Rješavanje problema na zabavan način (epSos.de/flickr)

1. Pravite se da je vaš sljedeći izlazak prvi

Jedan od češćih razloga zašto duže veze idu po zlu je što se ljudi prestaju truditi oko partnera. Sljedeći put kada izađete – bilo to kino, večera ili samo kava – pravite se da tu osobu uopće ne poznajete. Potrudite se izgledati što bolje i predstavljati se u najboljem mogućem svjetlu. I neka to bude igra za oboje jer ćete se u suprotnom samo osjećati deprimirano.

2. Nemojte izražavati nesigurnost

Kada su ljudi nesigurni u vezu, često partneru pokazuju emotivnu ranjivost. Zatim počinju vjerovati da ih partner gleda kao ranjive i nesigurne, a time počinju sumnjati u iskrenost njegovih osjećaja. Krug se zatvara i vraćamo se na početak – osjećaj i izražavanje emotivne ranjivosti. Ako ste takav tip osobe, ipak nešto možete učiniti:

3. Pokazujte zahvalnost

Obratite pažnju na sve načine kako se osjećate sigurno i voljeno uz partnera i kažite mu koliko vam to znači. Zahvalnost je korisna iz dva razloga. Prvi je što time u sebi gradite pozitivne osjećaje prema partneru jer izražavanjem zahvalnosti svom umu šaljete poruku da ste zadovoljni (zato i isforsirani osmijeh može popraviti raspoloženje). Drugi je što partneru pokazujete kako i ubuduće biti bolji prema vama.

4. Podijelite najbolje događaje tog dana

Ako oba partnera na kraju dana popričaju o najboljoj stvari koja im se dogodila, to će trenutno poboljšati zadovoljstvo vezom. Zanimljivo je da pričanje o najgoroj stvari nema nikakvog učinka tako da možete kukati do mile volje sve dok istaknete i ono najbolje.

5. Pokažite gnjev… konstruktivno

Mudrost gurua samopomoći kaže da je gnjev negativna emocija i da je zato treba ugušiti, zamijeniti lobotomiziranom dobrodušnošću. U praksi izražavanje gnjeva može biti korisno za vezu i u tome nema ništa loše. Gnjev znači da je druga strana učinila nešto sa čime se strastveno ne slažete ili vas je povrijedilo. Zato je važno da ga pokazujete, a ako želite učiniti pozitivan pomak, potrudite se da to bude bez okrivljavanja i urlanja.

6. Prisjećajte se radosnih trenutaka

Još jedan brz način da popravite zadovoljstvo vezom je da razgovarate o zajedničkim događajima kada ste se toliko zabavljali da ste umirali od smijeha. Zanimljivo je da ta tehnika ima učinka ako se prisjećate bilo kakvih ugodnih događaja, ali najbolje djeluje ako se radi o smijehu. Ukoliko niste imali takvih iskustava, zapitajte se što radite u vezi s tom osobom.

7. Plešite

Ples je koristan za uspjeh veze iz dva razloga. Prvo, kao zajednička aktivnost on gradi bliskost i daje temu za povezivanje i razgovor. Drugo, ples potiče na dodir i fizičku bliskost, što se često gubi u dugim vezama. Zato, ako iz nekog razloga ne možete plesati, barem nađite zajednički hobi.

8. Nemojte pružati previše podrške

Supružnici često razmišljaju ovako: “Ako me partner stvarno poznaje i voli, znat će da sam ljut i kako mi pomoći”. Nažalost, takav stav šteti vezi jer nitko ne može čitati misli. Umjesto toga pokušajte otvoreno reći “Ovako se osjećam, a ovako mi možeš pomoći”. Da stvari budu gore, veza će vam duže trajati ako dajete premalo podrške nego previše.

Zašto ovakve teme mediji uvijek ilustriraju ovakvim fotkama? (foto: Niv Singer)

A drama nije nikako dobra kada se samo želite proveseliti. Kako bi bilo kada bi šetali ulicom sa Zakonitom, a onda naletite na ljubavnicu koja vas malo previše srdačno pozdravi ili znakovito pogleda? Ženi će to uključiti alarme, a čak i ako je uvjerite da tu nema ničega, morat ćete biti posebno pažljivi: očistiti mobitel, mail i Facebook od inkriminirajućih poruka i nadati se da neće stići poruka dok ste pod tušem.

Takvu vrstu drame nećete imati s muškarcem. Obojici će biti stalo do maksimalne diskrecije jer, bez obzira živite li u malom mjestu ili glavnom gradu, ovakvi tračevi se šire kao ljetni požar u Dalmaciji i nitko si ne želi upropastiti život.

Ali odnos s muškarcem nije pogodan samo kada želite nekažnjeno švrljanje.

Kada su znanstvenici istraživali kvalitetu seksualnog odnosa, otkrili su da gay parovi više uživaju u seksu od heteroseksualaca. Razlog je što su svi mi najbolje znamo kako postupati sa svojim tijelom i podrazumijevamo da isti tretman treba i drugima. Tako su žene prema muškarcima često previše nježne, a oni su zauzvrat previše grubi. Homoseksualci nemaju takvih problema.

Drugi dobar razlog je što oženjeni muškarci u takvoj avanturi mogu dobiti čisti seks – bez emocija, flerta i pogrešnog tumačenja ženskih signala. Radi se o čistoj “potrošnji” i pražnjenju seksualne energije pa je mnogim heteroseksualcima to oslobađajuće iskustvo.

Tu je i pitanje analnog seksa. Čini se da je u svijetu podjednako velik broj muškaraca koji tužno sanjare o guzama svojih partnerica – i žena koje se apsolutno užasavaju pomisli na analni seks. Zato neki koriste izlet u homoseksualnost da bi isprobali tu, ali i druge maštarije koje se ne usuđuju podijeliti sa suprugom.

Najčudniji razlog koji anketirani muškarci navode za svoje izlete je dublje emotivno povezivanje s drugima. Dok je ženama prirodno svoje emocije pretresati s prijateljicama, muškarac nema takvih opcija. Zato neki traže kontakt s muškarcima jednostavno da bi zagrljeni pričali o svojim dilemama, brigama i žudnjama, ali pristaju na seks jer to traži onaj drugi.

Cinici bi rekli da je ovakvo ponašanje dokaz prikrivene homoseksualnosti, ali to nije istina. Oni su stvarno heteroseksualci, bez tajnih žudnji da budu u vezi s osobom istog spola, a u takve odnose stupaju da bi upotpunili svoj život.

Ljudska seksualnost nije crno-bijela. Svi mi imamo različite potrebe i maštarije koje će, ako ih ograničimo vjerskim ili društvenim stereotipima, samo dovesti do neuroze. Život je prekratak da bi ga proveli isfrustrirani.

U očekivanju zdravog razuma, pogledajmo 7 zanimljivih podataka o marihuani. Oni su namjerno pozitivni jer ste o negativnima sve mogli saznati kroz kampanje pod nazivom “bezumljem protiv droge”.

Biljka koja mami osmijeh na usta (foto: the_coyote_uk)

1. Kanabis vodi do veće kreativnosti

Kreativno razmišljanje temelji se na povezivanju ideja koje naizgled nemaju veze jedna s drugom. Marihuana olabavi um i stvara psihičko stanje u kojem misli lutaju bez opterećenja svjesnog uma; nema krutog, robotskog razmišljanja na koje nas prisiljava suvremeno društvo.

2. Legalizacija marihuane vodi do manje prometnih nesreća

Do sada je 16 američkih saveznih država donijelo zakone o medicinskoj upotrebi marihuane, a time su dobili mogućnost usporediti podatke prije i nakon donošenja zakona.

Rezultati su zanimljivi. Legalizacijom kanabisa porastao je broj odraslih korisnika, ali među maloljetnicima nije bilo promjene. Osim toga, došlo je do 9-postotnog pada smrtnosti u prometnim nesrećama, što smatraju dokazom da mnogi alkohol koriste kao legalnu zamjenu za marihuanu… s tragičnim posljedicama.

3. Travom se možete predozirati

Ali ako se želite predozirati THC-om (aktivna supstanca marihuane), trebat ćete popušiti oko 800 jointa. Ovo je vrijedan projekt za Guinnessovu knjigu rekorda, a čak i ako na pola puta umrete od trovanja ugljičnim monoksidom, zagarantirana vam je Darwinova nagrada.

4. Ljudsko tijelo ima receptore za kanabis

U ljudskom tijelu postoje receptori koje su znanstvenici kreativno nazvali CB1 i CB2. Njihova svrha je da reagiraju na kanabis i to tako da je CB1 odgovoran za osjećaj užitka, dok CB2 proizvodi terapeutski učinak marihuane.

Dakle, naš mozak ne samo da voli marihuanu, već je podrazumijeva u tolikoj mjeri da se trajno prilagodio njenoj konzumaciji.

5. Marihuana ne vodi prema konzumaciji jačih droga

Unatoč meketavom ponavljanju stručnjaka da uzimanjem marihuane otvarate put šmrkanju koke ili uštrcavanju heroina, ta priča za plašenje roditelja ne drži vodu.

Kada bi stvari bile takve, roditeljima bi obavezno morali preporučiti da svom tinejdžeru nikako ne daju pivo jer će ubrzo lokati pola litre rakije za doručak.

Jeste li se pitali što vodi prema pušenju trave? Jedno zanimljivo istraživanje daje iznenađujući odgovor – pušenje duhana.

6. Kanabis je višenamjenska supstanca

Alkohol i heroin spuštaju, kokain i speed dižu, dok marihuana može sve. Ovisno o dozi i vrsti, ona može izazivati euforiju ili tupilo, a čak i halucinacije. Divno, nije li?

7. Od marihuane će vam procvjetati seksualni život

Pušači trave imaju više seksualnih partnera, a ta vesela biljka usput smanjuje inhibicije. Ako želite probati nešto novo ili se družiti s nekim novim, probajte zapaliti. Uvijek se kasnije možete opravdavati “droga me na to prisilila”.

Njeno životno geslo očito je bilo “život bez straha” jer je u karijeri prošla sve najgore sukobe, uključujući Čečeniju, Kosovo, Sri Lanku i Siriju. Mada rijetki od nas mogu dostići toliko razinu posvećenosti svom životnom pozivu, vrijedi se zapitati možemo li dati više od sebe i zašto to ne činimo.

Bombardiranje Homsa (foto: FreedomHouse)

Spašavanje djece u Istočnom Timoru

1999. godine Marie Colvin se zatekla u situaciji koju se bez pretjerivanja može nazvati paklom rata. Snage Ujedinjenih Naroda čuvale su 1,500 izbjeglica pod opsadom vojske Indonezije. Dio novinara se povukao, a i snage UN-a su razmatrale povlačenje. Da su to učinile, vojska bi jednostavno poklala izbjeglice.

Colvin i još dvije nizozemske novinarke su odlučile ostati uz izbjeglice i posramile lokalnu administraciju UN-a. Svi su zajedno odlučili biti ljudski štit oko izbjeglica pa su u roku od nekoliko tjedana vlasti ipak odlučile popustiti i izbjeglicama je omogućen odlazak u Australiju.

Oko za oko u Sri Lanki

2001. godine Marie Colvin zatekla se u Sri Lanki. Prilikom prijelaska iz ratne zone u područje pod kontrolom vlade, njenu grupu napali su pobunjenici. Unatoč tome što je vikala “journalist”, genijalac s druge strane zaključio je da bi bilo zabavno poslati im vrući pozdrav. Ispalio je projektil iz bazuke, a u eksploziji je Colvin izgubila oko.

Mnogima bi takvo sakaćenje bilo stravičan udarac na ego. Oko bi zamijenili staklenim i svi oko njih bi ulagali poseban trud da to ne primjećuju. Marie Colvin je počela nositi crni, piratski povez preko oka i time je ponovno dokazala da njena neustrašivost nije samo gluma:

foto: biscator

Konačno odredište: Sirija

Ranije ovoga mjeseca, Colvin je ilegalno prešla granicu i ušla u Siriju. Naime, sirijska vlada novinarima je zabranila ulazak u zemlju da bi tako neometano mogla gušiti pobunu koja traje još od prošle godine. Hrabra novinarka zato je motociklom ušla u zemlju i smjestila se u Homsu, gradu kojeg su opkolile vladine snage i po njemu tuku artiljerijom i snajperima.

O užasima oko sebe izvještavala je tekstovima, ali i video snimkom putem satelitskog telefona. Kažu da je upravo satelitski signal vladinim snagama omogućio da locira zgradu iz koje su izvještavali strani novinari. Kako je počelo bombardiranje tog područja, Marie Colvin i francuski fotograf Remi Ochlik odlučili su pobjeći… ali prekasno. U eksploziji granate koja je pogodila kuću poginuli su oni i još najmanje 11 ljudi.

Njena majka rekla je da je Colvin bila odlučna i posvećena poslu te da joj nikada nije palo na pamet da je pokuša odgovoriti od tog opasnog posla. Sestra, Cat Colvin, izjavila je da su svi uvijek podrazumijevali da će se nekako izvući te da će svima užasno nedostajati. Dodala je i da je ta smrt vjerojatno jedini način na koji bi ta neustrašiva novinarka htjela umrijeti.

Taj način života za mnoge od nas je previše ekstreman. Ipak, nakon svega ostaje jedno zanimljivo pitanje: za koji cilj biste bili spremni žrtvovati oko? A ako taj cilj ne slijedite, zašto ne žrtvujete barem nokat?

Da biste imali problema u društvu, nije potrebno da budete ekstreman slučaj kao što je Bobby – dovoljno je da ste nešto drugačiji od prosjeka. Kako preživjeti život bez da vas fanatici gađaju kamenjem?

Pravo lice: ono što vrijedi sakrivati (foto: Sebastian Heycke)

Prva razina: opća mjesta

Prva se sastoji od općih mjesta. Tako se s drugima možete povezivati po mjestu života, školi, nacionalnoj pripadnosti, vjeri i sličnim zajedničkim točkama koje povezuju veće grupe ljudi. Na prvoj razini djelovanja pričate o vremenu, dnevnim događajima, popularnoj glazbi ili sapunicama.

Ako je trenutno u trendu pratiti nogometno prvenstvo, a to vas uopće ne zanima, izgledat ćete neobično. Ova razina popularne kulture je najlakša za uklapanje. Dovoljno je pet minuta dnevno pogledati vijesti ili pročitati vijesti na nekom portalu i znat ćete sve što trebate znati.

Čak i ako vam promakne neki događaj, uz par općenitih komentara lako ćete se izvući:
- sport: ako smo pobijedili, “naši su konačno dobro odigrali”. Ako smo izgubili, “suci su nas opet zakidali”.
- reality show: “ma ti ljudi nisu normalni”.
- vrijeme: prevruće je, prehladno je ili “taman je dovoljno toplo, ali neće potrajati”.
- novi bend: “na koga me oni podsjećaju…?” Kada vam sugovornik odgovori, kažete “to je to!”

Ako usput izražavate pristojnu netrpeljivost prema manjinama, na dobrom ste tragu. Uzmimo, primjerice, stav prema gay brakovima ili usvajanju djece. Još uvijek ćete se nepotrebno isticati ako kažete da su oni ljudi kao svaki drugi te da je bolje da dijete ima roditelje pedere nego da trune u domu za nezbrinutu djecu. Ali nije dobro ni ići u drugi ekstrem! Kažete li “ja bih sve pederčine na kolac, stoka masonska”, ispast ćete seljačina koja krije svoje homoseksualne sklonosti.

Zato je poželjno reći “ma svakome dajem pravo da radi što želi u svoja četiri zida, ali dalje od moje djece”.

Druga razina: hobiji i ekscentričnosti

Ljudi su čudna bića. Boje se onih koji se uopće ne uklapaju i traže mane onima koji se potpuno uklapaju. Ako igru uklapanja u društvo odigrate savršeno, oni neće pomisliti “gle, ona je baš dosadna osoba”.

Umjesto toga oni će na kavu pozvati još nekoliko zajedničkih poznanika, a tema će biti “ona djeluje dosadno, pitam se što krije iza te fasade”.

Zato je važno kultivirati drugu razinu: hobije i neutralne ekscentričnosti. Pod uvjetom da ne idete u ekstrem, možete odabrati gotovo svašta.

Možete biti sredovječna gospođa koja tu i tamo voli otići u rock klub i otkačiti kao da još uvijek ima petnaest godina.

Možete sudjelovati u svakom prosvjedu protiv globalizacije ili nasilja nad životinjama. Većini nije previše stalo do tih tema, ali prihvatit će vas – pogotovo ako ih tu i tamo zagnjavite pričom o tome kako Modni Mačak uporno nosi krzno.

Hobiji i ekscentričnosti trebaju biti mane – neugodne ako gnjavite, ali ne ekstremne, tako da ljudi mogu reći “ma dobra je ona (prva razina), ali malo je fanatična po pitanju napuštenih životinja (druga razina).

Ako uspješno složite fasadu, vaše pravo lice bit će sigurno.

Treća razina: pravo lice

Zašto se toliko truditi oko kamuflaže? Ako ste stvarno prosječna osoba, ovo nisu savjeti za vas. Čestitam, živite u svijetu koji je upravo po vašoj mjeri!

Ukoliko ipak imate interese ili način razmišljanja koji odudaraju od prosjeka, stvaranjem kvalitetne maske postižete to da u uskom krugu ljudi koji dijele vaš svjetonazor možete biti ono što stvarno želite.

Nije loše biti ni izopćenik, pod uvjetom da ste spremni živjeti prema načelu “kroz trnje do trnja”. U suprotnom naučite plesati na prve dvije razine i vaša će maska biti neprobojna.

Tropska oluja (foto: caribe-dr)

1. Zach Bonner, prava beskućnika

Kada je imao sedam godina, Zach Bonner je utemeljio zakladu za pomoć djeci beskućnicima Sjedinjenih Država. Čak i ako izuzmemo mladu dob inicijatora, taj projekt bio je ambiciozan i zato što na ulicama SAD-a živi 1,3 milijuna djece. Kako bi privukao pažnju na svoju inicijativu, sa deset godina prohodao je 450 kilometara od Tampe do Tallahasseeja, godinu dana kasnije 400 kilometara od Tallahasseeja do Atlante, a posljednja etapa bila je šetnjica od Georgije do glavnog grada Washingtona – gotovo 1100 kilometara.

2. Erica Hernandez, očuvanje okoliša

Erica Hernandez počela se baviti očuvanjem okoliša još kao dvanaestogodišnjakinja. Počela je čišćenjem zagađenih plaža, a ubrzo je prešla na zahtjevniji projekt: sprečavanje svjetske najveće rudarske tvrtke, BHP Billitona, da izgradi terminal za tekući plin na obali Malibua. Taj plan predviđao je izgradnju cjevovoda u promjeru od jednog metra kroz sirotinjsku četvrt u kojoj uglavnom žive hispanoamerikanci. U najboljem slučaju raselile bi se mnoge obitelji, a u slučaju nezgode ugroženi bi bili i mnogi drugi.

Erica Hernandez je u školama držala govore, išla od vrata do vrata i razgovarala s obiteljima i objašnjavala svoje argumente državnim komisijama. BHP Billiton je na kraju kapitulirao i projekt je otkazan.

3. Jessica Assaf, kozmetika bez otrova

Jessica Assaf imala je 13 godina kada je saznala da je u osam godina stopa pojavljivanja raka dojke u njenom gradu narasla za 60%. Odlučila je istražiti zašto se to događa i otkrila da mnogi kozmetički preparati sadrže kancerogene tvari, a nisu pod nadzorom FDA (Food and Drug Administration).

U sljedeće četiri godine, kroz organizaciju Teens for Safe Cosmetics, organizirala je godišnje konferencije i mjesečne događaje za podizanje svjesnosti. Rezultat toga bio je zakon kojim su proizvođači kozmetike prisiljeni objavljivati kancerogene sastojke javnosti. Ovaj izvrstan rezultat je posebno nevjerojatan imajući u vidu da je kozmetička industrija potrošila milijune dolara na lobiranje protiv tog zakona.

4. Bilaal Rajan, briga o djeci u nevolji

Teško je vjerovati da trinaestogodišnjak iza sebe ima gotovo desetljeće volontiranja, ali Bilaal Rajan je upravo takav dječak. Počeo je u dobi od četiri godine kada je prodavao klementine od vrata do vrata, a 350 dolara koje je zaradio donirao je žrtvama potresa u Indiji.

Tri godine kasnije, 2004. godine, odlučio je pomoći žrtvama uragana na Haitiju. Organizirao je ekipu od dvanaest djece koji su prodavanjem keksa zaradili 6,400 dolara. Od tada je pokrenuo još niz profitabilnih projekata, a za svoj trud je 2005. godine UNICEF ga je odabrao kao predstavnika za pitanja djece.

5. Alex Lin, reciklaža elektroničkog otpada

Kada je Alex Lin imao jedanaest godina, čuo je za sve veći problem elektroničkog otpada. Takva oprema često sadrži otrovne teške metale, kao olovo ili živu, koji mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme.

Zato je sa svojim prijateljima pokrenuo akciju za prikupljanje takvog otpada u svom gradu. U suradnji s lokalnom tvrtkom za reciklažu, prikupili su dva puna kamiona otpada samo u jednom danu.

To je solidan rezultat, ali Lin je problem htio i dugoročno riješiti. Ponovno se obratio istoj tvrtki i dogovorio postavljanje trajnog kontejnera za prikupljanje elektroničkog otpada. U nekoliko godina samo tim jednostavnim potezom sakupili su više od 136 tona otpada.

6. Ava Lovery, mirotvorka

Za vrijeme administracije Georgea Busha, Ava Lovery radila je animacije u Flashu i time prosvjedovala protiv rata u Iraku i Busheve politike. Sada ima 19 godina i uređuje stranicu Peace Takes Courage, gdje se bori protiv korporativne pohlepe i ostalih razloga zbog kojih nam Sjedinjene Države lede krv u žilama.

7. Jeff Schnurr, sađenje stabala

Kada je imao 21 godinu, Jeff Schnurr našao se na otoku Pembi, blizu Tanzanije. Nakon razgovora s lokalnim ribarima koji su izrazili interes za pošumljavanje kao rješenje za lokalne ekološke probleme, odlučio je pokrenuti projekt sađenja stabala. Inicijativa se ubrzo proširila i u Tanzaniju. Godinu dana kasnije, nakon povratka u Kanadu, utemeljio je organizaciju Community Forests International s ciljem obnove ekološki upropaštenih područja diljem svijeta.

Ili ako bismo htjeli da njima bude stalo do nas.

foto: cliff1066™

1. Aktivno slušanje

Pod aktivnim slušanjem često podrazumijevamo šutnju, kimanje glavom, mrmljanje “aha, kužim” i neupadanje u riječ. Ako želite poboljšati ovu vještinu, isprobajte sljedeću tehniku. Dok slušate sugovornika, pokušajte zamisliti kako on doživljava te ideje ili događaje, što osjeća i kako oni utječu na njegov život.

2. Empatija

Empatija prirodno proizlazi iz aktivnog slušanja. Ona znači da razumijete osjećaje, misli, situaciju i motive druge osobe, a sve to bez prosuđivanja je li to dobro ili loše. Ako vam se po glavi vrzmaju misli “kako ona može živjeti na takav način, to je potpuno pogrešno”, trebali biste poraditi na empatiji jer je teško graditi kvalitetne odnose s ljudima koje osuđujete.

Ako želite promijeniti ljude, najprije ih morate potpuno prihvatiti takve kakvi jesu. Ovo djeluje naopako, ali djeluje.

3. Povezivanje

Empatiju dajete drugima, a oni se zauzvrat povezuju s vama. Prva dva koraka su vaše investiranje u odnos, a faza povezivanja je kada druga strana osjeća potrebu uzvratiti istom mjerom.

To davanje uključuje da će vaš sugovornik biti otvoren za vaše prijedloge i ponude. U slučaju talačke krize ti će se prijedlozi vrtiti oko “daj taoce, ja ću tebi avion”, a u stvarnom životu mogu biti sve: od sitne usluge do stupanja u brak.

U fazi povezivanja obje strane ulažu trud kako bi riješile zajednički problem na uzajamno zadovoljstvo. Vrlo je važno da se koliko je moguće smanji podjela na pobjednika i gubitnika te da obje strane imaju osjećaj kako je suradnja dobra za njih.

Ovdje se krije jedna zgodna lekcija za sve koji su u dugim vezama. Ako ne poštujete prva dva koraka utjecaja, ne slušate i osuđujete ga, vaša zaslužena nagrada bit će hladnoća i nezainteresiranost za suradnju.

4. Utjecaj

Utjecaj, ili grubo rečeno “savjet”, u svakodnevnom životu uzimamo zdravo za gotovo. Ako zapodjenete razgovor sa slučajnim prolaznikom i ispričate mu neke od svojih problema, taj će vam neznanac bez problema ispaliti bar jedan savjet. Ako nemate sreće, ostatak razgovora provest će dijeljenjem savjeta na sve moguće teme.

Utjecaj je četvrti korak u komunikaciji i privilegija koju stječete dobro obavljenim poslom u prethodnim koracima. Kada ste odredili prioritete i ciljeve, imat ćete pravo iznijeti svoje prijedloge.

5. Promjena ponašanja

U ovom koraku druga strana će sprovesti vaše prijedloge i jedino što preostaje je procijeniti ako je sve pošlo kako treba. Ako nije došlo do promjene ponašanja, vjerojatno ste zgriješili tako da ste požurili kroz korake ili neke od njih preskakivali.

S utjecajem nema žurbe. Svaku brzopletost morat ćete platiti ponavljanjem posla, a ako FBI koristi ovaj slijed, znači da je ispravan.

Što sam sad učinila?! (foto: Niko Kähkönen)

1. Niste dovoljno dobri… i nema veze

Mnogi smatraju da nisu dovoljno dobri – na poslu, u školi, prema ljudima koje vole. Isti ljudi smatraju da je zdravo vjerovati da su loši jer će se u suprotnom opustiti i postati bahati. Svaka dobra stvar koju učine mogla bi biti i bolja, a svaka greška je potvrda da ne vrijede.

Ako ste takvi, probajte nešto drugo. Prihvatite se sa svim groznim manama i, mada ste katastrofalno loša osoba, potrudite se svakoga dana biti bolji. Ujutro razmislite što biste mogli učiniti da ne budete toliki škart, a na kraju dana razmislite o svemu što ste učinili kako treba.

2. Lažite štedljivo

Lažemo svaki dan i u tome nema ništa loše. Laži postaju štetne u dva slučaja: kada to stalno činite i kada lažete sebi.

Stalne prevare nisu dobre jer ih uglavnom koristimo za prikrivanje svoje lijenosti i nebrige prema drugima. Umjesto da pokušavate kamuflirati svaku sitnicu koju ste zgriješili, potrudite se biti pouzdaniji.

Isto tako budite iskreni sami sa sobom. Ono što namjeravati započeti “sutra, časna pionirska”, zauvijek će ostati sutra. Ako se ne možete motivirati da promijenite život, opustite se i odustanite od promjene ili se pokrenite. Samozavaravanje iscrpljuje i deprimira.

3. Prestanite obećavati nemoguće

Kada nekome nešto obećajete, to vam se baš i ne da raditi, ali ćete taj zadatak obaviti i mrziti ga dok ne bude riješen. Ili ćete ga s gađenjem odbaciti i pomisliti “ionako to nisam htjela učiniti”.

Izreka “s riječi na djela” je točna i u ovom slučaju. Ako manje obećajete i više činite, svi će biti zadovoljniji.

4. Nemojte biti sveznalica

Ponekad se čini da je svatko koga upoznate stručnjak na sve teme. Takvi ljudi su naporni pa nemojte biti kao oni koji pročitaju par članaka na internetu i smatraju se stručnjacima za vanjsku politiku. Kada nešto ne znate, otvoreno to recite: učinit ćete manje štete i ljudima ćete biti simpatičniji. Tko zna, možda nešto i naučite.

5. Izbjegavajte zamjeranje i osvetu

Mržnja i osvetoljubivost su osjećaji koji hrane ego. Kada vas netko iznevjeri ili povrijedi, prirodna reakcija je smišljati stotine kreativnih načina za osvetu.

Ali što s tim? Šteta je već učinjena pa je praktičnije naučiti lekciju i krenuti dalje. Osveta ima smisla ako je možete obaviti brzo i bez većeg truda; u suprotnom isti napor više se isplati posvetiti poboljšanju svog života.

6. Očistite si um

Facebook, Twitter, portali, TV, novine, radio… postali smo ovisni o stalnom priljevu velike količine informacija koje nas uopće ne oplemenjuju. Ograničite si surfanje i nasumično klikanje – recimo na manje od 25 sati dnevno. Ako pažnju posvetite staromodnom “stvarnom životu”, osjećat ćete se bolje i dani će vam sporije prolaziti.

7. Preuzmite odgovornost za život

Prebacivanje krivnje na druge je dobar osjećaj, ali vam ne mijenja život. Zato je važno preuzeti odgovornost za svoje postupke, ali i ne dopuštati drugima da vam kvare planove. Postanite vlasnik svojih problema umjesto da oni vladaju vama.

8. Komunicirajte jednostavno

Parovi koji su dugo zajedno vole igrati igru čitanja misli. Pravila su jednostavna očekujte da partner nešto učini za vas ili da zna što želite, a onda mu to nikako nemojte reći i naljutite se kada pogriješi.

Ta igra zna biti korisna ako smatrate da je najbolji seks onaj nakon žestoke svađe. U suprotnom jasno komunicirajte što vam treba i potrudite se dobro slušati.

9. Zanemarite sva pravila

Psihološki savjeti su često toliko općeniti da nemaju veze s vašim životom. Zanemarite sve savjete, a pogotovo ovog.

Kako gledate svijet? (foto: Agnes_F)

1. Leonard Rosen, psiholog i umjetnik

Leonard Rosen, doktor psihologije iz Pennsylvanie, imao je dugu karijeru u struci. Radio je kao profesor na dva fakulteta, i bavio se psihoterapijom. Kada je u dobi od 61 godine doživio srčani napad, odlučio je promijeniti život. Sjetio se da je cijeloga života htio biti umjetnik pa se, unatoč dobi i zdravom razumu, bez oklijevanja upisao u Akademiju likovnih umjetnosti, a za kasniji rad osvojio je i nagrade. Iako bi neki u toj dobi zaključili da im je život gotov, to bi pogotovo za Rosena bila velika greška jer je poživio 95 godina.

2. Pukovnik Sanders

Harland David Sanders, poznat i kao “Pukovnik” Sanders, cijeli je život svaštario. Bio je vojnik, prodavač osiguranja, vatrogasac, farmer… a tek u 65. godini mu je krenulo. Imao je dobar recept za piletinu i ideju kako bi se piletinu moglo znatno brže pripremati. Počeo je putovati Sjedinjenim Državama u potrazi za investitorima zainteresiranim za njegovu ideju fast food restorana. Biznis je krenuo skromno, a deset godina kasnije, 1964. godine, prodao je korporaciju Kentucky Fried Chicken za dva milijuna dolara. Doživio je devedesetu.

3. Laura Ingalls Wilder, spisateljica

Rijetki kod nas znaju tko je bila Laura Ingalls Wilder, ali neki se još uvijek sjećaju serije “Mala kuća u preriji”. Ingalls Wilder je napisala cijelu seriju knjiga na temelju kojih je nastala ta TV serija, ali prvu je izdala tek u dobi od 65 godina. To je nije spriječilo da napiše ukupno 12 knjiga. I ona je doživjela devedesetu… možda je živahna starost ključ za dugovječnost?

4. Gary Marcus, psiholog i glazbenik

Za Garyja Marcusa mnogi bi posprdno rekli da se prepustio stereotipnoj krizi srednjih godina. Radi kao profesor na sveučilištu New York i bavi se kognitivnom psihologijom, a u svojim ranim četrdesetim godinama odlučio je naučiti svirati gitaru – i usput proučavati svoje kognitivne procese. Ta kombinacija psihološkog rada i ostvarenja dječačkog sna urodila je plodom. Iako sada, kako priznaje, nije virtuoz, ugodno je iznenađen svojom vještinom i osjeća se sretnije.

5. Sylvester Stallone, kozmička legenda

U svojim tridesetim godinama, Sly Stallone bio je još jedan neuspješni glumčić koji radi dva posla – u dućanu i lokalnom kinu – dok pokušava pokrenuti glumačku karijeru. Uspjeh je došao kada je u tri dana sklepao scenarij za film u kojem glavni junak od bijednika postaje boksački prvak. Čini se bezveze? Film se zvao Rocky, a Stallone je sada kozmička legenda.

6. James Joyce, autor knjiga od kojih boli glava

Kao i Stallone, Joyce do svojih tridesetih nije bio uspješan. Pisao je knjige koje nitko nije htio objaviti pa se pokrivao pjevanjem. Kažu da je bio izvrstan tenor. Sada ga ipak poznajemo po “Uliksu”, knjizi koju svi znaju, rijetki su je pročitali, a najmanje je onih koji priznaju da je uopće nisu razumjeli.

7. Taikichiro Mori, profesor ekonomije i multimilijarder

Mori je predavao ekonomiju na fakultetu dok mu to nije dosadilo… u dobi od 55 godina. Tada je od oca naslijedio nekoliko kuća i odlučio se baviti nekretninama. Kada je umro u dobi od 89 godina, bio je najbogatiji čovjek na svijetu.

Jedino vrijeme kada je prekasno za ostvarivanje svojih želja i ciljeva je kada umrete. Do tada možete gotovo sve!

* priča da talent “ili imaš ili nemaš” je ionako izlika za ljenčarenje.

Što znači izreka “bez škole ne bi bilo ni crtića”:
a) u školi se gledaju crtići,
b) za svako zanimanje treba završiti školu,
c) crtića nema u školi?

Na ovo pitanje odgovor je trebao dati jedan osmogodišnjak koji je, iako nije znao odgovor, postupio najpametnije: pitao je roditelje. Ovako glupi zadaci djeci ne koriste, a mogu im i naštetiti.

Razmišljajmo kolektivno (foto: kerolic)

Kada postavljate preteške ili nerazumljive zadatke, djeca se osjećaju glupo i nesposobno. Zatim su prisiljena obratiti se roditeljima za pomoć. Cinici bi mogli reći kako je to korisno jer im osnažuje vjeru u roditelje, no to je jedina pozitivna stvar koju se može reći. Kada roditelj rješava zadaće, jedina stvar koju dijete uči je vještina prepuštanja posla nadređenom.

Pogledajmo sada izreku “bez škole ne bi bilo crtića”. Stavimo sa strane zanimljivost da je ne možemo zvati izrekom ako za nju nitko nije čuo i zapitajmo se što to točno znači. Kako su odgovori a) i c) još besmisleniji od pitanja, čini se da za svako zanimanje treba škola.

Vrlo poučno – i pogrešno.

Svi mi, bez obzira jesmo li radnici bez zanimanja ili doktori znanosti, školu koristimo za druženje, razmjenu dječjih bolesti i učenje osnova pisanja i matematike*. U pisanju će nam kasnije pomagati provjera pravopisa u Wordu, a u matematici kalkulator.

Za korisna životna znanja imamo stručnu praksu, stažiranje i volontiranje, a znanja iz škole nam ne trebaju dok ne krenemo odgajati svoju djecu i tada se čudimo kakve nepraktične bedastoće moraju učiti.

U školi nećete naučiti raditi crtiće. U takvom sustavu jedino možete naučiti da nauka je sranje.


* nedavno istraživanje to potvrđuje: američka titula MBA (nešto kao magistar ekonomije) korisnija je kao dokaz inteligencije nego izvor praktičnih znanja.