Cvijeće za najdražu (shioshvili/flickr)

Na putu do posla tipkam po mobitelu i šaljem čestitke svim ženama koje znam. Usput čestitam i teti na kiosku koja mi ispod pulta prodaje Winston cigarete. Mora ih potajno prodavati jer bi izgubila bonus ako bi joj tajni kupci vidjeli da prodaje otrov konkurencije.

Nekoliko minuta kasnije i prodavačicu u dućanu srdačno pozdravljam i želim joj sretan Dan žena. Ona mi svako jutro napravi sendvič mada zna da zbog toga po novom zakonu može gadno robijati.

Na posao stižem u osam, a pola sata kasnije idem od ureda do ureda i svakoj ženi čestitam njen dan. Čekam tih pola sata da stignu popiti jutarnju kavu.

Nakon toga skupljam lovu od muške ekipe. Svake godine imamo dogovor s jednom cvjećarnicom koja nam za Osmi mart isporuči jednu ružu za svaku ženu u firmi. Nikada ne tražimo količinski popust jer Dan žena je slave i cure u cvjećarnici.

Konačno, kraj radnog vremena. Jurim kući s buketom roza-crvenih ruža u jednoj ruci i velikom bombonijerom u drugoj. Usput kupujem hranu jer moram pripremiti večeru prije nego što žena dođe s posla.

Brzo se presvlačim u traperice i staru majicu jer ću se sigurno zaprljati. Kuham kao manijak – jednom rukom miješam gulaš, drugom kremu za kolač, a oči mahnito lete po zamrljanim stranicama kuharice da ne zaboravim ključne sastojke. Kako nešto kapne na štednjak već imam spremnu krpu kojom to brišem da se ne zakori.

I konačno, najdraža ulazi na vrata! Sve sam stigao: skuhati, očistiti kuću i presvući se u nešto bolje da je ne dočekam kao oznojeni, prljavi kromanjonac. Dok joj oči sjaje od sreće dajem joj cvijeće i nježno joj šapćem da je volim.

A onda me prene zvuk telefona. Koji kreten me budi u 6:30 popodne?! Ustajem se kao i svakog popodneva kada zadrijemam nakon posla, nevoljko i smušeno. Ali srećom, žena je stigla ranije s posla pa kuća blista i večera je gotova. Ljubim je u kosu, “Sretan ti Dan žena.”

Sportski rezultati hrvatskih reprezentacija u posljednje vrijeme nisu impresivni. Bez obzira radi li se o nogometu, košarci, vaterpolu, skijanju, badmintonu ili boćanju, ženama bi bilo vrlo korisno da prate utakmice. Ne zbog igre nego zbog rezultata. Kada “naši” gube, nasilje u kući raste pa je ženama preporučljivo otići u shopping ili na višednevni izlet.

U Velikoj Britaniji je beskućništvo u padu, a žensko beskućništvo u porastu. 63% beskućnica svoju situaciju pripisuje obiteljskom nasilju.

Obiteljsko nasilje je glavni uzrok ozljeda žena u dobi od 15 do 44 u Sjedinjenim Državama, više od prometnih nesreća, pljački i silovanja – zajedno. Osim toga, u SAD ženama je dostupno 1500 Ženskih kuća. Napuštenim kućnim ljubimcima je, srećom, situacija nešto bolja jer za njih postoji 3800 skloništa.

Rosalind B. Penfold je upoznala čovjeka svojih snova. Kako je počela otkrivati da je on čovjek najcrnjih snova, tako je svaki korak prema zlostavljanju opisala sličicom stripa. Kada se konačno odvažila izaći iz te veze, svoje ilustracije objavila je u knjizi Dragonslippers.

Dosta o tome, trebam požuriti kupiti cvijeće. Ako se Princezi ne bude svidjelo, dobit će iza uha.