Čarobnjak i princ: ovo nije tipična motivacijska priča

U tekstu pod naslovom “Žabe u vrhnju” analizirao sam jednu toplu motivacijsku priču, jednu od onih koje volimo slati mailom ili dijeliti s prijateljima na Facebooku. Danas ćemo ući u razloge zašto raščlanjivati takve pričice, a kao bonus tu je i jedna dobra priča.

Magus

Frieda Harris – “Magus”


Duboka analiza je dobar način da dođemo do srži stvari. Ona nam omogućava, kao u tekstu o žabama, da situaciju sagledamo iz različitih perspektiva… da se pitamo što žabe mogu učiniti, koja su ograničenja njihovog okoliša i koji su mogući rezultati svake akcije. Krajnji rezultat je potpunije razumijevanje situacije.

Problem s analizom je što nam može otvoriti toliko mogućnosti da ne znamo što s tim. Ili, još gore, može nam se učiniti da su svi putevi podjednako smisleni i besmisleni pa završimo u paralizi i očaju: možemo otkriti da roditelj ili partner nije opaki gad nego ljudsko biće koje griješi. Možemo vidjeti da iz neugodne situacije nema jasnog izlaza jer su se loše odluke i životne okolnosti urotile protiv nas. Možemo situaciju u državi sagledati iz svih kuteva pa zaključiti da se stranke na vlasti naizmjenično smjenjuju, a da u posljednjih dvadesetak godina nije bilo stvarnog pomaka.

Kako bismo došli do prave promjene, nakon analize moramo prijeći na drugi korak – sintezu. Sve informacije koje smo dobili analizom treba staviti na jedno mjesto i zapitati se što to sve znači. Koja je pouka situacije u kojoj se nalazimo i što možemo učiniti kako bi napredovali? Ili, barem, smanjili gubitke.

Priča o žabama u vrhnju primjer je bezvezne priče kojom autor forsira površnu poentu i ne dovodi do kvalitetne spoznaje. Ova priča (isječak iz knjige “The Magus” Johna Fowlesa) objavljena je u knjizi “The Structure of Magic” Richarda Bandlera i Johna Grindera i dobar je primjer priče koja potiče na razmišljanje i ponovno čitanje. Na njoj možete više puta vježbati analizu/sintezu i svaki put otkriti nešto novo.

Jednom davno živio je mladi princ koji je vjerovao u sve stvari… osim ove tri: nije vjerovao u princeze, nije vjerovao u otoke i nije vjerovao u Boga. Njegov otac, kralj, rekao mu je da takve stvari ne postoje. Kako u očevom kraljevstvu nije bilo princeza i otoka, a ni Boga se nije dalo primijetiti, princ je vjerovao ocu.

Ali jednog dana princ je pobjegao iz palače i zalutao u susjednu zemlju. Zaprepastio se kada je s obale vidio otoke, a na njima čudna i uznemirujuća stvorenja o kojima se nije usudio razmišljati. I dok je uz obalu tražio barku, prišao mu je muškarac u večernjem odijelu.

“Jesu li to pravi otoci?”, pitao je mladi princ.

“Naravno da su pravi otoci”, rekao je muškarac u večernjem odijelu.

“A ta čudna i uznemirujuća stvorenja?”

“To su prave, stvarne princeze.”

“Onda i Bog mora postojati!” zavapio je princ.

“Ja sam Bog”, odgovorio je muškarac u večernjem odijelu i naklonio se.

Mladi princ vratio se kući što je prije mogao.

“Dakle vratio si se”, rekao je njegov otac, kralj.

“Vidio sam otoke, vidio sam princeze, vidio sam Boga”, prijekorno je odgovorio princ.

Kralj nije ni trepnuo. “To nisu stvarni otoci, niti stvarne princeze, a ne postoji ni stvarni Bog.”

“Ali vidio sam ih!”

“Reci mi kako je Bog bio obučen.”

“Nosio je večernje odijelo.”

“Jesu li mu rukavi kaputa bili zavrnuti?”

Princ se prisjetio da su bili.

Kralj se nasmiješio. “To je odora čarobnjaka. Nasjeo si.”

Nakon toga, princ se vratio u susjednu zemlju. Otišao je na istu obalu, gdje je ponovno susreo muškarca u večernjem odijelu.

“Moj otac, kralj, rekao mi je tko si ti,” ogorčeno je rekao princ. “Već si me prevario, ali nećeš ponovno. Sada znam da to nisu pravi otoci i prave princeze jer ti si čarobnjak.”

Čovjek na obali se nasmiješio. “Ti si onaj koji je u zabludi, dječače. U kraljevstvu tvog oca postoje mnogi otoci i princeze. Ali on te začarao pa ih ne možeš vidjeti.”

Princ se zamišljeno vratio kući. Kada je vidio oca, pogledao ga je u oči. “Je li istina da nisi pravi kralj, već samo čarobnjak?”

Kralj se nasmiješio i zavrnuo rukave kaputa. “Da, sine, ja sam samo čarobnjak.”

“Znači da je muškarac u drugoj zemlji bio Bog.”

“On je još jedan čarobnjak.”

“Moram znati istinu, istinu izvan magije.”

“Nema istine izvan magije”, rekao je kralj.

Princ se rastužio. Rekao je da će se ubiti. Kralj je na to magijom prizvao Smrt. Smrt je stajala pored vrata i koščatom rukom prizvala princa.

Princ je zadrhtao. Sjetio se predivnih, ali nestvarnih otoka i nestvarnih, ali predivnih princeza.

“U redu”, rekao je, “mogu se nositi s tim”.

“Vidiš, sine”, rekao je kralj, “i ti sada postaješ čarobnjak”.

2 komentara

  1. edi 09.08.2012.
  2. Verica 09.08.2012.