Zašto dati oko, a zašto život – RIP Marie Colvin

Prošlog tjedna u Sirijskom gradu Homsu vladine su snage bombardirale zgradu u kojoj su bili smješteni izvjestitelji zapadnih medija. Poginulo je 13 ljudi, među kojima su bili francuski novinar Remi Ochlik i američka novinarka Marie Colvin.

Njeno životno geslo očito je bilo “život bez straha” jer je u karijeri prošla sve najgore sukobe, uključujući Čečeniju, Kosovo, Sri Lanku i Siriju. Mada rijetki od nas mogu dostići toliko razinu posvećenosti svom životnom pozivu, vrijedi se zapitati možemo li dati više od sebe i zašto to ne činimo.

Bombardiranje Homsa

Bombardiranje Homsa (foto: FreedomHouse)

Spašavanje djece u Istočnom Timoru

1999. godine Marie Colvin se zatekla u situaciji koju se bez pretjerivanja može nazvati paklom rata. Snage Ujedinjenih Naroda čuvale su 1,500 izbjeglica pod opsadom vojske Indonezije. Dio novinara se povukao, a i snage UN-a su razmatrale povlačenje. Da su to učinile, vojska bi jednostavno poklala izbjeglice.

Colvin i još dvije nizozemske novinarke su odlučile ostati uz izbjeglice i posramile lokalnu administraciju UN-a. Svi su zajedno odlučili biti ljudski štit oko izbjeglica pa su u roku od nekoliko tjedana vlasti ipak odlučile popustiti i izbjeglicama je omogućen odlazak u Australiju.

Oko za oko u Sri Lanki

2001. godine Marie Colvin zatekla se u Sri Lanki. Prilikom prijelaska iz ratne zone u područje pod kontrolom vlade, njenu grupu napali su pobunjenici. Unatoč tome što je vikala “journalist”, genijalac s druge strane zaključio je da bi bilo zabavno poslati im vrući pozdrav. Ispalio je projektil iz bazuke, a u eksploziji je Colvin izgubila oko.

Mnogima bi takvo sakaćenje bilo stravičan udarac na ego. Oko bi zamijenili staklenim i svi oko njih bi ulagali poseban trud da to ne primjećuju. Marie Colvin je počela nositi crni, piratski povez preko oka i time je ponovno dokazala da njena neustrašivost nije samo gluma:

Marie Colvin

foto: biscator

Konačno odredište: Sirija

Ranije ovoga mjeseca, Colvin je ilegalno prešla granicu i ušla u Siriju. Naime, sirijska vlada novinarima je zabranila ulazak u zemlju da bi tako neometano mogla gušiti pobunu koja traje još od prošle godine. Hrabra novinarka zato je motociklom ušla u zemlju i smjestila se u Homsu, gradu kojeg su opkolile vladine snage i po njemu tuku artiljerijom i snajperima.

O užasima oko sebe izvještavala je tekstovima, ali i video snimkom putem satelitskog telefona. Kažu da je upravo satelitski signal vladinim snagama omogućio da locira zgradu iz koje su izvještavali strani novinari. Kako je počelo bombardiranje tog područja, Marie Colvin i francuski fotograf Remi Ochlik odlučili su pobjeći… ali prekasno. U eksploziji granate koja je pogodila kuću poginuli su oni i još najmanje 11 ljudi.

Njena majka rekla je da je Colvin bila odlučna i posvećena poslu te da joj nikada nije palo na pamet da je pokuša odgovoriti od tog opasnog posla. Sestra, Cat Colvin, izjavila je da su svi uvijek podrazumijevali da će se nekako izvući te da će svima užasno nedostajati. Dodala je i da je ta smrt vjerojatno jedini način na koji bi ta neustrašiva novinarka htjela umrijeti.

Taj način života za mnoge od nas je previše ekstreman. Ipak, nakon svega ostaje jedno zanimljivo pitanje: za koji cilj biste bili spremni žrtvovati oko? A ako taj cilj ne slijedite, zašto ne žrtvujete barem nokat?

4 komentara

  1. Komentar Dana 27.02.2012.
    • Slaven Hrvatin 27.02.2012.
  2. ime (required) 27.02.2012.
    • Slaven Hrvatin 27.02.2012.