napisao jedan tekst o zadnjoj prilici koju sam imao za tuču:
      http://zlihologija.com/2008/04/mala-nocna-tuca/

  • martina

    Zanimljivo. Vidiš, moja mama je bila ok, ali ja imam problem sa time da ju vidim kako propada uslijed bolesti i loših navika. I dio u tekstume ponukao da zagrebem malo dublje.
    Ali odlična igra sa zamjenom uloga!