Pavao i Sila otvaraju franšize crkve u Grčkoj

Što se dogodilo kada su rani kršćanski misionari Pavao i Sila krenuli širiti franšize “Crkve d.d.” u Grčkoj? Naši junaci remetili su javni red i mir, pobjegli iz zatvora i uspješno otvorili prvu podružnicu u Filipima. Sve to u jednoj noći.

Pavao i Sila u zatvoru
Na slici vidite sken iz udžbenika za vjeronauk, a ovdje je prijepis s komentarima.

Kako je crkva rasla, učenici su odlazili sve dalje od Jeruzalema. Revni misionari ispunjavali su Isusovo “veliko poslanje” nošenja evanđelja čitavome svijetu.

U starim vremenima ljudi nisu poznavali svaki kutak planete Zemlje, ali su unatoč tome bili svjesni da svijet ima svoje granice. Crkva je shvatila da tržište treba osvojiti što prije. Znala je da ima atraktivan proizvod koji dobro prolazi na Bliskom Istoku pa je odlučila proširiti biznis cijelim poznatim svijetom.

Njeni prodajni predstavnici putovali su posvuda: gdje nije bilo konkurencije otvarali su nove podružnice, a gdje ih je bilo, agresivnom taktikom preuzimali su posao.

Pavao i Sila putovali su daleko – u sjevernogrčki grad Filipi. Ondje su poučavali neke ljude koji su se često okupljali na obali rijeke na molitvu. Jednoga dana Pavao i Sila susreli su jednu djevojku, ropkinju koja je svojim gatanjem zarađivala mnogo novca svojim gospodarima. Pavla je jako žalostilo što je zli duh radio kroz nju. Zato je rekao zlom duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusovo da izađeš iz nje.” Duh ju je odmah napustio.

I u davnim vremenima postojao je Ezo TV, dobro razrađeni biznis u kojem robovi tumače budućnost za sitniš, a vlasnici televizije se bijesno bogate. Pavao i Sila odlučili su se umiješati, ali ne iz samilosti prema djevojci već iz poriva da uguše konkurenciju. Pošto njihov prodajni priručnik kaže da budućnost može tumačiti samo Svevišnji, jadna je djevojka bila prijetnja njihovoj financijskoj konstrukciji.

Zato su joj vještom pričom ubacili posthipnotičku sugestiju da više neće biti u stanju raditi svoj posao. I tako je bilo.

Vlasnici te djevojke bili su jako ljuti jer je izvor njihove dobre zarade nestao. Svezali su Pavla i Silu i odvukli ih pred suca. “Ovi su ljudi Židovi”, povikali su. “Oni izazivaju nerede učeći ljude običajima suprotnim rimskim zakonima.” Uskoro se i rulja pridružila napadu. Pavao i Sila javno su izbičevani i bačeni u najdublju tamnicu zatvora.

Ovaj dio priče možda djeluje nepotrebno brutalno, ali sve je u savršenom redu. Djevojka nije mogla raditi pa su njeni vlasnici bili opravdano ljuti. Stavimo na stranu to što su oni robovlasnici jer ropstvo je bilo sasvim legalno. Za kršenje rimskih zakona postojala je propisana kazna, a to je u ovom slučaju bilo bičevanje. Dobili su ono što su tražili.

Podatak da je najdublja tamnica zatvora bila slobodna za goste sugerira nam da kriminala u Filipima nije bilo previše.

Pavao i Sila bili su mirni i sretni unatoč bolnim modricama na krvavim leđima. U ponoć su se molili i pjevali pjesme u slavu Gospodinu. Nikada prije ostali zatvorenici nisu čuli nešto slično. Bio je to prvi koncert “duhovne glazbe” ikada održan u Europi!

Pavao i Sila bili su previše iskusni biznismeni da bi ih i najdublja tamnica obeshrabrila. Znali su da marketing nema radno vrijeme pa su kratili vrijeme pjevanjem reklamnih džinglova.

Kako li je Isusovo srce bilo dirnuto. Iznenada, snažan potres uzdrma zatvor do samih temelja. Vrata se širom otvoriše i spadnu okovi sa svakog zatočenika! Bog je uistinu odgovarao na molitvu.

Prije nekoliko tisuća godina ljudi nisu imali tehnička pomagala i napredne znanstvene spoznaje kao danas. Nisu znali da je građenje objekata na trusnim područjima loša ideja pa su smjestili zatvor na tektonski nestabilnom mjestu. Tako je jedan osrednji potres mogao izazvati ozbiljnu štetu.

Tamničar se probudi i ugleda otvorena vrata. Bio je preplašen misleći da su svi zatvorenici pobjegli. Svakako će njega kriviti za nepažnju. U očaju povuče mač da se ubije. Tada Pavao viknu: “Nemoj ništa učiniti, jer smo svi ovdje!” Tamničar potraži svjetlo i pade pred Pavla i Silu dršćući. “Što moram učiniti da budem spašen?” upita. “Vjeruj u Gospodina Isusa pa ćete i ti i tvoja obitelj biti spašeni”, odgovore mu.

Tamničar je spavao na dužnosti u dubokom snu, tolikom dubokom da je prespavao potres. Kada je vidio otvorena vrata, nije išao provjeriti ima li koga unutra već se odmah odlučio na samoubojstvo. To je solidan dokaz da nije naročito bistar, ali tada zatvori nisu imali stručnjake za psihološko profiliranje i odjele za testiranje kadrova.

Da je bio u stanju misliti, odgovor na njegovo pitanje “što učiniti da budem spašen” odmah bi mu bio jasan. Trebao je urlati da zatvorenici bježe i, kada stignu nadređeni, pohvaliti se da je golim rukama spriječio bijeg iz zatvora. Ne samo da bi se izvukao iz nevolje, već bi ga čekalo i promaknuće.

Kakva je to bila noć za tamničara i njegovu obitelj! Nakon što se pobrinuo za Pavlove i Siline rane, cijela se obitelj krstila. Posluženo je ukusno jelo i svi su se radovali u novoj vjeri u Gospodina Isusa.

Što mislite da se dogodilo sljedećeg dana kada je otkriveno da nema zatvorenika? Tamničar Einstein sigurno je kažnjen sporom i nepotrebno bolnom smrću.

Poruka za roditelje: “Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen”. S druge strane, ako ga ne priznaješ, a trudiš se biti dobar čovjek i oplemeniti svijet, meso će ti se vječno pirjati na roštilju u paklu.

4 komentara

  1. Suljo 26.01.2012.
    • Slaven Hrvatin 26.01.2012.
    • Inače ne komentiram po blogovima 27.01.2012.
      • Slaven Hrvatin 27.01.2012.