Vrag je donio Å¡alu

Nick Vujicic u Rijeci: gnjilo zrno utjehe za očajne

Australski motivacijski govornik Nick Vujicic nedavno je posjetio Hrvatsku. Na predavanjima u Zagrebu i Rijeci oduševio je i nadahnuo publiku željnu utjehe i nade u bolje sutra. Zanimalo me kako će to izgledati pa sam se te večeri uputio u sportsku dvoranu Zamet, prepunu vjernika i znatiželjnika.

Do tada nisam znao puno o njemu. Znao sam da je rođen bez ruku i nogu, da se pokušao ubiti u desetoj godini te da je nekako našao smisao života. Sada mu je životna misija širiti poruku nade i smisla. Očekivao sam prosječnog motivacijskog govornika koji niže poticajne fraze, ali Vujicic nije ni blizu toga. Preciznije, neusporedivo je gori i otrovniji nego što sam mogao zamisliti.

Nick Vujicic u Rijeci
Na pozornici njegov hendikep primjećujemo u prvih nekoliko sekundi jer, zbog svog izgleda i načina kretanja, podsjeća na uspravnu gusjenicu. Ali već nakon nekoliko minuta jasno je da pred nama stoji vješt, duhovit i beskrajno šarmantan govornik koji će većinu prisutnih u sat vremena predavanja uvjeriti da im je život sasvim lijep.

Ali ako zanemarimo Å¡arm i savrÅ¡eno izglancane komunikacijske vjeÅ¡tine, ostaje nam samo jedan običan guru. Naime, ako želite raditi kao motivacijski govornik, vi morate imati tužnu priču po principu “počeo sam jadan i bijedan (kao i vi), doÅ¡ao sam do spoznaje, sada sam uspjeÅ¡an i reći ću vam kako i vi to možete”.

Američki megapopularni guru Tony Robbins, jedan od najbogatijih motivacijskih govornika, voli pričati kako su ga na pragu punoljetnosti roditelji izbacili iz kuće. Sljedećih nekoliko godina životario je na rubu egzistencije u unajmljenom stanu u Kaliforniji, a sada je milijunaš.

Vujiciceva priča je slična. Rodio se kao invalid, djeca su ga zadirkivala u školi i osjećao se bijedno. Do desete godine pokušao se ubiti tri puta, a tada je pomislio koliko će njegovi roditelji patiti ako se ubije pa je odlučio naći smisao u životu.

Unatoč toj, za mnoge nepremostivoj, prepreci, postao je vjeÅ¡ti motivacijski govornik. Problem je upravo u toj riječi unatoč. Njemu manjak udova nije bio prepreka u karijeri, već mu je dao ono Å¡to ga, grubo marketinÅ¡ki rečeno, izdvaja od gomile banalnih muljatora. Život bez udova mu u struci motivacijskog propovjednika daje toliko veliku prednost u odnosu na bilo koga drugog, da u tom kontekstu ne možemo govoriti o hendikepu. Ne želim podcijeniti ogroman trud i ambiciju koju je uložio u svoju karijeru, samo kažem da bi meni – koji sam odrastao bez trauma i zavrÅ¡io dva fakulteta u inozemstvu – bilo praktički nemoguće raditi to Å¡to on radi. Jednostavno nemam dovoljno čemera da bih bio uvjerljiv.

A to Å¡to radi u svakom trenutku naglaÅ¡ava njegov hendikep. U nastupu je dinamičan i živahan, kreće se, skakuće, priča viceve na svoj račun (“kada je hladno, često kažem da su mi promrzle ruke”, “upravo sam prekrižio ruke, ali to ne možete vidjeti”) i vjeÅ¡to kombinira priče o svojoj nevolji s poukama zaÅ¡to prihvatiti Boga kao spaasitelja. Jedan dio predavanja čak je odradio ležeći na trbuhu, kako bi u trenutku kada kaže da je kroz Boga sve moguće naslonio glavu na Bibliju i pomoću nje se pridigao u uspravan položaj.

Tada sam bio potpuno siguran da nas sve vuče za nos.

A onda je počeo pričati o Indiji, zemlji koja mu je “promijenila život”. Tamo je posjetio četiri javne kuće i razgovarao sa Å¡estotinjak prostitutki koje su prodane u roblje. U javnim kućama uvjeti su bili zastraÅ¡ujući – ropstvo, prostitucija, ogromni Å¡takori. U četvrtoj javnoj kući susreo je 85-godiÅ¡nju staricu koja je sjedila na podu. Sjeo je do nje, primijetivÅ¡i na zidu slike njenih bogova. Kroz prevoditelja počeo joj je govoriti o Isusu, kada je u sobu upala njena sestra i napala ga: “Moja sestra nije četiri godine izaÅ¡la iz kuće! Ako je Isus stvaran, pomozi joj da ustane!”

Nick je shvatio da se radi o ozbiljnom problemu i počeo se moliti za staricu. Nakon desetak minuta ona se ustala, izliječena. Hodala je bez problema, čak i skakutala. Kasnije je saznao da je ta starica odgovorna za otvaranje 150 javnih kuća i nevolje tisuća žena. Zaključio je da je bila daleko od Boga, a on je svejedno došao k njoj, kao što će doći bilo kome tko se otvori prema njemu.

Tu već vidimo da je Vujicic, dijete srpskih roditelja, vrlo dobro usvojio zapadnjački kulturni imperijalizam. Sa svojom svitom otišao je u zemlju trećeg svijeta, posjetio ljude koji žive u užasu, s prijezirom frknuo na njihova božanstva i ženi koja sjedi u blatu i smradu dilao svoju religiju. Blaženo nesvjesan svoje bahatosti, ženu je osudio bez da se potrudio saznati zašto je to učinila i kakav je bio njen život. Da je stvarno bila toliko oličenje bezbožnosti i zla, sigurno ne bi u blatu čekala velikog izbavitelja Nicka Vujicica, Univerzalnog Ambasadora Svega Što Je Moralno.

On je samo mlažnjakom dolepršao u Indiju, prikupio pričice i sada ih priča nama s isključivim ciljem da ilustrira:

  1. Kako je on sasvim kul tip,
  2. Bog pomaže svima koji ga prihvate, pa čak i onima koji su gadno zgriješili,
  3. Kako u Hrvatskoj ipak nije toliko loše jer imamo sve udove i nismo robovi okruženi mutiranim štakorima.

Ironija cijele priče je što su ti jadnici osuđeni na ropstvo i prostituciju, a ljudi kao što je Nick Vujicic ponovno ih iskorištavaju i prostituiraju korištenjem njihovih užasa kao tople, humane anegdote za svoj probitak.

Nakon toga govorio je o glavnom uzroku patnje na svijetu: žudnji. On je žudio za rukama i nogama i to ga je ispunjavalo užasom. Mi u publici, vlasnici kompleta zdravih udova, žudimo za drugim stvarima i to nas održava u trajnom stanju anksioznosti i stresa. I sad dolazimo do njegovih glavnih poruka: sutra će biti bolje, Bog voli Hrvatsku i samo mu se trebamo prepustiti. Ta rezigniranost, pokornost i bespogovorno potčinjavanje autoritetu najgori je dio njegove filozofije jer taj princip “prepusti se i vjeruj u SveviÅ¡njeg” idealno odgovara Å¡efovima svih država svijeta. Ne čudi Å¡to su ga rado primili mnogi predsjednici i parlamentarci.

Da bismo bolje razumijeli o čemu se ovdje radi, usporedimo Vujicica – koji se hvali da je za njega čula milijarda ljudi – s Martinom Lutherom Kingom, takoÄ‘er vjernikom, propovjednikom i motivacijskim govornikom. King je, osim propovijedanja, bio i gorljivi aktivist. Crnce je poticao da se bore protiv vlasti koja ih je ugnjetavala i uskraćivala im osnovna ljudska prava. Zbog svog angažmana na kraju je i dobio metak. ZaÅ¡to Nick Vujicic nije svoju zgroženost životnim uvjetima ropkinja/prostitutki odveo korak dalje? ZaÅ¡to nije postavio pitanje kako to indijske vlasti mogu tolerirati ropstvo u 21. stoljeću?

Ali nije samo iskoristio Indiju: osvrnuo se i na Siriju, državu u kojoj “djeca plaču, nema hrane, nema mlijeka, nema pokrivača…” Time lijepo igra na emotivnu žicu jer je Sirija čist slučaj – bez obzira Å¡to mislili o sirijskoj političkoj situaciji, svatko normalan suosjeća s patnjom djece. Ipak, joÅ¡ je važnije neÅ¡to drugo: to Å¡to u sadaÅ¡njem trenutku u Hrvatskoj nema patnje usporedive s Bliskim istokom. Zato nema bojazni da će publika početi zbrajati dva i dva pa zaključiti da bi mogli malo tražiti svoja prava na ulici.

Uzmimo za usporedbu nama bliže slučajeve masovnih prosvjeda u Å panjolskoj i Grčkoj, gdje se ljudi poput nas na ulicama bore za svoja prava. Kada bi Vujicic svoje poente ilustrirao takvim primjerima, svi mi koji smo s osmijehom na licu sjedili u publici odjednom bi se sjetili svih afera, skandala i užasa koji obilježavaju naÅ¡u svakodnevnicu posljednjih dvadesetak godina. Tada bi Nickove poruke nade i strpljenja, “jer Bog će nama i naÅ¡oj djeci osigurati bolje sutra” možda bile popraćene i ponekim “fuck you” ili “asshole, go home”.

Ipak, Å¡lag na torti dolazi kada ničim izazvan otvori pitanje braka. U kratkom uvodu kaže da ideju o prvom seksu nakon vjenčanja smatramo zastarjelom, ali da je istina drugačija. Tvrdi da je Bog stvorio seks za brak jer sve Å¡to je dobro dolazi od Boga, a on u Bibliji kaže: “prvo brak, onda seks”. Zatim objaÅ¡njava da seks prije braka nikada nije bolji nego s osobom koju volimo i s kojom ćemo provesti ostatak života. Seks prije braka, kaže Nick, poput je jeftine imitacije skupog sata: djeluje dobro, ali nije autentičan i toga smo uvijek svjesni.

Odakle našem guruu tako bogato iskustvo? Iz takvih riječi možemo samo zamisliti da je povalio pola svijeta, triput se liječio od sifilisa i rješavao se ovisnosti o seksu uz Michaela Douglasa. Nevjerojatno ali istinito, njegovo znanje je teoretsko: bez problema priznaje da je ostao djevac do braka! Kako onda može znati da je takav seks loš ako ga nije probao? Kako može znati da će s osobom koju volimo i s kojom želimo živjeti dok nas smrt ili dosada ne rastave biti fantastičan tek po potpisivanju ugovora? Pročitao je u knjizi.

Ali publici je bilo dovoljno čuti nasmiješenog čovjeka bez udova kako govori da drugdje ljudi imaju većih problema. I dobro su se zabavili. Red pjesme, red predavanja, molitva za kraj i onaj nezaboravni osjećaj da imaju snage i volje za promijeniti svoju mučnu rutinu. Ali kao i uvijek, iskra motivacije trajat će nekoliko dana, a onda po novu razonodu, novu inspiraciju.

Evo, već u listopadu u Rijeku nam stižu dva nova spektakla: Lord of The Dance i žensko hrvanje u čokoladi.

Ako želite čuti kako je zvučalo predavanje, na sljedećem linku možete ga poslušati u cijelosti.

Previous

Kako dobiti i sačuvati posao – proÅ¡irenje ideje

Next

Otrovni prijatelji: kako ih prepoznati i pobijediti

40 Comments

  1. Ri_girl

    Sad mi je lakše. Već sam mislila da ću završiti na lomači zbog svojih komentara i stava o tom liku. Hvala ti.

  2. Marko

    TLDR
    Inace gomila gluposti…

  3. Anđelina

    Hedikep je postao komercijalan!?

  4. Anica

    Tipično hrvatski, popljuvajmo svakog tko nudi nešto novo! Ismijavajmo svakog tko je drugačiji! Da mi je vidjeti tebe bez udova! Barem ne bi pisao ovakve grozote!

    • On ne nudi neÅ¡to novo. Njegov proizvod nudi se već 2000 godina, a u 21. stoljeću podjednako je Å¡tetan kao i prvog dana.

      • Stanko

        Slavene, zašto ti kao katolik mrziš protestante? Oni imaju različito mišljenje od tebe, ali to ne znači da su svi oni zli i pokvareni.

        • Nisam katolik. 🙂 Vidio sam jedan snimak Vujicica na YouTube-u. Prije 5 godina držao je motivacijske govore o tome kako zaraÄ‘uje novac nekretninama i burzovnim Å¡pekulacijama. Da je ostao na tome, izuzetno bih ga poÅ¡tovao kao čovjeka koji je unatoč svom hendikepu naÅ¡ao smisao i put ka financijskoj neovisnosti.

          Ali kada mi doÄ‘e govoriti o “životu bez ograničenja” i u sklopu toga drobi o zlu seksa izvan braka, ne mogu ga shvaćati ozbiljno.

      • Stanko

        Slavene nisam znao da si ti Å¡ovinista. Razlika je biti protiv pojedinog svećenika, pastora, katehista ili nekog drugog vjerskog službenika koji je neprimjeren, a druga je stvar ovako popljuvati kršćanstvo kao vjeru. Ti ovdje nisi napao nekog popa niti instituciju crkve, nego samu vjeru. Da si ovo napisao o islamu, budizmu, hinduizmu… ispao bi notorni Å¡ovinista. Ali s obzirom da živimo u Hrvatskoj gdje su kršćani u većini onda se stvara percepcija da nisi Å¡ovinista jer ideÅ¡ napadom na većinu, a ne na manjinu. Ljudi obićno percipiraju da ako se radi o većini onda većina nije ugrožena kao manjina. Tada tvoja izjava naizgled nije Å¡ovinizam, nego samo prdac kroz otvoreni prozor u mrklu noć. Ali suÅ¡tinski je to ipak Å¡ovinizam. Vjerovanje u Isusa Krista kao Sina Božjeg je pravo svake osobe pa je neprimjereno da to ismijavaÅ¡. TrebaÅ¡ ismijavati popa ili pastora, a ne ovako.

  5. Jelena

    Bez namere da išta reklamiram, evo još jednog dobrog teksta na tu temu: http://blog.b92.net/text/21100/Nik-Vujicic-i-domace-licemerje/

    Pun mi je viÅ¡e ku..fer i Nika i svih koji me deklariÅ¡u kao “zlu, jer kako zaboga mogu da mislim neÅ¡to loÅ¡e o čoveku bez ruku i nogu, Å¡ta si ti postigla u životu bla bla bla…”. Ne mislim ja niÅ¡ta loÅ¡e o njemu, nego o tome Å¡ta on radi, kad vidim sve ovo ludilo koje se diglo oko njega blizu sam toga da pomislim da je hipnotisao čitave nacije. Uh, besna sam, mogla bih ovako joÅ¡ dugo. I da, možda bi se moglo napisati neÅ¡to i o toj njegovoj ženi, mnogo toga mi tu smrducka.

    • Nick masama daje dobar i jak antidepresiv. Kada im kažeÅ¡ o čemu se tu stvarno radi, lijek nakratko prestane djelovati. Opet osjećaju onu staru nervozu pa je najlakÅ¡e gristi kritičara.

    • Riječanka

      Nemoj da se sekiraš.Nikoga nije hipnotizirao.Ako mogu svakakve Karleuše, Sevke i ostali hipnotizirat naciju kako kažeš, čemu panika?Pa čovjek ne poziva ljude da se poubijaju i sl.?

  6. Ana

    Poznate je izreka da nam niÅ¡ta ne može smetati na drugima, ako nam to zapravo ne smeta na nama samima. PreviÅ¡e troÅ¡enja vremena na bavljenje tuÄ‘im životima, kao način rjeÅ¡avanja svojih vlastitih ‘bubica’. 🙂

  7. mamlaz

    “Život bez udova mu u struci motivacijskog propovjednika daje toliko veliku prednost u odnosu na bilo koga drugog, da u tom kontekstu ne možemo govoriti o hendikepu.”

    Baš o tome sam razmišljao neki dan i reskirao da sam sebe proglasim bezdušnim. No pošto sam svoje stavove raspravio sa bližom okolinom vidio sam da smo tu negdje i da nisam usamljen u tom bezdušju.

    Imaš veliki plus za tekst.

    Enivej, primjetio sam da ljudi pored osoba sa invaliditetom dobivaju osjećaj neke krivice (valjda im je neugodno Å¡to su sami zdravi) pa me zanima odakle to potječe. Uvjeren sam da je taj osjećaj krivice pokretač da prosjaku invalidu dajemo češće novaca nego prosjaku vulgaris. (“Ovaj drugi bi mogao raditi da hoće, samo je lijen, a invalidni prosjak je po defaultu vrijedan ali ne može raditi zbog invaliditeta”)

    • Sve si rekao. Prosjak bez noge odmah ima opravdan razlog za proÅ¡nju. Moja iskustva s beskućnicima su drugačija: većina se ne bavi proÅ¡njom, a “krivnja” za to stanje često pada na beskrupulozne poslodavce koji ih ne plaćaju pa izgube stan i posao.

      • koliko god te cijenio komentar ti je blago rečeno blesav. kome god ne paÅ¡u uvjeti ima pravo dati otkaz. ako godinu dana radi bez plaće i ugovora onda je glup ili je zaključio da mu se isplati riskirati i raditi for free jer je “nesposoban” naći neÅ¡to bolje.

        • Beskućnici koje sam upoznao uglavnom su radnici bez zanimanja. Počnu raditi u graÄ‘evini i Å¡ef ih plati prvi mjesec ili dva. Tek onda, kad se navuku, počinje odugovlačenje i neplaćanje.

          U zdravoj državi nitko ne bi radio za gazdu koji ima tako kriminalan odnos prema radnicima. Jednostavno bi dali otkaz i našli nešto drugo. U situaciji kad imamo 300,000+ nezaposlenih, to nije tako lako. Pogotovo ako si nekakav zidar i jedina opcija ti je ići kod drugog kriminalca kojeg država sasvim normalno tolerira.

          To što oni nemaju kvalifikacije raditi nešto bolje ne bi trebao biti hendikep. Ne moraju svi biti obrazovani radnici jer uvijek netko mora popravljati ceste i odvoziti smeće. Zato, ako zbog svog obrazovanja imaju ograničene mogućnosti, to je u redu. Ali kada već rade, trebali bi i biti pošteno plaćeni, a to je odgovornost države.

          • dinoreic

            To je istina, to primjećujem i krugu kuće u mini marketima. Prosjek ostanka na poslu radnica je oko pola godine, gdje sam procijenio da valjda u tom periodu dobiju oko dve plaće max.

            Za radnike to je veliki problem i slažem se naravno, samo sam htio naglasiti da ako nisi primio plaću godinu dana što u RH nije rijetkost da to nije krivnja samo poslodavca nego tebe koji radiš i trebaš se zapitati zašto to radiš.

            Ako uspješno napadaš invalide bez udova koji zaluđuju mase, miljunaše u papučama i ostale, ne vidim problem reći radnicima da malo više misle na sebe i ne okrivljuju druge kada se i sami daju iskorištavati. Jedni ne mogu funkcionirati bez drugih, a ovaj blog je više usmjeren na te druge, tako da ne vidim problem.

          • Jednom prilikom radio sam za tipa koji mi je dugovao honorar. Rekao je da će me platiti u nekoliko rata i predložio da za to vrijeme i dalje radim za njega. Odbio sam ga jer sam znao Å¡to to znači i pomirio se s gubitkom tog novca.

            Drugima to nije lako. Imaju obitelji koje trebaju prehraniti i nemaju alternative pa u očaju prihvaćaju laž. Načelno se slažem da bi se radnici puno žešće trebali nastupiti protiv pokvarenih Å¡efova (recimo ovako: http://www.bbc.co.uk/news/world-africa-19135435), ali o temi “zaÅ¡to radimo protiv sebe” dala bi se napisati cijela knjiga.

            Tekst o taksistima ima nešto o tome:
            http://zlihologija.com/2010/12/prica-o-taksistima/

  8. gumy

    Nick nije uvjerio sve da je zivot lijep nego suprotno da je tezak ali da ima nade.Nick nije kriv sto ima tuznu pricu.Nije kriv sto je smisao zivota pronasao u krscanstvu.Nije kriv sto je iscjelio zenu u indiji,to je dobro djelo.Nick nije kriv za sve zlo u indiji,nije kriv sto nam je to ispricao.Po tome bi svatko tko isprica nekakav takav dogaÄ‘aj bio u krivu jer se usudio pricati da je negdje losije nego u hr.TakoÄ‘er njegova vjera u ‘svevisnjeg’ je nesto sto mnogi krscani djele.Ne znaci ako to podjeli s nama da je manipulator,krscanin ionako vec vjeruje u boga.Nick nije politicar koji moze promjeniti vlasti u indiji i siriji.I samim time sto prica o takvim uzasima tamo znaci da se ne slaze s onim sto se tamo dogaÄ‘a.Nick je mnogima inspiracija ne kratkorocno vec uvjek kad ga se sjete ili vide u medijima a to ne moze biti lose koliko god nekome nick izgledao ‘lazan’.Nema potrebe napadati Nicka zato jer nije ostao ivalid bez nade u buducnost vec je pronasao smisao zivota u krscanstvu.

    • prolaznica

      Nick nije kriv za puno toga, slažem se. Kriv je za to što je dozvolio da se njime manipulira, kriv je za to što on sam manipulira ljudima i što je svoj hendikep pretvorio u industriju novca na kojemu zarađuje on i oni koji mu smišljaju govore.

      • Stanko

        Nisam baÅ¡ shvatio poantu. Da li Nick propovjeda vjeru, tj. da li je on misionar koji sve to radi zvog vjerskih razloga ili on prodaje ulaznice za svoj seminar gdje ljudima obecava bolji život, napredak, uspjeh, bla, bla… pa na tome zaraÄ‘uje grdne pare? Taj dio nisam skužio.

  9. brodarica

    Ono Å¡to je stvarno za poÅ¡tovanje je da ste bili na Zametu pa tek onda prenijeli svoje miÅ¡ljenje. To jedino ima smisla. S druge strane, postoje i drugačiji dojmovi i samo zato jer su dijametralno suprotni – nisu manje vrijedni ili i viÅ¡e od toga – potpuno krivi kao Å¡to sugerira VaÅ¡ tekst. U polemiku oko toga ne bih ulazila jer svatko, zaista svatko ima pravo na svoje. Motivacijski okviri danas su zaista različiti i, po mome miÅ¡ljenju, o njima je nezahvalno suditi dok god donose i zrno “boljega” u ljudske živote, a za Nicka je gotovo nemoguće reći da je donio iÅ¡ta loÅ¡e. Osobno, meni je većina stvari o kojima je pričao poznata – pogotovo dio o tom samoostvarenju koje na raspolaganju svima, nisam bila prefascinirana, ali nisam ostala niti ravnoduÅ¡na, i to nema veze s njegovim hendikepom, meÄ‘utim, znam ljude koje je zaista dotaknuo i potaknuo na razmiÅ¡ljanje…primjer:u mom je druÅ¡tvu bio jedan dečko koji je tjednima prije bio na rubu očaja – da ne iznosim detalje o situaciji – uglavnom – životna situacija u kojoj je već pričao o bijegu, samoubojstvu (nitko ne može poreći da ljudi u životu doÄ‘u i u takve, iznenadne situacije u kojima se jednostavno teže snalaze od drugih) i sl. Nakon ovog seminara – prestao je s tim, odnosno – spustio se “na zemlju” i itekako “ublažio” svoj osobni očaj. Sad ja Vas pitam – je li to pogreÅ¡no? Bi li bilo bolje da je dečko ostao u svom “najteže mi je na svijetu” raspoloženju ili je ipak bolje da je naÅ¡ao uporiÅ¡te u Nickovoj poruci i nastavio dalje mnogo normalnije i stabilnije? Naravno da se o svemu da “filozofirati” i “intelektualizirati” pa čak i inverzirati, ali ponekad je stvarno dobro postaviti pitanje – koliko to i kome koristi. Inače, super mi je VaÅ¡a stranica! Tek sam je otkrila!

    • Za početak. hvala za pohvalu. Problem s motivacijskim govornicima, a to nema veze s NV-om konkretno, je Å¡to njihova inspiracija u velikom broju polaznika traje tjedan dana. Ona daje iskru nadahnuća, ali ne i put prema samoostvarenju. Da bi Nickova poruka mogla djelovati, potrebno je već sljedeći dan početi raditi na drugačijem životu. Ali to nije njegov problem već naÅ¡. 🙂

      • Stanko

        Da, ali zato se ti možeš učlaniti u neokatekumensku zajednicu, karizmatsku zajednicu, zajednicu krvi Kristove, Fokolarine, Marijinu legiju itd. To je onda put koji te vodi dalje da ne padneš opet. Tako kad ideš na karizmatski seminar ili na kateheze, onda nakon toga ti preporuče neku od tih zajednica da se učlaniš. Neke od tih zajednica mi se čine zanimljivije, a neke mi nisu baš po guštu, ali svejedno to je put da čovjek koji je u đubrivu ne ostane prepušten sam sebi, zatim ulici, nesređenoj obitelji u kojoj živi i sl.

        Pitanje je da li je Nick preporučio neku od zajednica da se učlani tko želi nakon što odslušaju njegov seminar? Je li Slavene, ti si bio na seminaru pa reci da li je on tako nešto preporučio na kraju predavanja?

        • IÅ¡lo je obrnuto. Na početku su naveli koje zajednice su podržale dogaÄ‘aj (gotovo sve kršćanske na ovom području), a zatim je NV govorio o vjeri. Ako se dobro sjećam, nije čak spominjao Isusa.

          Općenito nemam ništa protiv vjere, no u ovom slučaju zasmetalo mi je što se ta priča o životu bez ograničenja spaja s vjerom. To je kao i kod bivših ovisnika koji se od teških droga izliječe u nekoj od vjerskih zajednica pa umjesto heroina konzumiraju Isusa.

          Gledajući iz tog aspekta, NV publici koja je (svatko na svoj način) bez nogu, nudi samo štake. A mediji i njegova mašinerija to predstavljaju kao da im nudi noge.

          • Stanko

            To kako ti kažeÅ¡ da oni “konzumiraju Isusa umjesto heroina”, ja ne vidim niÅ¡ta loÅ¡e u tome. Neće ih isus dovesti do predoziranja da umru od toga niti će prodati roÄ‘enu mater da bi mogli kupiti iduću dozu.

            Da li on njima nudi štake ili noge, sasvim svejedno. Ovisi kako ko gleda. Neko će dobiti štake, neko noge, neko će hodati na štakama, ali će biti sretan kao da ima noge. Netko će dobiti nove mišelinke za svoja invalidska kolica. Stvar je individualna. Nisam pratio rad NV, ali ako on ne radi ovo zbog novaca, zbog bogaćenja, nego radi za opće dobro, onda ja nemam ništa protiv. Nisu svi ljudi psihići kao i ti. Ljudi popravljaju svoju psihu na razne načine. A ima i psihića koji pošandrcaju pa traže rješenje van svoje domene.

          • Nije mi pitanje samo “ima li rjeÅ¡enja za moj problem?”, već “koje je dobro rjeÅ¡enje za taj problem?” To je adaptacija principa Occamove britve (nazvanom, ironijom sudbine, po franjevcu Ockhamu), koji kaže “ako imate dvije teorije koje predviÄ‘aju isto, odaberite jednostavniju”.

            Tako bi ovisnicima (i ljudima s problemima općenito) bilo jednostavnije prihvatiti terapiju koja im osim rješenja ne nameće i drugačiji svjetonazor.

            Problemi suštinskog očaja i besmisla suštinski su dio života. Ako ih rješavamo tako da poslušamo australskog propovjednika i prepustimo se u ruke više inteligencije, ostat ćemo zakinuti za rješavanje tih problema tako da sami svom životu damo smisao.

            Zato kažem da ovakve propovijedi služe održavanju statusa quo, a ne ostvarenju istinske sreće i životnog smisla.

          • Stanko

            Kad spominješ heroinske ovisnike, onda pitaj Dr. Sakomana i ostale stručnjake koliko su oni ljudi izliječili od heroinske ovisnosti. Narkomanija nije samo uzrok raznih problema, nego je prije svega posljedica problema. Ajde ti nekome iz rastrojene obitelji kome su životne okolnosti gore od tvojih 1300 puta objasni da to treba prihvatiti, samo tako. Upravo je promjena svjetonazora ono što njih izvlači iz blata.

            Nego da se dotaknem ovog drugog dijela što si napisao. Spominješ smisao života, ali bez više sile, dakle bez Boga. Što je znanost do sada otkrila o smrti? Samo to da postaješ zemlja kad umreš. Kako uopće čovjek može imati ikakav smisao života ako zna da će postati zemlja? Čemu onda sve od reda. Onda je najbolje uživati dok si mlad i zdrav, a kasnije se baciti prascima.

            Zamisli ovo: Znanstvenici otkriju da ćeÅ¡ ti nakon smrti postati, ne zemlja, nego KURAC. Sad imaÅ¡ glavu, ruke, noge, trup, unutarnje organe, kurac itd… Zamisli da znanstvenici utvrde da ćeÅ¡ na kraju života biti bez svega toga, tj. da ćeÅ¡ biti jedan veliki kurac. Koji bi mogao biti smisao tvog života, dakle ovih 50-100 godina koliko ćeÅ¡ provesti u ovakvom obliku?

          • Nisu mi poznate studije po kojima je jasno da vjera bolje djeluje na oporavak od ovisnosti. Jedino Å¡to je blisko toj temi je poznata grupa AA (Alcoholics Anonymous), čiji “program 12 koraka” je u suÅ¡tini vjerski. Njihova učinkovitost je usporediva sa spontanom remisijom.

            TakoÄ‘er treba reći da konzumiranje droga uopće ne mora biti rezultat bilo kakve rastrojenosti. Jedan simpatičan primjer je ovaj tekst (http://www.psychologytoday.com/blog/the-scientific-fundamentalist/201010/why-intelligent-people-use-more-drugs) u kojem saznajemo da se inteligentni ljudi drogiraju viÅ¡e od drugih. Neki od pametnih ljudi svakako će se navući na drogu – ne zato Å¡to su rastrojeni, već zato Å¡to droga stvara ovisnost. Tako nitko neće reći da su konzumenti duhana psihički labilniji od nepuÅ¡ača. Shit happens, navučemo se.

            A sad, smisao života… Smisao života je ono Å¡to činim da bih se u životu osjećao sretno, ispunjeno… smisleno.
            Religija u to sve donosi i aspekt zagrobnog postojanja, tj. “Å¡to će biti kad mog tijela ne bude”. To nije život, već postojanje nakon života – dvije različite stvari. Vjera kaže “život nakon smrti”, znanost “smrt nakon smrti”, ja kažem “nije me briga”. Ne smatram to pitanje bezvrijednim – ono me jednostavno ne zanima. I razlog nije to Å¡to sam bolji, pametniji i superiorniji. Jednostavno, otkad znam za sebe nisam se opterećivao pitanjem Å¡to će biti kada umrem.

            Ali nikako ne dopuštam NV-u i ostalim propovjednicima da mi govore o smislu SADA pričajući o nečemu što će biti SUTRA. Ako želim jabuku, ne nudi mi krušku.

          • koliko je koÅ¡tala karta? to nigdje ne piÅ¡e.

          • Ne sjećam se viÅ¡e. IzmeÄ‘u 50 i 70 kn.

          • Riječanka

            Kako da ne poveže vjeru s onim Å¡to govori kad je to temelj njegovog života.Isus Krist.ZaÅ¡to je problem da je njegova motivacija vjera u Isusa?Mnogi izvrsni motivatori kao ideju imaju materijalnu dobit , uspjeh, slavu…njegova je popularnost donijela ljudima samo dobro, niÅ¡ta loÅ¡e.Koga to smeta?Koga on to vuče za nos?ÄŒime?Mnogi ljudi imaju to Å¡to njemu nedostaje pa svejedno protrate i progrintaju cijeli život, žaleći se na ono Å¡to nemaju i apsolutno nikoga ne “podignu” na viÅ¡u razinu.Tim je sve samo nije “fejk”.Zrači na kilometre, a onaj tko pozna živog Boga može svjedočiti da su ozdravljenja i druga čudesa stvarna.Valjda je ljudima lakÅ¡e povjerovati u loÅ¡e stvari, time se hrane?Ne nudi on nikome noge ni instant rjeÅ¡enje već nudi optimizam i vedriji pogled na svijet jer je sam proÅ¡ao teÅ¡ke situacije.Sva sreća da ipak ima onih s otvorenim uÅ¡ima i srcem.

  10. jelena

    Phaahaha,pa sto nisi viknuo fuck you asshole? Nije lepo to reci invalidu? Neka to.

  11. Leona

    Hvala na ovom postu. Nisam imala pojma da je skroz otisao u neke druge sfere ‘motiviranja’ nego prije 6-7 godina. Pun mi je kufer ‘boga’, ‘propovijedanja’ i ‘uvijek moze biti gore’…bleh. Pozdrav!

  12. Весна

    Из ког разлога је било потребно нагласити да је Ник “дијете српских родитеља”? Да ли му је то додатни и највећи минус на листи г.дина Зливена Усташина?

    • Tu sam htio naglasiti da je dobro usvojio zapadnjački imperijalizam, unatoč svom porijeklu. Mi na Balkanu prirodno smo žrtve imperijalizma, a ne i kolonizatori.

      Ali čestitam, ovo je bio jedan od boljih pokušaja trolanja.

  13. Riječanka

    Frustracija, frustracija, frustracija! Tuuužno!:-(((
    Mora da nas svih vuče za nos, ma sigurno skriva ruke i noge i u biti mu je super život, ne bi ga mijenjao!
    Pa Å¡ta je vama??

  14. sdfgsdfgdfs

    Ti Slavene ne razumiješ poantu ovoga-Nick Vujicic je uspio, bilo kako bilo, s a ovakvim strasnim hendikepom, i to moze inspirirati mnoge.

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén