6 načina kako vas um zavarava

Budisti su bili u pravu. Živimo u svijetu koji nije stvaran. Svi smo uvjereni da smo logična bića koja vide svijet u pravom svjetlu, a istina je potpuno drugačija. Naša svijest nas vara kad god može, ali iz dobre namjere: želi nam očuvati zdrav razum.

Upoznavanje s ovih 6 klopki koje vam podmeće zlobni ego neće vam samo pokazati kako i gdje griješite. Samim čitanjem teksta past ćete u još veću zabludu da ste tek sada logično biće koje vidi svijet u pravom svjetlu.

Iluzija ili stvarnost

Iluzija ili stvarnost? (foto: flashflood)

1. Iluzija neranjivosti

Ako ste ikada pokušali prodati policu osiguranja tinejdžeru, naučili ste dvije stvari. Prva je značenje fraze “nemoguća misija”, a druga je mehanizam iluzije neranjivosti. Mladi ljudi često misle da se nezgode i bolest događaju nekom drugom te da im ne treba posebna zaštita od tih fenomena svakodnevnog života.

Iluzija neranjivosti ne pogađa samo tinejdžere. Pušači često izbjegavaju čak i priču o štetnosti pušenja jer je djed Frane pušio od svoje pete godine i u devedesetoj umro u prometnoj nesreći, a ujak Pero je umro od raka pluća jer je pušio četiri kutije dnevno. Pošto vi pušite samo dvije kutije, važnije je da pripazite dok prelazite cestu.

2. Natprosječnost

Prosječan muškarac živjet će oko 75 godina, žena nekoliko godina više. Prosječna plaća je oko 5000 kuna, prosječna mirovina oko 1800. Seks, prosječno, traje od 7 do 15 minuta, a brak 14 godina.

Ako ste prosječna osoba, kada god vidite ove ili bilo koje prosječne podatke, pomislit ćete: “to nisam ja”. Živjet ćete dulje, zarađivati bolje i uživati u fantastičnom seksu dok vas smrt ne rastavi. Svi imamo ego koji nam od djetinjstva pušta filmove o tome kako ćemo biti bolji i uspješniji od ostalih, a ako se desetljećima to ne dogodi – ništa zato. Ego jednostavno promijeni film i tješi nas da, za razliku od prosječnog bogataša, još uvijek imamo dušu.

Zato, ako pročitate podatak da je u dobi iznad pedeset godina veći rizik za rak debelog crijeva (drugi najčešći karcinom), nemojte pasti pod utjecaj iluzije neranjivosti ili misliti da ste zdraviji od prosjeka. Prosječan Hrvat čeka da mu test dođe kući, natprosječan zakaže kolonoskopiju. Koji ste vi?

3. Iluzija transparentnosti

Kada ste u situaciji visoke napetosti, prirodno je vjerovati da će vam svi iz lica pročitati točno što se s vama događa. Ako morate održati prezentaciju, a niste dobar govornik, imat ćete osjećaj da mucate, ponašate se ukočeno i izgledate kao idiot.

Kada biste u tom stanju pogledali u ogledalo, vidjeli biste relativno smireno lice koje ni približno ne odražava užase koji se događaju iznutra. Trik s iluzijom transparentnosti je što podrazumijevamo da burni unutarnji osjećaji moraju isplivati na površinu. Ali um nema prevelike veze s tijelom pa nemate razloga za strah.

Možda će vam ubuduće biti lakše ako se sjetite jednog važnog detalja. Onaj u prvom redu koji “netremice bulji u vas” vjerojatno razmišlja o tome da svi bulje u njega jer mu je zgužvano lijevo rame košulje.

4. Odanost robnoj marki

Jeste li ljubitelj HP laptopa, iPhonea, Caterpillar obuće? Ako jeste, osjećate da imate neke konkretne razloge zbog kojih ste kupili baš taj brend, a ti razlozi vodit će vas i ubuduće. Marketingaši su svjesni toga i zato se trude uvjeriti vas da iPhone nije samo alat za surfanje i razgovaranje, već i stil života.

Što se događa? Sve počinje kada izađete iz dućana i osjetite jedan od zadnjih iskrenih osjećaja: kajanje. Je li vam to stvarno trebalo ili ste bacili novac na još jednu nepotrebnu stvar? Ako se u tom trenutku ne vratite i zatražite povrat novca, počinje samozavaravanje.

Jeste li ikad gledali bili u kinu i već nakon desetak minuta shvatili da je film teško smeće? A onda ostali do kraja jer ste ga platili? Što god kupili, ako to odmah ne bacite u smeće s vremenom ćete shvatiti da ste donijeli fantastičnu odluku. Investicija vremena ili novca nas vodi u ponašanje koje ne želimo.

Tu je i drugi princip koji kaže da stvari koje imamo smatramo boljih od onih koje nemamo. U jednom eksperimentu psiholozi su ispitanicima prodali ili poklonili bocu vode za 5 dolara. Sat vremena kasnije pitali su ih za koliko su iste boce bili spremni prodati psiholozima. Cijena je bila viša, oko 8 dolara, čak i kada su boce dobili besplatno.

Usput, jesam li vam pričao o svom fantastičnom Androidu? Divan je! Automatski mi provjerava mailove, na desktopu ima Google tražilicu i čitač e-knjiga. Još je i jeftin, ne znam zašto bi itko kupovao one folerske iPhone…

5. Očekivanja

Do prije desetak godina vodu smo dijelili na mineralnu i vodu iz slavine. Sada imamo cijelu industriju proizvođača boteljirane vode koji nas uvjeravaju da je baš njihov H20 ukusniji i zdraviji; da ćemo pijenjem te marke imati bolji seksualni život i napredovati na korporacijskoj ljestvici.

Oni dobro znaju da očekivanje utječe na percepciju. Zato pažljivo dizajniraju reklame u kojima se voda probija kroz debele slojeve kamena i šljunka koji je oplemenjuju i pročišćavaju, a na površinu izbija kroz kamen obložen zdravom mahovinom.

Zato, kada primijetite da vam netko prodaje bajku o proizvodu koji vam pokušava uvaliti, prisjetite se koliko ta stvar prosječno vrijedi i obratite pažnju koliko će to isprazno blebetanje podignuti cijenu.

6. Fundamentalna greška atribucije

Recimo da ste u parku sa svojom djecom. Noć ste proveli brutalno se alkoholizirajući pa vam se spava, a sva ta cika i strka vam kidaju živce. Kažete djeci da se smire, ali – djeca kao djeca – ne slušaju vas pa ih nalupate po dupetu da se smire.

Nešto dalje od vas stoji raščupani roditelj sa svoje dvoje djece. Djeca luduju a on ili ona, očito pijan, juri za njima i lupa ih. Što ćete pomisliti?

Fundamentalna greška u atribuciji kaže da ponašanje drugih ljudi gledamo kao odraz njihovog stvarnog karaktera. Svoje ponašanje gledamo kao posljedicu vanjskih okolnosti. Tako u našem primjeru imamo posla s krajnje neposlušnom djecom koja su odlučila podivljati baš nakon što su nas prijatelji teškom mukom nagovorili da popijemo par pića. I dok gledamo trulog alkoholičara, zlostavljača nevine djece, razmišljamo hoćemo li pozvati policiju.

Sad kada ste upoznali ove podle varke uma, svakako ste bolji od prosječnog čovjeka.