Vrag je donio šalu

Kako čitati ambalažu proizvoda

Kupci i proizvođači su zaraćene strane. Potrošač se trudi procijeniti ako će kupnjom proizvoda zadovoljiti svoje potrebe, a diler želi utrapiti muda pod bubrege, rog za svijeću ili političku stranku pod bolji život.

Kako čitati ambalažu proizvoda da biste kupili ono što želite?

Voda u boci

Prirodna voda iz izvora slavine (foto: mschutt)

Kada na pakiranju piÅ¡e domaće, to znači da je omot zemljanih boja, s rustikalnim logotipom. Sa etikete, ispod natpisa “bakina tajna”, smije se izborano lice sijede starice. Sam proizvod je industrijski.

Originalni recept znači nešto sasvim drugo: da isti kemijski bućkuriš jede više generacija nesretnika. Osim ako se radi o proizvodima kao što je majoneza. U tom slučaju originalni recept kupce asocira na mast i kolesterol pa ga marketinški stručnjaci brendiraju kao delikates, a za potrošače zdrave hrane tu je i obavezna light verzija, s manje kalorija da možete jesti više.

Prirodno nije toliko slojevito; samo znači da je cijena viÅ¡a nego inače. Najskuplje ćete ipak proći ako kupujete organsku ili bio hranu, a iz ekoloÅ¡kog uzgoja ponekad znači “proizvedeno u neuobičajeno loÅ¡im uvjetima“.

Jeste li u hladnjaku dućana primijetili divne rakove po smiješno povoljnoj cijeni? Ako ih bolje pogledate, vidjet ćete da se ne radi o pravim morskim životinjama, već o vegetarijanskom proizvodu s aromom raka. Napravljen je od smjese brašna i masti, vjerojatno s malo vapna za intenzivniji okus. Onda je oblikovan kao rak, obojan crvenom radioaktivnom bojom, a okus duguje umjetnoj aromi volovskog kopita.

Muljanje oko samog proizvoda je jednostavno i mogu ga raditi čak i početnici. Pravi majstori idu korak dalje: ono čega uopće nema na popisu sastojaka naplaćuju viÅ¡e. Tako na policama dućana možemo naći negazirane, bezalkoholne sokove i vodu bez konzervansa, a vrhunac smisla za humor je kombinacija “prirodne arome, bez dodanih konzervansa” na simbolu kemijske strave i užasa – Coca Coli.

Dijetalno pakiranje je posebna stvar. Ono nastaje kada proizvođač želi naplatiti više pa smanji količinu proizvoda i reklamira ga kao zdraviju varijantu.

Kad smo već kod zdravlja, slatki sokovi često se opisuju kao osvježavajući, za vitalnost, a zbog dugačkog popisa vitamina, minerala i omega 3 kiselina zaključit ćete da su zdraviji od voća. Istovremeno sadrže toliko šećera da ćete umjesto svježine prvih sat vremena osjećati anksioznost, a nakon toga ćete krahirati. Osim ako su bez šećera: tada će vam aspartam izazivati grčeve u želucu.

Srećom, u sokovima ipak ima voća – etiketa kaže, minimalno 50%. Kako izgleda to voće? Ono je izmljeveno – zajedno s peteljkama, koÅ¡ticama, lišćem i kukcima. Zatim je kaÅ¡a koncentrirana, dehidrirana, rehidrirana i zapakirana.

Srećom, marketinÅ¡ka kreativnost ne staje samo na hrani. Klinički testirano je elegantan način za reći “unajmili smo skupi institut da nam izdaju potvrdu o kvaliteti”.

U slučaju kada bi takav natpis izgledao smijeÅ¡no, kao na pasti za zube, vidjet ćete “naÅ¡u pastu za zube preporučuje 90% zubara”. To nije potpuna laž: oni jesu anketirali zubare koji su na pitanje “Å¡to mislite o pasti “MastoDont” rekli da je važno koristiti bilo koju, pa ni ta vjerojatno nije za Å¡kart. BaÅ¡ taj brend preporučuju jedino glumci odjeveni u bijele kute.

Kada nešto garantirano čisti i najtvrdokornije mrlje, što to znači? Da proizvod djeluje čak i kada ga pogrešno koristite? Da prašak za rublje možete vratiti ako vam odjeća nije bijela kao snijeg? Jedini učinak te riječi je da više vjerujete oglašivaču. I to vam garantiram!

Jedan savjet za kraj. ÄŒuvajte se fraze novo i poboljÅ¡ano. Ako se zapletete u razmiÅ¡ljanje o logičkom smislu ove tvrdnje, psiha će vam se brže raspasti nego kada biste tražili odgovor na pitanje “Å to je bilo prije – kokoÅ¡ ili jaje?*”

* točan odgovor je “kokoÅ¡“. Tko kaže da se znanstvenici ne bave važnim stvarima?

Previous

Dragi sine: ostarjet ću i duguješ mi skrb!

Next

Mudre izreke koje nemaju veze sa zdravom pameću

1 Comment

  1. darija

    baÅ¡ tako,nažalost 🙁

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén