Vrag je donio šalu

Dragi sine: ostarjet ću i duguješ mi skrb!

Jeste li dobili koju forvardušu koja vam se trudi nabiti grižnju savjesti jer niste dovoljno dobri prema roditeljima, djeci ili kućnim ljubimcima? Ovo “Pismo sinu” je dobar primjer zle strane psihologije. Tekst je u nastavku, mada preporučujem izvrsnu izvedbu Dražena Mareka:


Dragi sine..
– Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti.

– Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv. Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

– I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no što si utonuo u san.

– Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ti ušao u kadu.

– Kada opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmijehom na licu. Ja sam tebe naučio mnoge stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.

– Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš slušati.

– Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

– Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.

– I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti. Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

– Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

– Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću. Vratit ću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Volim te Sine

Evo kako ovakve srcedrapateljne bedastoće duboke životne mudrosti djeluju.

Živimo u svijetu u kojem je naglašena otuđenost. Radimo sve više, slobodnog vremena je sve manje i često stanujemo odvojeno i daleko od svojih roditelja. Ne možemo posvetiti dovoljno pažnje čak ni svojim sustanarima, a oni s kojima ne živimo pod istim krovom kao da ne postoje.

Da bi takvo pismo djelovalo kako treba, treba dotaknuti svakog čitatelja, a to se postiže sa što više općih mjesta. Autor zato koristi sedam slika:

  1. prljanje za vrijeme ručka,
  2. ponavljanje u razgovoru,
  3. odbijanje kupanja,
  4. nepoznavanje tehnologije,
  5. zaboravnost,
  6. odbijanje hrane,
  7. umor.

Svatko od nas može se prepoznati u barem jednoj od tih stvari – ako ne većini. Takve ilustracije na površinu izvlače potisnute osjećaje i mame suzu na oko. Pogodi vas krivnja jer ste sebična i zla osoba, a onda vas autor poklopi moralnom poukom: “budi dobar prema meni kao što sam ja bio dobar prema tebi”.

Čak i moguće kritike onih čiji roditelji ne zadovoljavaju civilizacijski minimum anonimni autor unaprijed obezvrjeđuje sa “griješio sam, ali želio sam ti najbolje”.

Probajmo se igrati percepcijom i prepišimo nekoliko primjera iz perspektive djeteta.

Dragi roditelji,

još se nisam rodio, a kada se to dogodi, budite strpljivi i pokušajte me razumijeti.

– Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budite strpljivi. Motorika mi još nije razvijena – razumijet ćete kada ostarite.

– Ako u razgovoru ponavljam iste stvari, nemojte mi reći da sam dosadan niti me ignorirati. Vježbam govor i socijalizaciju pa je presudno da mi posvećujete pažnju čak i kad vam nije do toga. Jednog dana ćete mi po stoti put pričati priče iz drugog svjetskog rata i smijat ću im se kao da ih prvi put čujem – zato što vas volim.

– Ako se ne budem želio kupati, ne podižite ton i ne kupajte me silom. Možda mi je neugodno i vaše inzistiranje me plaši. Bit će vam jasno kada se ne budete mogli sami kupati, a bit će vam neugodno da gledam vaša gola tijela.

– Kada dobijem loše ocjene ili nešto budem sporije učio, imajte u vidu da možda nisam genijalac kakav mislite da bih trebao biti. Činim koliko znam i mogu u svijetu koji me zbunjuje i plaši, baš kao što će vama svijet budućnosti bio čudan i zbunjujući.

– Ako ne budem htio jesti, nemojte me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

Ovo pismo s lakoćom se može izokrenuti: kao što djeca nisu savršena prema svojim roditeljima, tako ni roditelji nisu savršeni prema djeci.

To nije loše. To nije zlo. To se zove “biti čovjek”.

Ako osjećate potrebu biti bolji prema svojim bližnjima, učinite to. Ali nemojte nikome dopustiti da vam nabija grižnju savjesti. Pogotovo ne patetičnim forvardušama.

Previous

5 korisnih knjiga o komunikaciji

Next

Kako čitati ambalažu proizvoda

8 Comments

  1. Mamlaz

    Palac gore za tekst… 😉

    Ako bih se prema svojim roditeljima ponašao indentično kako su se oni ponašali prema meni, svi bi rekli da sam zao…

    idemo redom:

    ” Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv. Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.”

    Naravno, potrošeni satu su bili protkani vikom, možda i kojom pljuskom…

    ” I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no što si utonuo u san”

    Kada sam u razgovoru bio dosadan, prekidali su me i rekli da ne pričam gluposti i da šutim dok stariji razgovaraju.

    👿

    “Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ti ušao u kadu.”

    Ne sjećam se da su me ikad roditelji pitali želim li se kupati ili ne, morao sam kad se to njima svidjelo….

    “Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.”

    Da, baš su tako moji roditelji postupali i prema meni kad je bilo jelo u pitanju. I onda je svizac zamotao čokoladu…

    Ne mi se više pisati… mislim da je jasno što sam htio reći. :ninja:

    Roditelj koji se korektno odnosio prema djeci i nije koristio poziciju jačeg u odnosu, nema se čega brinuti kad bude ostario. Imati će poštovanje djeteta i bez da ga traži.

    • ri_girl

      Svaka čast! Mene je ovo podsjetilo i na onu staru narodnu, koju su koristili moji roditelji, a govori o tome da je “batina iz raja izašla” :))) Šta bi bilo da preokrenem TU priču i poslužim se njome, onako kako su oni???

      • Slaven Hrvatin

        Haha, vidim da se ovdje osniva proturoditeljski pokret!

        Odgoj djece je tema za sebe, a jedna od simpatičnijih tehnika je pustiti bebu da plače: tako se, kažu, jača pluća i izbjegava razmaženost.

        • ri_girl

          Slavene, kompleksna je to priča. S jedne strane imam roditelje takve kakve imam i nikada se ne bih služila u odnosu prema njima istim “sredstvima komunikacije i odgoja” koje su oni koristili prema meni, a s druge, zadovoljštinu sam pronašla u tome što sam svoje dijete odgajala u potpunosti na suprotan način od onoga kako su oni mene. I mislim da ti i ne moram reći kako sam izuzetno ponosna na punoljetnog mladića kojega će u svakom društvu pohvaliti, a koji nije nikad doznao kako i koliko bole batine ili koliko su teška primoravanja (na kupanje, jedenje i sl.) ili samo nestrpljenje odraslih u bilo kakvoj situaciji. U neku ruku sam i ja naučila nešto od mojih roditelja, no, na žalost, na teži način. Oprosti, otišla sam off topic.

          • Slaven Hrvatin

            Najveći izazov je upravo to – iskoristiti probleme da na kraju postaneš bolja osoba.

            Moj tata je oduševljen ovom anegdotom: njegov otac je htio kazniti svoju malu kćer pa je njenom bratu (mom tati) rekao da ode u šumu i vrati se sa šibom. Kada se vratio, nono je išibao kćer, ali i mog tatu jer ga je poslušao. Njegova mudra pouka bila je da brat nikada ne bi trebao raditi protiv svoje sestre.

            Psihološki gledano, ta mudra lekcija se zove dvostruka klopka i takav način odgoja može dovesti do ozbiljnih psihičkih problema. Pedesetak godina kasnije imam oca luđaka – već deset godina nisam u kontaktu s njim, a moja sestra nešto manje.

            Ipak, oboje smo, kao i ti, odlučili da prema svojim bližnjima želimo biti dobri.

  2. DaStar

    Ja sam naprimjer odrastao bez da sam i jednom dobio batina i to na bilo kakav nacin. Ni jedan samar, nista. Danas nisam u stanju takoder upotrijebiti fizicku silu na drugoj osobi pa makar to i bilo potrebno (samoobrana). Jednostavno se ne mogu natjerati da nekoga udarim. Zvuci retardirano i tako se osijecam u tim trenutcima. Nekad pozelim da su me tukli.

    P.S. Drago mi je vidjeti da se drzis onog jedan dan -> jedan post 🙂 Samo tako dalje!

    • Slaven Hrvatin

      Hvala. 🙂

      Što se tiče samoobrane, nije to tako loše. Rijetke su situacije u kojima se trebaš ukopati i boriti, a većinu vremena možeš pobjeći. Još prije 4 godine sam napisao jedan tekst o zadnjoj prilici koju sam imao za tuču:
      http://zlihologija.com/2008/04/mala-nocna-tuca/

  3. martina

    Zanimljivo. Vidiš, moja mama je bila ok, ali ja imam problem sa time da ju vidim kako propada uslijed bolesti i loših navika. I dio u tekstume ponukao da zagrebem malo dublje.
    Ali odlična igra sa zamjenom uloga!

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén