Bruno Šimleša, poznati autor knjiga o samopomoći, izdao je iPhone aplikaciju temeljenu na knjizi “Škola života”. Ta se aplikacija sastoji od inspirativnih citata, a jedan od njih, naslovljen “Pozitivne i negativne emocije”, privukao mi je pažnju.
Ne postoje pozitivne i negativne emocije. Postoje izražene emocije koje pozitivno utječu na naš duhovni rast i neizražene emocije koje negativno utječu na naš duhovni rast. Emocije mogu biti ugodne ili neugodne, ali u zabludi smo ako o njima razmišljamo kao o pozitivnim i negativnim emocijama.
Ovaj citat je nejasan i zbunjujući. Umjesto da potiče na razmišljanje o životu, on čitatelja tjera da misli što je guru htio reći, a čak i da je to rekao jasnije, rekao bi pogrešnu stvar.
Pozitivne i negativne emocije, tu se sa Šimlešom slažem, ne postoje. Čim stvari razvrstavamo na pozitivne i negativne, one automatski postaju “poželjne i nepoželjne”, a od toga je kratak put do “korisne i beskorisne” ili “dobre i zle”.
Šimleša ih zato pokušava preoblikovati u izražene i neizražene, valjda u pokušaju da kaže kako emocije treba izražavati kako nam ne bi kočile duhovni napredak i pretvorile nas u emotivne invalide.
To nije uvijek točno.
Postoje emocije koje su ugodne i neugodne. Radost, ljubav i zadovoljstvo svakako možemo nazvati ugodnim dok gnjev, frustracija i gađenje uglavnom izazivaju nelagodu. Moderni duhovni učitelji kažu da se treba koncentrirati na osjećanje ugodnih emocija i izbjegavanje onih drugih koje, valjda, prljaju energetsko polje i dovode vas korak bliže paklu ili reinkarnaciji u tijelu žabe krastače.
Izbjegavanje neugodnih emocija može vas dovesti u stanje teške neuroze jer poričete svoje osjećaje. Ponekad je dobro osjetiti frustraciju da biste nešto promijenili u životu. Dobro je osjetiti gnjev kada vas partner iznevjeri ili duboku tugu kada izgubite voljenu osobu. Nemojte poricati osjećaje već ih iskoristite za pozitivan koristan pomak u životu.
Još jedna Šimlešina greška je kada kaže da izražene emocije pozitivno (opet ta pozitiva) utječu na rast, dok ga one druge koče. Ponekad je korisno izraziti emocije, a ponekad nije, jedino ih je štetno gurati kod tepih. Kada, primjerice, vaš partner prekine s vama, prijatelji će vas ohrabrivati da pričate o tome kako bi “izbacili” užas koji osjećate. U stvarnosti treba učiniti upravo suprotno: što manje pričali o prekidu, brže ćete ga preboljeti.
Čak i kada emocije neprikladno izrazite, kada planete na partnera ili učinite nešto što ćete zažaliti, to je bolje od gušenja osjećaja. Ako pogriješite, to je prilika da ispravite grešku i napredujete kao ljudsko biće. Ako analizirate trebate li osjećati ono što osjećate, dovest ćete se u pakao na zemlji.
Kada bih bio guru, ovako bih napisao Šimlešinu mudrost:
Ne postoje pozitivne i negativne emocije. Postoje ugodne i neugodne emocije, a naša reakcija na njih drži ključeve duhovnog napretka.
Još jedan u nizu sjajnih i korisnih tekstova.
Dodala bih da postoje pozitivne i negativne misli koje doprinose razvijanju ugodnih ili neugodnih emocija. 🙂 A misli su prizvane nekim ugodnim ili neugodnim emocijama iz prošlosti. Svako neispoljavanje emocija ima uzrok u strahu koji se očituje kroz “bes u sebi i na sebe i prenošenje frustracija/besnila/mržnje/negativisanja na druge”. E, sad, ja nisam psiholog, ali tako nekako to vidim.
jq
To je to. Samo je pitanje hoćeš li bijes ispoljiti tako da ljude otjeraš oko sebe ili da im pokažeš kako si povrijeđena. 🙂