Vrag je donio Å¡alu

Čarobnjak i princ: ovo nije tipična motivacijska priča

U tekstu pod naslovom “Žabe u vrhnju” analizirao sam jednu toplu motivacijsku priču, jednu od onih koje volimo slati mailom ili dijeliti s prijateljima na Facebooku. Danas ćemo ući u razloge zaÅ¡to raščlanjivati takve pričice, a kao bonus tu je i jedna dobra priča.

Magus

Frieda Harris – “Magus”


Duboka analiza je dobar način da doÄ‘emo do srži stvari. Ona nam omogućava, kao u tekstu o žabama, da situaciju sagledamo iz različitih perspektiva… da se pitamo Å¡to žabe mogu učiniti, koja su ograničenja njihovog okoliÅ¡a i koji su mogući rezultati svake akcije. Krajnji rezultat je potpunije razumijevanje situacije.

Problem s analizom je što nam može otvoriti toliko mogućnosti da ne znamo što s tim. Ili, još gore, može nam se učiniti da su svi putevi podjednako smisleni i besmisleni pa završimo u paralizi i očaju: možemo otkriti da roditelj ili partner nije opaki gad nego ljudsko biće koje griješi. Možemo vidjeti da iz neugodne situacije nema jasnog izlaza jer su se loše odluke i životne okolnosti urotile protiv nas. Možemo situaciju u državi sagledati iz svih kuteva pa zaključiti da se stranke na vlasti naizmjenično smjenjuju, a da u posljednjih dvadesetak godina nije bilo stvarnog pomaka.

Kako bismo doÅ¡li do prave promjene, nakon analize moramo prijeći na drugi korak – sintezu. Sve informacije koje smo dobili analizom treba staviti na jedno mjesto i zapitati se Å¡to to sve znači. Koja je pouka situacije u kojoj se nalazimo i Å¡to možemo učiniti kako bi napredovali? Ili, barem, smanjili gubitke.

Priča o žabama u vrhnju primjer je bezvezne priče kojom autor forsira povrÅ¡nu poentu i ne dovodi do kvalitetne spoznaje. Ova priča (isječak iz knjige “The Magus” Johna Fowlesa) objavljena je u knjizi “The Structure of Magic” Richarda Bandlera i Johna Grindera i dobar je primjer priče koja potiče na razmiÅ¡ljanje i ponovno čitanje. Na njoj možete viÅ¡e puta vježbati analizu/sintezu i svaki put otkriti neÅ¡to novo.

Jednom davno živio je mladi princ koji je vjerovao u sve stvari… osim ove tri: nije vjerovao u princeze, nije vjerovao u otoke i nije vjerovao u Boga. Njegov otac, kralj, rekao mu je da takve stvari ne postoje. Kako u očevom kraljevstvu nije bilo princeza i otoka, a ni Boga se nije dalo primijetiti, princ je vjerovao ocu.

Ali jednog dana princ je pobjegao iz palače i zalutao u susjednu zemlju. Zaprepastio se kada je s obale vidio otoke, a na njima čudna i uznemirujuća stvorenja o kojima se nije usudio razmišljati. I dok je uz obalu tražio barku, prišao mu je muškarac u večernjem odijelu.

“Jesu li to pravi otoci?”, pitao je mladi princ.

“Naravno da su pravi otoci”, rekao je muÅ¡karac u večernjem odijelu.

“A ta čudna i uznemirujuća stvorenja?”

“To su prave, stvarne princeze.”

“Onda i Bog mora postojati!” zavapio je princ.

“Ja sam Bog”, odgovorio je muÅ¡karac u večernjem odijelu i naklonio se.

Mladi princ vratio se kući što je prije mogao.

“Dakle vratio si se”, rekao je njegov otac, kralj.

“Vidio sam otoke, vidio sam princeze, vidio sam Boga”, prijekorno je odgovorio princ.

Kralj nije ni trepnuo. “To nisu stvarni otoci, niti stvarne princeze, a ne postoji ni stvarni Bog.”

“Ali vidio sam ih!”

“Reci mi kako je Bog bio obučen.”

“Nosio je večernje odijelo.”

“Jesu li mu rukavi kaputa bili zavrnuti?”

Princ se prisjetio da su bili.

Kralj se nasmijeÅ¡io. “To je odora čarobnjaka. Nasjeo si.”

Nakon toga, princ se vratio u susjednu zemlju. Otišao je na istu obalu, gdje je ponovno susreo muškarca u večernjem odijelu.

“Moj otac, kralj, rekao mi je tko si ti,” ogorčeno je rekao princ. “Već si me prevario, ali nećeÅ¡ ponovno. Sada znam da to nisu pravi otoci i prave princeze jer ti si čarobnjak.”

ÄŒovjek na obali se nasmijeÅ¡io. “Ti si onaj koji je u zabludi, dječače. U kraljevstvu tvog oca postoje mnogi otoci i princeze. Ali on te začarao pa ih ne možeÅ¡ vidjeti.”

Princ se zamiÅ¡ljeno vratio kući. Kada je vidio oca, pogledao ga je u oči. “Je li istina da nisi pravi kralj, već samo čarobnjak?”

Kralj se nasmijeÅ¡io i zavrnuo rukave kaputa. “Da, sine, ja sam samo čarobnjak.”

“Znači da je muÅ¡karac u drugoj zemlji bio Bog.”

“On je joÅ¡ jedan čarobnjak.”

“Moram znati istinu, istinu izvan magije.”

“Nema istine izvan magije”, rekao je kralj.

Princ se rastužio. Rekao je da će se ubiti. Kralj je na to magijom prizvao Smrt. Smrt je stajala pored vrata i koščatom rukom prizvala princa.

Princ je zadrhtao. Sjetio se predivnih, ali nestvarnih otoka i nestvarnih, ali predivnih princeza.

“U redu”, rekao je, “mogu se nositi s tim”.

“VidiÅ¡, sine”, rekao je kralj, “i ti sada postajeÅ¡ čarobnjak”.

Previous

Kakvu psihološku knjigu biste htjeli pročitati?

Next

Kako dobiti i preživjeti posao

2 Comments

  1. edi

    odlična 🙂

  2. Verica

    Odlična priča.

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén