• Ponašanje, biologija i geni: istraživanje bioloških i genetičkih temelja ponašanja
• Poniranje u nesvjesni um: snovi, podsvijest, intuicija
• Sreća i mentalno zdravlje: knjige o istraživanju sreće
• Zašto smo takvi kakvi jesmo: osobnost i samospoznaja
• Zašto činimo ono što činimo: istraživanje ljudske prirode i motivacije
• Zašto volimo tako kako volimo: psihologija i patologija međuljudskih odnosa
• Kreativna moć i komunikacijske vještine: utjecaj, ljudski potencijali, karijera

Knjige su predstavljene na jasan i pitak način. Na prvoj stranici imate nekoliko upečatljivih citata, sažetak u jednoj rečenici i preporuku sličnih djela. Sljedećih nekoliko stranica ukratko nam predstavlja sadržaj knjige i njezin značaj za psihologiju, a osvrt završava biografijom autora.

Velika prednost “50 klasika psihologije” je u tome što će početnika upoznati s temeljima struke: “Tumačenje snova” Sigmunda Freuda, “Arhetipovi i kolektivno nesvjesno” Carla Junga i “Načela psihologije” Williama Jonesa svakako vrijedi pročitati.

Tu su i moderni klasici, “Utjecaj” Roberta Cialdinija, “Koju igru igraš” Erica Bernea i “Čovjek koji je ženu zamijenio šeširom” Olivera Sacksa.

Nažalost, na popisu su se neizostavno našle i neke knjige koje su popularne, mada bi se teško mogle svrstati u klasike. “Treptaj” Malcolma Gladwella, “Emocionalna inteligencija u poslu” Daniela Golemana i “Paradoks izbora” Barryja Schwartza su zabavni bestselleri, no smatram da im nije mjesto u klasicima struke.

U svakom slučaju “50 klasika psihologije” omogućit će vam da prošvrljate po idejama ove mlade znanosti. Kako neke od knjiga još uvijek nisu dostupne u prijevodu, ovo je zgodan način da se upoznate s idejama autora koje ne možete čitati na našem jeziku.

Kao i svaka knjiga, “50 klasika psihologije” odražava svjetonazor autora pa će svaki ljubitelj psihologije popisu nešto dodati ili oduzeti. Ona nije knjiga koju bi svatko trebao imati u svojoj biblioteci, ali je vrijedi barem posuditi ili prelistati u knjižari dok nitko ne gleda.

Kada treba slomiti srce (foto: Thomas Hawk)

Razmislite o razlozima za prekid

Ako ste duže vremena u vezi, ponekad je dovoljno da vam netko pokloni gram pažnje da pomislite “mogu ja i bolje od ovoga što imam”. To nije samo po sebi loše jer mnogi ostaju u truloj vezi da bi imali s kim gledati filmove… a i loš seks je bolji od nikakvog. Ipak, dobro razmislite jeste li stvarno spremni za rastanak ili su proradili hormoni.

Kada smo kod motiva, koji su razlozi za prekid i jeste li ih pokušali riješiti s partnerom? Ako se volite, želite biti zajedno i spremni ste se potruditi, možda probleme možete izgladiti. Kada pažljivo razmislite o situaciji koji vas potiče na prekid, manja je vjerojatnost da ćete zažaliti zbog te odluke.

Ovo će vam pomoći i da u kasnijoj raspravi s partnerom ostanete pribrani. Kada se pokrenu intenzivne emocije, lako je iz napetosti prijeći u uzajamno optuživanje i izvlačenje svih grijeha koji su se nakupili kroz vrijeme pa će vam konkretni razlozi za prekid pomoći da ostanete fokusirani.

Smanjenju napetosti pomoći će i da svoje primjedbe oblikujete tako da ne zvuče kao optužbe uperene protiv partnera: umjesto “ne sviđa mi se što me varaš s mojim prijateljicama” pokušajte reći “tražim nekoga tko će biti zainteresiran samo za mene”. Koliko god smatrali da imate moralno pravo zamjeriti mu zbog grešaka, zapamtite: cilj je izbaciti ga iz života, a ne pobijediti u posljednjoj u nizu besmislenih rasprava.

Kada prekinuti?

Postoji jedno jednostavno pravilo po pitanju ozbiljnih životnih odluka, kao što su stupanje u brak ili prekid veze: ne žuriti s odlukom. Ako zaključite da odnos s trenutnim partnerom nikako nije za vas, strpite se oko mjesec dana. Ukoliko odluka i dalje ostane tako čvrsta, znači da nije ishitrena pa možete krenuti dalje.

U tom trenutku svako odlaganje je suvišno. Nema smisla trošiti svoje vrijeme uzalud, ali ni sputavati partnera koji bi se, da nema vas, mogao posvetiti traženju nekog drugog.

Završni čin

Kada prekidamo s nekad voljenom osobom, često vježbamo kako ćemo otvoriti tu temu: “Dragi, imam ti nešto reći…”, “Moramo o nečemu ozbiljno popričati”, “Srce, sjedni, moram ti nešto reći. Ne, nisam dobio na lotu…”

To je sve nebitno. Važno je što dolazi nakon toga.

Objasnite razloge zašto smatrate da je vezi došao kraj. Prihvatite da ćete time izazvati ljutnju, tugu, možda čak i mržnju. Kontrolirajte se i nemojte uzvraćati istom mjerom. Naglašavajte da vam je partner divna osoba, da mu želite sreću, ali da ne smatrate da ta sreća može doći od vas.

Jedna delicija iz tog vremena ostala mi je u pamćenju kao nedostižan, nadnaravni užitak: slatke krvavice.

Prije i nakon termičke obrade

Kako su prolazile godine i kako je nona starila, krvavica je bilo sve manje.

Povremeno bih se sjetio tih užitaka iz djetinjstva i sjetio bih se da jednog dana nonu moram pitati kako je radila krvavice.

Taj dan nije došao. Tako je počela moja potragama za krvavicama.

Pitao sam mamu što je s receptom, ali ona ga je izgubila. Iako je znala sastojke, nije se sjećala procedure.

Pokušao sam vidjeti što kažu na internetu, ali svi recepti su uključivali gadarije kao što su meso, luk, svinjske uši i sve to utrpano u crijeva. Nisam sumnjao da je to sve ukusno, samo se nije uklapalo u moju već blijedu sliku o krvavicama iz djetinjstva.

Zatim sam na forumu Coolinarike objasnio da tražim recept za slatke krvavice s Kvarnera. Jedna draga gospođa mi je prepisala recept iz knjige recepata ovog kraja, “Va kotliće zmešano”, ali i taj recept je sadržavao pluća, kožu i čvarke.

Nakon što sam na Facebooku obznanio što me muči, jedna prijateljica je mami rekla “zamisli što moj ludi frend traži…” Mama je izvukla recept, vjerojatno zaveden pod “crna magija” i tako sam riješio problem.

To je bilo prije godinu dana. Nisam bio svjestan da su problemi tek počeli.

Stavite se u položaj urbanog tipa koji nema nikakav kontakt s prirodom… niti rodbinu na selu, makar u šestom koljenu. Kako ćete doći do svinjske krvi?

Normalno, kod mesara. Tako je počelo moje višemjesečno smucanje od mesnice do mesnice. Jedan nema, drugi ne zna, treći me šalje četvrtom, a taj misli da sam lud. Prije mjesec dana nabasao sam na jednog mesara, dragog čovjeka koji će vjerojatno ići u raj samo zbog toga što je učinio za mene. Rekao mi je da potražim mesnicu “Damir” u Matuljima jer da ću tamo moći naći svoj Sveti Gral.

Na telefon mi se javio ljubazan mesar i rekao da slobodno dođem. Nakon par sati kuhanja riže, otapanja masti, polijevanja krvi po smjesi i gledanja dok krv poprima bolesnu smeđu boju, shvatio sam da je poluvegetarijanski način života uzeo danak. Kada petljam oko bilo kakvih životinjskih proizvoda počinjem osjećati mučninu.

Ali izdržao sam. Možda sam urbani muškarac, ali testosterona imam i projekt sam odradio do kraja. Ponavljao sam si da to nije ništa strašno, da ja to mogu i koncentrirao se na krajnji rezultat – aromatičnu bombu intenzivnih okusa.

Kada je cijeli posao bio gotov nestrpljivo sam vilicom ugrabio komadić kolača i puhao u nju kao vragom opsjednuta djevojčica… Kada sam ga stavio u usta – ništa. Vrlo ukusno, a nema veze s onim što je nona radila. Krvavice bez čarobnog sastojka.

To me dovodi do dvije važne psihološke lekcije i jedne koja bi veselila gurue samopomoći:
1. Što god baka radila, to će imati čaroban okus.
2. Vizualizacija i ohrabrivanje samog sebe olakšavaju vam put do ciljeva.
3. Magiju djetinjstva je nemoguće vratiti, ali je svejedno zabavno pokušati.

* kasnije sam saznao da je to sasvim normalno. Kombinacija masti i šećera u ljudima izaziva potrebu za bezumnim prežderavanjem, čak i kada nisu gladni.

Sklad verbalne i neverbalne komunikacije (foto: amayzun)

1. Sidney Rosen – “My Voice Will Go with You”

Prvo mjesto na listi zauzima fantastična knjiga Sidneya Rosena. Kako ćete iz drugih knjiga naučiti više konkretnih i korisnih stvari, ovo je pomalo subjektivan izbor. Razlog zašto ovu zbirku hipnotičkih priča stavljam prije svih drugih je u tome što “My Voice Will Go with You
” uči na suptilan i neizravan način. Tako na prvo čitanje oduševljava zanimljivim pričama, a tek kasnijom analizom naučit ćete cijeniti diskretne tehnike utjecaja.

2. Jo-Ellan Dimitrius – “Reading People”

Jedna od specifičnosti pravnog sustava Sjedinjenih Država je što odvjetnici biraju članove porote. Zato je važno pravilno procijeniti koji će porotnici za vašeg klijenta imati razumijevanja. Znanost biranja porotnika nije savršeno pouzdana, ali ima određene zakonitosti (primjenjive i na svakodnevni život) koje kriminologinja Jo-Ellan Dimitrius opisuje u svojoj zanimljivoj knjizi “Reading People: How to Understand People and Predict Their Behavior“.

3. Pollan & Levine – “Lifescripts”

Kako biste se osjećali kada bi znali točno što trebate reći u teškim situacijama? Knjiga “Lifescripts” vam nudi gotove skripte za rješavanje više od stotinu problema kao što su traženje povišice, nošenje s neželjenim flertom, opravdavanje viših cijena ključnom klijentu ili odbijanje poslovnog zadatka.

4. Allan & Barbara Pease – “Velika škola govora tijela”

Mada nam ova knjiga dolazi od autora poluretardiranih knjiga kao što su “Zašto muškarci žele samo seks, a žene sanjaju o ljubavi”, “Zašto muškarci lažu, a žene plaču” ili “Zašto muškarci ne slušaju, a žene ne znaju čitati zemljovide”, u njoj ipak ima korisnih informacija. Knjiga je zanimljivo i pitko štivo, ne vrijeđa inteligenciju čitatelja previše često, a usput ćete vježbati vještinu razlučivanja korisnih informacija od uvredljivih stereotipa. Za razliku od ostalih knjiga koje preporučujem, “Veliku školu govora tijela” ne vrijedi imati u svojoj kolekciji. Posudite je u gradskoj knjižnici ili prelistajte u knjižari.

5. Robert Dilts – “Sleight of Mouth”

Knjiga “Sleight of Mouth” bavi se pitanjem kako promijeniti uvjerenja kroz razgovor. U njoj ćete otkriti niz obrazaca kojima možete utjecati na ljude na sočno izopačene načine – ili ta znanja iskoristiti da njihovi psihotrikovi na vas zauvijek prestanu djelovati.

Političari znanja iz ovih knjiga savladavaju kroz iskustvo ili od skupih savjetnika, a vi ih možete usvojiti čitanjem ovih knjiga i upornom primjenom znanja u svakodnevnom životu. Čak i ako vas ne zanima utjecaj na druge, shvatite ih kao osnovni tečaj samoobrane.

Novogodišnji vatromet koji se oteo kontroli (foto: andy z)

Zašto početi pušiti? (2.1.2011.)

Nova godina je vrijeme za važne odluke kako ćemo promijeniti život… bar dok se ne umorimo. Kako je prestanak pušenja jedna od češćih novogodišnjih odluka, odlučio sam je obraditi iz drugačije perspektive: zašto početi pušiti.

Blogovi su često mjesto gdje autor iznosi svoja razmišljanja zašto bi svijet bio bolji kada bi se ravnao prema njegovom moralnom kompasu. Kada kontroverznoj temi (za/protiv pušenja) pristupate iz neutralne perspektive, manja je šansa da će nekome ići na živce. Ako nekoga zabave, tim bolje.

Korisni trikovi za savršene princes krafne (28.1.2011.)

Ovim tekstom pokušao sam spojiti analitički pristup Zlihologije s vještinom pripreme princes krafni, koje radim već dugo vremena. Razlog za tekst bio je u tome što većina recepata na internetu podrazumijeva osnovno znanje kuhara. Tim tekstom potrudio sam se temu objasniti tako da i apsolutni početnik može napraviti sasvim solidne princes krafne (inače težak kolač za napraviti kako treba).

Tekst je treći najpopularniji tekst ove godine i stalno dovodi nove posjetitelje. Problem, a i lekcija teksta, je što ostatak sajta nema nikakve veze s receptima pa dovodim nove čitatelje koje Zlihologija uglavnom ne zanima.

Pendrekom po zdravom razumu (21.2.2011.)

Tekst “Akcija đanki” nastao je kao reakcija na policijsku akciju kojom su u Rijeci izveli raciju u lokalnom grow shopu, dućanu koji prodaje potrepštine za uzgoj marihuane. Tekst je objavljen i na portalu Nacionala, gdje su ga urednici u roku od nekoliko sati skinuli s naslovnice jer im je bio dosadan i odskače od stila ostatka autora.

Unatoč tome, tekst je u kratkom roku postao najčitaniji na portalu i urednici su ga morali vratiti na naslovnicu. U nekoliko dana je prešao 2000 preporuka i nije se skidao s top liste čitanosti. Unatoč tome, nisam se osjećao ugodno kao kolumnist Nacionala jer me političke teme ne zanimaju i drago mi je da sada pišem samo za Zlihologiju.

Dominik Bjegović i Sanjin Frlan (od travnja 2011.)

Na Internet monitoru sam pročitao sponzoriranu vijest o mladom marketinškom stručnjaku Dominiku Bjegoviću i njegovom fantastičnom programu. Čak uzevši u obzir da marketinški stručnjaci vole pretjerivati, njegov oglas, program, lik i djelo su bili prenapuhani.

Izvorni tekst, “Dominik Bjegović: sitni muljator ili marketinški genij?” na dan objave napravio je najveći promet na stranicama ikad, a sljedeći tekstovi u seriji (Američki idiomi, Sanjin Frlan: vivisekcija marketinga i psihotest “Jeste li lijeni milijunaš?”) pobrinuli su se za stalan dolazak potencijalnih klijenata dvojice.

Svaki put kada se zapitate jeste li dovoljno dobri za projekt koji vas zanima, proučite Sanjina Frlana i Dominika Bjegovića. Užasan govor tijela, mucanje, nepismenost i potpuno nepoznavanje struke… a svejedno zarađuju. Ne radi se samo o tome da možete bolje – vi ste to dužni učiniti!

Jeftini kupaći kostim koji to nije bio (20.5.2011.)

Calzedonia je imala zgodan trik za prodaju kupaćih kostima: u izlog bi stavili cijeli kupaći kostim, a cijenu samo donjeg dijela. Žene bi na kasi shvatile “grešku” i tada bi imale dvije mogućnosti: sramotiti se u javnosti ili platiti višu cijenu.

Ubrzo nakon objave ovog teksta Calzedonija je prestala s tom praksom, što dokazuje da je kupcima najgore kada šute. Ako možete, iskoristite internet i neka se loš glas daleko čuje!

Egzotično voće u Hrvatskom zagorju (10.6.2011.)

Ivan Šulog je poduzetnik koji je dokazao da se do uspjeha može doći bez pljačke, sprege s politikom i ostalih taktika hrvatskog biznisa. Njegov uspješan uzgoj egzotičnog povrća usred kontinentalne Hrvatske je inspirativan pa ne čudi da je ovaj tekst jedan od najčitanijih u 2011. godini.

Kako čitati oglase za posao (5.9.2011.)

Tko god je bio prisiljen naći posao preko oglasa prepoznat će se u ovom tekstu. Nastao je iz mog iskustva u traženju posla od Austrije do SAD-a i sada Hrvatske, ali i rada u selekciji kadrova. Tekst je s pravom još jedan hit.

Lekcije Stevea Jobsa (9.10.2011.)

U listopadu je umro Steve Jobs, karizmatični velikan koji je, kao i mnogi drugi veliki ljudi, bio puno simpatičniji onima koji s njim nisu morali raditi. U ovakvim prilikama napišu se plahte teksta o divnom vizionaru, geniju, radoholiku i tvrdoglavom izumitelju koji unatoč životnim nedaćama postiže čuda. Kao pileća juhica, takve priče nakratko zagriju srce i onda ne bude ništa. Zato sam u tekstu ponudio nekoliko rješenja.

Predizborni plakat HSLS-a (5.11.2011.)

Blogati možete godinama, ali nikada nećete moći znati koji tekst će postati hit. Tako me iznenadila (možda me iznenađuje samo to da ljude zanima politika) popularnost kratkog osvrta na predizborni plakat HSLS-a. Kako su se približavali izbori, nastavio sam tekstu o predizbornom spotu HDZ-a te dvodijelnom temom “Zašto ne izaći na izbore (1 i 2).

Biddu: psihologija mikroaukcija (1.12.2011.)

Posljednji hit ove godine je tekst o pljačkaškom aukcijskom sajtu Biddu. Radi se o konceptu koji je već popularan u inozemstvu: na prvi pogled za jeftinu lovu dobijate stvari putem aukcije, a na peti pogled shvatite da se radi o dobro zakamufliranom casinu.

To je to što se tiče ove godine. Dobro se zabavite na novogodišnjem dočeku, a sljedeći tjedan se vraćamo prevarantima, muljatorima, banditima i ostalim poduzetnicima bez kojih bi nam život bio neusporedivo dosadniji.

Spot je tehnički vrhunski izveden, ali ima samo jednu manu: marketinški je potpuno promašen.


Da bismo bolje shvatili zašto je spot katastrofa, bez obzira na vizualnu i glazbenu kvalitetu, pokušajmo ga pogledati očima potencijalnog turista.

Prvih tridesetak sekundi gledamo hladne snimke tmurnih oblaka, ledene vode i mračne noći. Nigdje ni traga ljudskom biću. Potpuna negostoljubiva, zastrašujuća pustoš. Je li to možda Norveška?

Bit će da nije. Turistički spot za tu zemlju predstavlja je kao mjesto gdje ne samo da žive ljudi, već se i dobro zabavljaju.

Spot nas vraća na pravi put kada se pojavljuje muškarac koji, u podjednako hladnom okruženju, svira gajde. Pa naravno, radi se o Škotskoj! I to modernoj Škotskoj jer tip ne nosi kilt nego kratke hlače.

Ipak, nije to ni Škotska. Ta hladna i pusta zemlja čak je i za kampanju “Posjetite Škotsku zimi” napravila senzualan spot.

Prelazimo na polja žita i suncokreta. Možda Nizozemska? Ne, žena na biciklu stilom više daje na Poljakinju. Nakon potpuno besmislenog ulaska dječaka u autobus, u očaju počinjemo pogađati. Bale sijena – Rusija? Vinogradi – Italija? Dvorac – Njemačka? Ma gdje smo to?!

Sekvence se ubrzano izmjenjuju bez glave i repa. Časna sestra na biciklu, dvorac, pogled iz tramvaja. Sada je već sve više ljudi, ali oni djeluju previše depresivno da bi komunicirali. Pogledi su uprti negdje u daljinu, a izraz lica podsjeća na Mona Lisu.

Jedina radosna osoba u Odi radosti je sviračica koja iz kadra u kadar, iz samo redatelju poznatih razloga, mijenja odjeću.

Slijede nasumično odabrane prirodne ljepote, ribari, a u kadar su se ugurala i hobotnica te uvijek rado viđene ovce. Zatim mladenka sjedi na stijeni. Njen dragi na najvažniji dan u životu svira frulicu na vrhu svjetionika. Razmišlja li ona o samoubojstvu?

Ribari na brodu. Dižu pogled u Anu Rucner koja se transformira u trudnu plavušu na travnjaku. Nastavlja se histerija psihodeličnih prizora, od kojih svaki pokušava nadmašiti prethodnog suludom apsurdnošću. Sve završava antiklimaksom kada usamljeni gajdaš maltretira svoj mijeh u zalazak sunca*.

Ono što je glupo, apsurdno, retardirano, odvratno i krajnje moralno, duhovno i intelektualno izopačeno je sljedeće.

Svi ljudi u spotu gledaju naprijed i nema komunikacije među njima. Čistačice radosno pjevaju kao da im je jedini smisao života zabavljati razmažene turiste za sitnu lovu. A “Oda radosti”, koja nema veze s Hrvatskom, poručuje da je u srži naše turističke strategije pretvaranje da smo Austrija s izlazom na more.

Ako već želimo reklamirati turizam, učinimo to kako treba – i jeftino. Iskoristimo sljedeću reklamu, bez ikakve promjene:

Na kraju reklame samo dodajmo komentar “This was Slovenia. Croatia is twice the size… and twice the fun.”

* ako je to isti onaj tip koji je zanemarivao svoju nevjestu, spot ima barem kakav-takav hepiend.

Biračima predlažem jednu drugu taktiku: da svjesno i proračunato ne izađu na izbore. Danas ćemo pogledati zašto ostati kod kuće, a u sljedećem tekstu što učiniti umjesto toga.

I voted today, I didnt' like it! (daveblog/flickr)

1. Na izborima pobjeđuju favoriti

Zapadne parlamentarne demokracije poznate su po tome što uglavnom imaju dvije stranke (ili koalicije) koje naizmjenično vladaju zemljom. Ako želite dati glas pobjedniku, jedina opcija vam je da odaberete velike igrače jer jedino oni imaju dovoljno sredstava za plaćanje skupe medijske kampanje.

Ako glas unatoč tome odlučite dati nekome izvan medijske mašinerije, a taj ne prođe izborni prag, svi ti pogrešno usmjereni glasići pretvorit će se u mandate neke od većih opcija.

2. Glasanjem podržavate kriminal

Ako se udružite u kriminalnu organizaciju i krenete pljačkati banke, prije ili kasnije završit ćete u zatvoru. Isto vrijedi za ubijanje (osim u ratu), silovanje ili dilanje droge.

Jedino u politici možete biti i kriminalac i kandidat na izborima (pogledajmo sve što se događa oko Sanadera, Glavaša i njihovih pajdaša) pa izlazak na izbore više nije plemenita građanska dužnost. To je jednostavno suučesništvo u zločinu.

3. Izlazak na izbore je diskriminirajući

Prije svakih izbora imamo prigodnu akciju osvještavanja stanovništva. Reklame nas uvjeravaju da je u Saboru premalo žena te apeliraju na stranke da kreiraju liste s ravnopravnijom mješavinom muškaraca i žena.

I ništa se ne događa.

Ako izađete na izbore i glasate za financijski situirane muškarce u zrelim godinama, vaš glas bit će za Hrvatsku socijalne nepravde i nejednakosti. Ako glas date nekom drugom, očito niste pročitali točku 1 ovog teksta.

4. Izbori su izlika za nečinjenje

Cijela priča o tome da izlaskom na izbore vršite svoju građansku dužnost je prodavanje magle. Ako se vaša građanska dužnost prema državi u kojoj živite može zadovoljiti izletom od pola sata jednom u četiri godine, očito živite u ugodnoj i sređenoj zemlji.

Razmislite o ovome. Na izborima odaberete stranku A. Oni su užasni političari i upropaste zemlju. Za četiri godine odaberete stranku B. Oni nastave s upropaštavanjem pa na sljedećim izborima odaberete koaliciju stranke A i stranke C jer je stranka C puna mladih, perspektivnih i entuzijastičnih ljudi. Od njih opet ništa.

Rezultat je da ste u desetak godina proveli maksimalno tri sata vršeći svoju odgovornu građansku dužnost i pritom, što je još važnije, niste uznemiravali postojeće stanje.

5. Izbori štete zdravlju

Zagovornici parlamentarne demokracije vole reći da je svaki glas bitan. Možda baš vi možete biti jezičac na vagi koji će odlučiti tko će biti novi gradonačelnik ili saborski zastupnik!

Stvarnost je ipak drugačija. Razmislite o tome: kada je izborna utrka bila toliko tijesna da je bio važan svaki glas? Jedan od rijetkih primjera su američki predsjednički izbori 2001. godine, u kojima se Al Gore natjecao protiv Georgea Busha. U tom slučaju Vrhovni sud je zaustavio brojanje glasova i time je pobijedio George Bush. U tijesnim utrkama važniji je glas vrhovnog suca nego Pere Perića.

Dakle, statistički je vjerojatnije da će vas pogoditi krhotine satelita, pregaziti pijani vozač koji razgovara na mobitelu ili da ćete se sami slupati autom. Kako se većina prometnih nezgoda događa u krugu od pet kilometara od doma, bolje vam je biti kući nego gubiti vrijeme na izbore.

Mada je izlazak na izbore besmislena aktivnost, ipak ima nešto što možete učiniti. Nešto što je dovoljno revolucionarno da promijeni vaš život, kao i život vaših najmilijih, a dostupno je svakome. To je tema sljedećeg teksta.

Jedina prepreka užitku su vam suputnici u autobusu… ljudi s kojima ćete provesti dan-dva u previše vrućem ili previše hladnom vozilu.

Vrhunac putovanja (n8kowald/flickr)

Uz Fašista nećete zaboraviti odakle ste došli, a u tome će mu pomoći i Veseljak. Po prirodi društveno biće, on putuje u čoporu talentiranih prijatelja. Svaki član te grupice ima glazbene sklonosti: jedan svira gitaru, drugi pjeva, ostali su prateći vokali… a što je najvažnije, nitko ne radi ono za što ima talenta.

Veseljak počinje s radom kada vozač prestane puštati glazbu – oko dva ujutro. Tada kreće gitara, uvijek isti ritam, a bend na to pjeva megamix “I ja ću noćas leptir postati jer nesretnik sam od rođenja, a ja se konja bojim”.

Kada putnici počnu preklinjati za milost, veseljaci će ih posjetiti da se moraju opustiti jer su na odmoru. Tada će ton povisiti od “vrlo glasno” do “bezumno revanje” u nadi da će entuzijazmom zaraziti autobus.

Neće.

Ipak, ne nose svi domovinu kamo god otišli. Profesor na putovanja ide iz drugog razloga: vrhunski užitak pruža mu hvatanje grešaka vodiča. Tada diskretnom gestom, ali dovoljno vidljivom cijelom autobusu, privlači pažnju:

Vodič: 1452. godine Bela Lugosi u Rimu je proveo prvu veliku reformu zdravstva.
Profesor: Niste u pravu. Bio je to siječanj 1453. godine, a prvi nacrt zakona Lugosi je napisao u svojoj vili u predgrađu Rima. Osim toga, veća je reforma bila 1387. u Konstantinopolu. S ostalim se slažem u potpunosti, samo nastavite.

Mnoga putovanja uključuju razgledavanje umjetničkih galerija. Prepušteni sami sebi, turisti će vrijeme provoditi po shopping centrima i ugostiteljskim objektima pa se tako agencija brine da imaju o čemu pričati nakon povratka.

U galerijama ćete susresti dva tipa turista koji se nadopunjavaju kao jin i jang: Stručnjak i Tehničar. Stručnjak solidno poznaje umjetnost, što mu daje pravo da umjetnine gleda iz različitih kuteva, zaneseno kima glavu i komentira “Ah, Cezanne, dragi moj Cezanne, magnifique!”

Tehničar se uopće ne razumije u umjetnost i smatra je domenom precijenjenih drkadžija. Smatra da je cijela priča oko umjetnosti gubitak vremena jer se sve može svesti na pitanje “da l’ bi moj mali to mog’o nacrtat’?” Ako ne bi, radi se o djelu istinskog genija. Kao i Stručnjak, Tehničar se ne libi iskazati svoj zanos, koji pokazuje značajnim kimanjem glave ili izrazom gađenja i energičnim odmahivanjem rukom.

Osim ovih tipova, vaše putovanje bit će začinjeno i bolesnikom koji vam glasno kašlje za vrat, šaljivdžijom koji priča davno potrošene viceve i sredovječnom gospođom koja se rafalno smije tim vicevima.

Kako bilo, neće vam biti dosadno. I steći ćete poštovanje prema dosadi.

50-godišnjak je očito odlučio začiniti seksualni život pa si je u dupe ugurao metak dužine 11 i širine dva centimetra. Sam incident nije toliko zanimljiv koliko je urnebesan komentar psihijatra Vladimira Grudena.

Probijanje do najdubljih dijelova... psihe. (xupower/flickr)

Čuo sam svašta, ali ovo je preludo. Kad čovjek to čuje, prvo pomisli na poremećaj osobnosti, koji nikako nije neka reakcija na vanjsku frustraciju. Takvi ljudi mogu biti prelijepi, čisti intelektualci, ali su u svojim reakcijama daleko od realiteta i gotovo psihozni.

Njihov je glavni problem to što osjećaju silnu prazninu. Ni strah, ni depresija ni patnja čovjeku ne smetaju toliko koliko praznina, koju si je taj čovjek odlučio ispuniti metkom! Sami izazivaju nešto što će njih same kao i okolinu iznenaditi. Ljudi se svačime samozadovoljavaju, a metak u takvoj skupini ljudi zapravo se ne čini ništa posebno. Metak je simbol spolovila, pa je on odlučio sam sebi dati metak – pojašnjava psihijatar Vladimir Gruden, napominjući da se te pojedinci izrazito stide zbog svoje seksualnosti.

Ne znam u čemu je problem cijenjenog psihijatra, ali ovom problemu moglo bi se pristupiti i jednostavnije: čistom logikom.

Ako razmislimo o projektilu kojeg je koristio nesretni Zagrepčanin, 11 cm puta dva cm je u rangu manjeg i tanjeg spolovila. To je bitan podatak jer u analnom seksu lakše dolazi do ozljeda pa je svakako prikladnije koristiti ovakav manji projektil umjesto prosječnog dilda.

Drugi razlog zašto je to bio savršeno logičan potez je sram, ali ne onaj o kojem govori Gruden. Sram odlaska u sex shop, kao muškarac, i kupovanja dilda. Kako ćete se nositi s tom situacijom? Hoćete li se praviti da je to najnormalnije? Hoćete li pokušati objasniti da je to za vašu ženu, a pritom se pitati ako bi onaj koji stvarno ženi kupuje dildo to imao potrebu objašnjavati?

Nije li jednostavnije pogledati suvenir iz rata i zaključiti “hm, ovo se čini najsigurnije”? Sve što je uslijedilo nakon toga samo je splet nesretnih okolnosti… i edukativno iskustvo. Taj pedesetogodišnjak će zauvijek zapamtiti da se analni mišići prirodno zaključavaju oko predmeta koji je u potpunosti uguran u anus.

Vladimiru Grudenu se ipak treba odati priznanje. Njegov komentar je neuobičajeno otvoren i duhovit. Nažalost, on više govori o kompleksima dragog psihijatra nego o devijaciji nesretnog pacijenta.

Koliko je takva strategija uspješna?

Kritizirajmo anonimno! (foto: tportal)

Sarkazam ima i još jednu manu. Psihološki gledano, on je teži za razumijevanje jer traži da razmislite o poruci i zaključite kako “nitko normalan ne bi rekao to što piše”. Dobar dio ljudi vidjet će te plakate i, ako znaju da se radi o kampanji HSLS-a, zaključiti da se ta stranka zalaže za totalne gluposti.

Ali to nije sve. Poruka je dodatno pokvarena time što na plakatu uopće nema spomena da se radi o HSLS-u! Tako dobijamo dojam da se radi o još jednoj akciji anonimaca koji “hakiraju” plakate HDZ-a. Ako već inzistiraju na takvom izričaju, trebali su se potpisati i usput jasno napomenuti da to nije stav te stranke.

Pošto je ispravljanje takvih plakata nemoguća misija, bolje bi prošli kada bi platili klasične plakate tipa “Zna se kamo vas je HDZ odveo. Kukuriku samo kukuriče. Glasajte za HSLS.”

Ovako šalju samo dvije poruke. Ne znamo što bismo sa sobom i imamo novca na bacanje.