Fuck the system!

Je li vam dosadio život u državi koja samo uzima, a ništa ne daje? U kojoj rastu porezi, nameti i harači, a padaju samo kupovna moć i beneficije? Želite li se osvetiti – ili barem pokazati nemoćan srednji prst – ali ne znate kako? Ovih 6 inspirativnih primjera pomoći će vam da svijet sagledate iz perspektive zlobnog hakera. Na vama ostaje hoćete li biti Robin Hood ili Superhik.

1. Diler pudinga

U životu se isplati biti inženjer. David Phillips, profesor na kalifornijskom sveučilištu UC Davis, jednog je dana primijetio da proizvođači pudinga imaju posebnu promociju. Tko god bi kupio puding u vrijednosti od 25 centi, automatski bi dobio 100 besplatnih milja za avio-letove. Drugim riječima, nagrada je vrijedila neusporedivo više od cijene proizvoda.

Phillips se bacio na posao. Vozio je od dućana do dućana, kupujući sve pudinge koje je mogao naći. Na kraju je za nešto više od 3000 dolara kupio 12,150 pakovanja pudinga. I tada je nastao jedan veći problem. Promocija je kratko trajala i bar kodove s pakovanja morao je poslati u roku od nekoliko tjedana, a sam ih u tom roku ne bi mogao skinuti i poslati.

Zato se obratio Vojsci spasa. Oni su marljivo skidali kupone, a Phillips im je zauzvrat poklonio sve pudinge. Pošto je toliko hrane donirao dobrotvornoj organizaciji, država ga je nagradila poreznom olakšicom u iznosu od 815 dolara. Prikupio je 1,2 milijuna besplatnih milja i vjerojatno će besplatno letjeti dok je živ.

2. Muljaža s kovanicama

Sljedeći primjer ponovno dolazi iz SAD-a, gdje su besplatne milje očito dobar način za muljanje. Ovaj put radilo se o kovanicama.

O čemu se radi? Pošto cijena tiskanja novčanice od jednog dolara dugoročno košta više od proizvodnje kovanice od jednog dolara, centralna banka SAD-a odlučila je građanstvo potaknuti da više koriste metalni novac.

Smislili su plan u kojem su građani mogli kupiti neograničenu količinu kovanica putem interneta, a vlada bi ih besplatno dostavila poštom. Mnogi su iskorištavali taj sustav tako da bi:

  1. Naručili kovanice putem kreditne kartice s bonus miljama
  2. Primili kovanice putem pošte
  3. Odnijeli kovanice u banku i stavili ih na račun
  4. Platili račun kartice tim novcem
  5. Zadržali nagrade

Mnogi su tako besplatno putovali svijetom dok kovnica nije ograničila količinu koju se moglo naručiti.

3. Pljačkanje indijskih bankomata

Stara narodna izreka kaže da nije grijeh opljačkati lopova. Ovaj slučaj svakako potvrđuje taj princip jer se radilo o Indijcima koji su (skoro) legalno pljačkali banke.

Indijski bankomati svojevremeno su radili po principu da, ako klijent ne uzme novac u roku od četrdesetak sekundi, bankomat povuče novac. Problem je bio u drugoj fazi te priče jer bi transakcija automatski bila poništena. Kada su lukavi Indijci to shvatili, oni bi uzimali većinu novca, a ostavili tek toliko da bankomat ima što pojesti.

Samo jedna od banaka tako je izgubila milijune dolara pod udarom bande koja je obilazila bankomate širom Indije.

4. Voltaireova lutrija

Francuski pisac i filozof Voltaire nije bio samo čovjek od pera, već i zlobni oportunist. 1728. godine vrijednost obveznica Pariza potpuno je propala. Kako bi se građanima ipak nekako iskupili, gradski oci sponzorirali su lutriju. Nagrade su bile dobre, a svaki vlasnik propalih obveznica automatski je sudjelovao pa je bilo zajamčeno da će bar neki od njih povratiti gubitke.

Problem je bio u tome što je vrijednost nagrada, koju je dodatno pojačala francuska vlada, daleko nadmašila zbrojenu vrijednost svih obveznica. Voltaire je to prepoznao i organizirao društvo koje je od dioničara otkupilo sve srećke. Njegov udio profita bio je pola milijuna franaka, što znači da je ostatak života proveo kao bogataš.

Toliko o filozofiranju.

5. Statističko hakiranje lutrije

Dešifriranje lutrije nije samo zabava filozofa iz davnih vremena. Mohan Srivastava, statističar iz Toronta, od prijatelja je dobio srećku lutrije-grebalice. Na desnoj strani bilo je šest ploča iz igre “križić-kružić”, a pored njih okvir naslovljen “vaši brojevi”. To polje bilo je prekriveno bojom koju je trebalo izgrebati. Cilj igre bio je usporediti otkrivene brojeve s rješenjem na desnoj strani.

Lutrija-grebalica

foto: Wired

Srivastavu je zaključio da ti brojevi ne mogu biti slučajno odabrani jer lutrija ne želi poslovati s gubitkom. Tada ga je preuzeo duh ludog znanstvenika. Odlučio je otkriti kako birati dobitničke srećke pa je investirao nekoliko sati truda analizirajući razlike između vrijednih i bezvrijednih srećki.

Zaključio je da bi na taj način mogao zaraditi oko 600 dolara dnevno (sustav je toliko jednostavan da ga je objasnio svojoj osmogodišnjoj kćeri), ali ga to nije zanimalo jer je više zarađivao kao konzultant. Kasnije je istražio mnoge druge igre i otkrio im slične greške.

Iako tog statističara neobičnog imena nisu zanimali ovakvi opsesivno-kompulzivni načini zarade, kriminalcima je to idealan način za legalno pranje novca. Cijeli tekst možete pročitati na Wiredu.

6. Prodaja virtualnih pozivnica

Prije nekoliko godina, Google je lansirao Google Wave, sada već zaboravljeni servis koji je trebao postati alternativa e-mailu. Trik je bio u tome što ga se moglo isprobati jedino uz pozivnicu postojećih članova. Pošto je svaki član automatski imao 50 pozivnica, neki su se sjetili prodavati ih za 20 dolara po komadu. Kada bi bili pri kraju, iskoristili bi jednu pozivnicu da pozovu sami sebe i time dobili novih 50.

Od toga se nitko nije obogatio, ali kome ne bi dobro došla jedna mjesečna plaća za nikakav trud?

Možda se od ovakvih maštovitih zloba nećete obogatiti, ali u društvu u kojem nam svakodnevno povećavaju namete i smanjuju beneficije ovakve su igrice dobar predah od sive svakodnevice. Jeste li našli neke svoje načine kako prevariti sustav?