Dragi sine: ostarjet ću i duguješ mi skrb!

Jeste li dobili koju forvarduÅ¡u koja vam se trudi nabiti grižnju savjesti jer niste dovoljno dobri prema roditeljima, djeci ili kućnim ljubimcima? Ovo “Pismo sinu” je dobar primjer zle strane psihologije. Tekst je u nastavku, mada preporučujem izvrsnu izvedbu Dražena Mareka:

Dragi sine..
– Sada joÅ¡ nisam ostario, a kada me budeÅ¡ vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokuÅ¡aj me razumjeti.

– Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv. Sjeti se sati, koje sam potroÅ¡io, dok sam te tome naučio.

– I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, sasluÅ¡aj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no Å¡to si utonuo u san.

– Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeÄ‘aj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmiÅ¡ljati tisuću razloga, da bi ti uÅ¡ao u kadu.

– Kada opaziÅ¡ moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmijehom na licu. Ja sam tebe naučio mnoge stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.

– Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne poÄ‘e za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naÅ¡ razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaÅ¡ sluÅ¡ati.

– Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

– Kada mi umorne noge viÅ¡e neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao Å¡to sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.

– I ako ti jednom kažem, da viÅ¡e ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeÅ¡ me razumjeti. Jednom ćeÅ¡ spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greÅ¡kama, želio samo najbolje i pokuÅ¡ao sam te pripremiti na putovanje života.

– Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeÅ¡ gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokuÅ¡aj me razumjeti i pomoći mi tako kao Å¡to sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

– Budi mi oslonac, pomozi mi zavrÅ¡iti putovanje s ljubavlju i strpljivošću. Vratit ću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Volim te Sine

Evo kako ovakve srcedrapateljne bedastoće duboke životne mudrosti djeluju.

Živimo u svijetu u kojem je naglašena otuđenost. Radimo sve više, slobodnog vremena je sve manje i često stanujemo odvojeno i daleko od svojih roditelja. Ne možemo posvetiti dovoljno pažnje čak ni svojim sustanarima, a oni s kojima ne živimo pod istim krovom kao da ne postoje.

Da bi takvo pismo djelovalo kako treba, treba dotaknuti svakog čitatelja, a to se postiže sa što više općih mjesta. Autor zato koristi sedam slika:

1. prljanje za vrijeme ručka,
2. ponavljanje u razgovoru,
3. odbijanje kupanja,
4. nepoznavanje tehnologije,
5. zaboravnost,
6. odbijanje hrane,
7. umor.

Svatko od nas može se prepoznati u barem jednoj od tih stvari – ako ne većini. Takve ilustracije na povrÅ¡inu izvlače potisnute osjećaje i mame suzu na oko. Pogodi vas krivnja jer ste sebična i zla osoba, a onda vas autor poklopi moralnom poukom: “budi dobar prema meni kao Å¡to sam ja bio dobar prema tebi”.

ÄŒak i moguće kritike onih čiji roditelji ne zadovoljavaju civilizacijski minimum anonimni autor unaprijed obezvrjeÄ‘uje sa “grijeÅ¡io sam, ali želio sam ti najbolje”.

Probajmo se igrati percepcijom i prepišimo nekoliko primjera iz perspektive djeteta.

Dragi roditelji,

još se nisam rodio, a kada se to dogodi, budite strpljivi i pokušajte me razumijeti.

– Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budite strpljivi. Motorika mi joÅ¡ nije razvijena – razumijet ćete kada ostarite.

– Ako u razgovoru ponavljam iste stvari, nemojte mi reći da sam dosadan niti me ignorirati. Vježbam govor i socijalizaciju pa je presudno da mi posvećujete pažnju čak i kad vam nije do toga. Jednog dana ćete mi po stoti put pričati priče iz drugog svjetskog rata i smijat ću im se kao da ih prvi put čujem – zato Å¡to vas volim.

– Ako se ne budem želio kupati, ne podižite ton i ne kupajte me silom. Možda mi je neugodno i vaÅ¡e inzistiranje me plaÅ¡i. Bit će vam jasno kada se ne budete mogli sami kupati, a bit će vam neugodno da gledam vaÅ¡a gola tijela.

– Kada dobijem loÅ¡e ocjene ili neÅ¡to budem sporije učio, imajte u vidu da možda nisam genijalac kakav mislite da bih trebao biti. ÄŒinim koliko znam i mogu u svijetu koji me zbunjuje i plaÅ¡i, baÅ¡ kao Å¡to će vama svijet budućnosti bio čudan i zbunjujući.

– Ako ne budem htio jesti, nemojte me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

Ovo pismo s lakoćom se može izokrenuti: kao što djeca nisu savršena prema svojim roditeljima, tako ni roditelji nisu savršeni prema djeci.

To nije loÅ¡e. To nije zlo. To se zove “biti čovjek”.

Ako osjećate potrebu biti bolji prema svojim bližnjima, učinite to. Ali nemojte nikome dopustiti da vam nabija grižnju savjesti. Pogotovo ne patetičnim forvardušama.