Vrag je donio Å¡alu

ZaÅ¡to dati oko, a zaÅ¡to život – RIP Marie Colvin

Prošlog tjedna u Sirijskom gradu Homsu vladine su snage bombardirale zgradu u kojoj su bili smješteni izvjestitelji zapadnih medija. Poginulo je 13 ljudi, među kojima su bili francuski novinar Remi Ochlik i američka novinarka Marie Colvin.

Njeno životno geslo očito je bilo “život bez straha” jer je u karijeri proÅ¡la sve najgore sukobe, uključujući ÄŒečeniju, Kosovo, Sri Lanku i Siriju. Mada rijetki od nas mogu dostići toliko razinu posvećenosti svom životnom pozivu, vrijedi se zapitati možemo li dati viÅ¡e od sebe i zaÅ¡to to ne činimo.

Bombardiranje Homsa

Bombardiranje Homsa (foto: FreedomHouse)

Spašavanje djece u Istočnom Timoru

1999. godine Marie Colvin se zatekla u situaciji koju se bez pretjerivanja može nazvati paklom rata. Snage Ujedinjenih Naroda čuvale su 1,500 izbjeglica pod opsadom vojske Indonezije. Dio novinara se povukao, a i snage UN-a su razmatrale povlačenje. Da su to učinile, vojska bi jednostavno poklala izbjeglice.

Colvin i još dvije nizozemske novinarke su odlučile ostati uz izbjeglice i posramile lokalnu administraciju UN-a. Svi su zajedno odlučili biti ljudski štit oko izbjeglica pa su u roku od nekoliko tjedana vlasti ipak odlučile popustiti i izbjeglicama je omogućen odlazak u Australiju.

Oko za oko u Sri Lanki

2001. godine Marie Colvin zatekla se u Sri Lanki. Prilikom prijelaska iz ratne zone u područje pod kontrolom vlade, njenu grupu napali su pobunjenici. Unatoč tome Å¡to je vikala “journalist”, genijalac s druge strane zaključio je da bi bilo zabavno poslati im vrući pozdrav. Ispalio je projektil iz bazuke, a u eksploziji je Colvin izgubila oko.

Mnogima bi takvo sakaćenje bilo stravičan udarac na ego. Oko bi zamijenili staklenim i svi oko njih bi ulagali poseban trud da to ne primjećuju. Marie Colvin je počela nositi crni, piratski povez preko oka i time je ponovno dokazala da njena neustrašivost nije samo gluma:

Marie Colvin

foto: biscator

Konačno odredište: Sirija

Ranije ovoga mjeseca, Colvin je ilegalno prešla granicu i ušla u Siriju. Naime, sirijska vlada novinarima je zabranila ulazak u zemlju da bi tako neometano mogla gušiti pobunu koja traje još od prošle godine. Hrabra novinarka zato je motociklom ušla u zemlju i smjestila se u Homsu, gradu kojeg su opkolile vladine snage i po njemu tuku artiljerijom i snajperima.

O užasima oko sebe izvjeÅ¡tavala je tekstovima, ali i video snimkom putem satelitskog telefona. Kažu da je upravo satelitski signal vladinim snagama omogućio da locira zgradu iz koje su izvjeÅ¡tavali strani novinari. Kako je počelo bombardiranje tog područja, Marie Colvin i francuski fotograf Remi Ochlik odlučili su pobjeći… ali prekasno. U eksploziji granate koja je pogodila kuću poginuli su oni i joÅ¡ najmanje 11 ljudi.

Njena majka rekla je da je Colvin bila odlučna i posvećena poslu te da joj nikada nije palo na pamet da je pokuša odgovoriti od tog opasnog posla. Sestra, Cat Colvin, izjavila je da su svi uvijek podrazumijevali da će se nekako izvući te da će svima užasno nedostajati. Dodala je i da je ta smrt vjerojatno jedini način na koji bi ta neustrašiva novinarka htjela umrijeti.

Taj način života za mnoge od nas je previše ekstreman. Ipak, nakon svega ostaje jedno zanimljivo pitanje: za koji cilj biste bili spremni žrtvovati oko? A ako taj cilj ne slijedite, zašto ne žrtvujete barem nokat?

Previous

Prijatelji životinja, seksizma i emotivnih ucjena

Next

7 zanimljivih podataka o marihuani

4 Comments

  1. Da, većina nas nije spremna žrtvovati ni, doslovno, dlaku na glavi…ali podatak na početku ti je upitan.
    NYT, recimo, kaže da su njih dvoje bili u toj kući, a da je ranjeno još dvoje. Bez dodatnih poginulih.
    S obzirom da se radi o američkom mediju, a oni su poznati po preuveličavanju žrtava ove vrste, sklon sam vjerovati tom izvoru, iako se većina izvještaja iz Sirije (kao prethodno iz Libije) svodi na obične, prljave laži.
    Kaže se da je zgrada pogođena s više do 10 raketa, dok se u isto vrijeme priča o tenkovskom bombardiranju Homsa. Nisu li onda možda rakete ispaljene iz ručnih bacača, iz blizine? Jer 10 raketa iz višecjevnih bacača bi sravnilo sa zemljom kuće kakve se rade u Siriji. Točnije, sravnile bi je već 2-3.
    S obzirom da je HRW sada objavio da je bila laž “vijest” da je u Bengaziju poginulo 10000 ljudi, a Å¡to je bio konačni povod za agresiju na Libiju i da je u stvari bilo 150 poginulih (na obje strane), ja osobno ne vjerujem ni riječi zapadnim medijima i njihovim političarima.
    Arapski mediji objavljuju da se u Libiji priprema 10-ak 000 plaćenika koji su se izvještili u zločinima u Libiji (pod patronatom NATO-a) koji trebaju preći u Siriju i napraviti totalni kaos.
    Libijski poučak s preko 50 000 mrtvih i svakodnevnim zločinima milicija koje sada haraju Libijom trebao bi svakom pametnom biti dosta da zna da nekome izvana odgovara izazivati ratove i radikalizirati islamski svijet, a da bi imali ispriku za joÅ¡ ratova i zaposjedanje joÅ¡ izvora nafte…
    Hrvatska je, nažalost, u svemu tome suučesnik, jer nema političare koji imaju imalo kičme…prodali bi roÄ‘enu mater za fotelje u Bruxellesu i za pokoju proviziju..
    Sorry Å¡to sam malo odužio, ali stvarno mi viÅ¡e nije žao Amerikanaca koji kruže svijetom, a ne vide u Å¡to se pretvorila njihova (faÅ¡istička) tvorevina…
    Pozdrav!

    • Slaven Hrvatin

      Slažem se sa svime, podatke koristim samo kao kontekt priče o novinarki. U ovakvom svijetu u kojem se više nikako ne može procijeniti koja gamad čini manje štete, čini mi se da je jedini način da nekako nađemo svoj put do relativne sreće. Koliko je to moguće.

  2. ime (required)

    Marie Colvin je primjer osobe koja nije imala cilj već glasnu pulsirajuću životnu strast koja joj je omogućavala ono Å¡to se većini ljudi čini nemogućim ili ekstremnim. Nema ničeg ekstremnog u njenom životu, kao niti pojma ‘žrtvovanje’.
    Druga strana novčića je Å¡to nas osobe poput Marie Colvin inspiriraju samo na pasivno teorijsko hipotetska pitanja: ‘Å BBKBB?’

    • Slaven Hrvatin

      Slažem se, to je i razlog zaÅ¡to samopomoć ne može djelovati. Ako čitaÅ¡ knjige kako živjeti, ne možeÅ¡ živjeti. 🙂

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén