Felix Baumgartner: što će ostati iza vas?

Felix Baumgartner je najpoznatiji austrijski luđak*, a njegovu ludost upoznali smo 14.10.2012. godine. Tada je skočio s ruba svemira, oborio nekoliko rekorda i ostao živ.

Njegova priča posebno je zanimljiva ako je gledamo iz perspektive “projekta nasljeđa” (legacy project). Koncept projekta nasljeđa (ili životne misije) opisuje ono što ćemo ostaviti svijetu, po čemu želimo da nas pamte naši bližnji ili, ako smo ambiciozniji, čovječanstvo.

Na primjeru Felixa Baumgartnera jasno ćemo vidjeti kako ostvariti svoj projekt nasljeđa bez previše – i premalo – muke.

Vaše nasljeđe nije samo jedna stvar

Projekt nasljeđa za većinu od nas nije jedna stvar koju ćemo obaviti i zatim možemo slobodno umrijeti. On je misija, ono što nas definira i daje nam smisao života. Tako pisac neće napisati samo jednu knjigu, glazbenik neće skladati jednu pjesmu, vrtlar neće posaditi samo jednu biljku…

Skok s ruba svemira je prvi put kada smo čuli za tog neustrašivog Austrijanca, ali to nije bio njegov prvi projekt. Njegovo nasljeđe neće biti taj impresivan skok (iako će ga mnogi pamtiti samo po tome), već svi ispiti neustrašivosti koje je prošao prije toga i koji ga tek čekaju.

Zato je važno definirati svoju misiju u smislu onoga čime si želite ispuniti život umjesto ostvarivanja samo jednog cilja.

Odaberite realističan i zahtjevan projekt

Gledano iz perspektive prosječnog čovjeka, skakanje s ruba svemira nije realističan cilj. Ali iz perspektive iskusnog skakača, to je stvar bolje pripreme i dobrog hardvera. Baumgartner je počeo skakati s padobranom još 1988. godine. Prešao je na base jumping (padobransko skakanje sa stabilne platforme), a 25 godina nakon svojih prvih skokova odvažio se na slobodan pad brzinom zvuka.

Cilj treba biti realističan, ali i zahtjevan. Ostvarivanje skromnih ciljeva dat će vam osjećaj uspjeha, ali i samopouzdanje i vještinu za kompliciranije poduhvate. Kada cilj nije realističan, bit ćete neuspješni i razočarani. Kada je previše lagan, bit će vam dosadan i nećete imati osjećaj uspjeha.

Ponekad uspjeh neće biti potpun

Baumgartner je u svom skoku oborio nekoliko rekorda: najviši skok, najviši let balonom i najbrži slobodni pad. Ipak, mi koji smo pratili prijenos skoka prije njega smo znali da nije oborio rekord u najdužem slobodnom padu.

Uspjeh će vam biti potpun samo ako ste odabrali trivijalno jednostavan zadatak. U većini slučajeva nećete biti potpuno zadovoljni onim što ste ostvarili. I to je potpuno u redu. Austrijski skakač bio bi lud kada bi rekao: “dobro, sletio sam živ i zdrav, oborio par rekorda, ali mogao sam izdržati još dvadesetak sekundi…” Zdrav način gledanja na svoja postignuća određuje hoćete li živjeti u trajnom nezadovoljstvu ili zdravom optimizmu.

Suočit ćete se s neočekivanim problemima

Baumgartner je skakao s mostova i zgrada, ali ovaj put suočio se s novim problemom: klaustrofobijom. Boravak u svemirskom odijelu izazivao mu je teške napadaje panike. Jednom prilikom čak je pobjegao iz SAD-a jer nije mogao podnijeti još jedan trening u zatvorenom odijelu.

U tom trenutku slobodno je mogao reći da odustaje od cijelog projekta. Nitko mu to ne bi mogao zamjeriti – zadnje što čovjeku treba na 40 kilometara iznad zemlje je da počne paničariti. Ali znao je jednu važnu stvar: odustati možete u svakom trenutku pa ne trebate žuriti s tim.

Podrška drugih je presudna

U pozadini Felixa Baumgartnera i njegovog skoka s ruba svemira stajala je cijela vojska ljudi. Znanstvenici, sponzor, obitelj, psiholozi… Svi oni pomogli su mu u postizanju cilja i svi oni s pravom mogu reći da će taj projekt ostati iza njih. A to znači da…

Vaš projekt ne mora biti senzacionalan

Profesor Randy Pausch saznao je da umire od raka i da je tumor neizlječiv. Zato je iskoristio priliku da na svom fakultetu sudjeluje u projektu “posljednja lekcija”, kroz koji profesori mogu reći ono što bi rekli kada bi to bila njihova posljednja prilika. Samo u njegovom slučaju to je bila istina.

Pausch je govorio o ostvarenju snova iz djetinjstva, a to je potaknulo ljude širom SAD-a da mu pomognu u omogućavanju mnogih ciljeva. Priče ljudi kao što su Pausch i Baumgartner mogu nas dotaknuti zato što se radi o iznimnim ljudima. S druge strane, uvijek imamo osjećaj da mi nismo baš toliko iznimni. Zato je važno imati realistična očekivanja.

Vaš projekt ne mora biti senzacionalan – velika je stvar biti produktivan i profesionalan kotačić u ostvarenju ciljeva drugih ljudi.

Sve se može relativizirati

Neki ljudi nikad nisu zadovoljni. Čak i kada ostvare svoje ciljeve, potcijenit će se i reći: “To je mogao svatko napraviti. Da je bilo teže, ne bi mi uspjelo.” Tako i Baumgartnerov uspjeh možemo relativizirati. To je, uostalom, bio opsežan projekt u kojem je njegov dio posla bio samo nabiti kondiciju i iskočiti u pravom trenutku. Možemo reći i da je cijeli taj cirkus tek reklama za Red Bull te da bi se taj novac bolje mogao iskoristiti za pomaganje sirotinji (samo balon je koštao 250,000 dolara).

Kada odlučite ostvariti svoje snove, nemojte nikome dopustiti da vam kaže kako je to glupo, besmisleno ili pogrešno. Pogotovo ne sebi.

* a to je velika stvar s obzirom da iz Austrije dolaze Josef Fritzl, Adolf Hitler i Falco.

2 komentara

  1. Josip 20.03.2013.