Tropska oluja (foto: caribe-dr)

1. Zach Bonner, prava beskućnika

Kada je imao sedam godina, Zach Bonner je utemeljio zakladu za pomoć djeci beskućnicima Sjedinjenih Država. Čak i ako izuzmemo mladu dob inicijatora, taj projekt bio je ambiciozan i zato što na ulicama SAD-a živi 1,3 milijuna djece. Kako bi privukao pažnju na svoju inicijativu, sa deset godina prohodao je 450 kilometara od Tampe do Tallahasseeja, godinu dana kasnije 400 kilometara od Tallahasseeja do Atlante, a posljednja etapa bila je šetnjica od Georgije do glavnog grada Washingtona – gotovo 1100 kilometara.

2. Erica Hernandez, očuvanje okoliša

Erica Hernandez počela se baviti očuvanjem okoliša još kao dvanaestogodišnjakinja. Počela je čišćenjem zagađenih plaža, a ubrzo je prešla na zahtjevniji projekt: sprečavanje svjetske najveće rudarske tvrtke, BHP Billitona, da izgradi terminal za tekući plin na obali Malibua. Taj plan predviđao je izgradnju cjevovoda u promjeru od jednog metra kroz sirotinjsku četvrt u kojoj uglavnom žive hispanoamerikanci. U najboljem slučaju raselile bi se mnoge obitelji, a u slučaju nezgode ugroženi bi bili i mnogi drugi.

Erica Hernandez je u školama držala govore, išla od vrata do vrata i razgovarala s obiteljima i objašnjavala svoje argumente državnim komisijama. BHP Billiton je na kraju kapitulirao i projekt je otkazan.

3. Jessica Assaf, kozmetika bez otrova

Jessica Assaf imala je 13 godina kada je saznala da je u osam godina stopa pojavljivanja raka dojke u njenom gradu narasla za 60%. Odlučila je istražiti zašto se to događa i otkrila da mnogi kozmetički preparati sadrže kancerogene tvari, a nisu pod nadzorom FDA (Food and Drug Administration).

U sljedeće četiri godine, kroz organizaciju Teens for Safe Cosmetics, organizirala je godišnje konferencije i mjesečne događaje za podizanje svjesnosti. Rezultat toga bio je zakon kojim su proizvođači kozmetike prisiljeni objavljivati kancerogene sastojke javnosti. Ovaj izvrstan rezultat je posebno nevjerojatan imajući u vidu da je kozmetička industrija potrošila milijune dolara na lobiranje protiv tog zakona.

4. Bilaal Rajan, briga o djeci u nevolji

Teško je vjerovati da trinaestogodišnjak iza sebe ima gotovo desetljeće volontiranja, ali Bilaal Rajan je upravo takav dječak. Počeo je u dobi od četiri godine kada je prodavao klementine od vrata do vrata, a 350 dolara koje je zaradio donirao je žrtvama potresa u Indiji.

Tri godine kasnije, 2004. godine, odlučio je pomoći žrtvama uragana na Haitiju. Organizirao je ekipu od dvanaest djece koji su prodavanjem keksa zaradili 6,400 dolara. Od tada je pokrenuo još niz profitabilnih projekata, a za svoj trud je 2005. godine UNICEF ga je odabrao kao predstavnika za pitanja djece.

5. Alex Lin, reciklaža elektroničkog otpada

Kada je Alex Lin imao jedanaest godina, čuo je za sve veći problem elektroničkog otpada. Takva oprema često sadrži otrovne teške metale, kao olovo ili živu, koji mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme.

Zato je sa svojim prijateljima pokrenuo akciju za prikupljanje takvog otpada u svom gradu. U suradnji s lokalnom tvrtkom za reciklažu, prikupili su dva puna kamiona otpada samo u jednom danu.

To je solidan rezultat, ali Lin je problem htio i dugoročno riješiti. Ponovno se obratio istoj tvrtki i dogovorio postavljanje trajnog kontejnera za prikupljanje elektroničkog otpada. U nekoliko godina samo tim jednostavnim potezom sakupili su više od 136 tona otpada.

6. Ava Lovery, mirotvorka

Za vrijeme administracije Georgea Busha, Ava Lovery radila je animacije u Flashu i time prosvjedovala protiv rata u Iraku i Busheve politike. Sada ima 19 godina i uređuje stranicu Peace Takes Courage, gdje se bori protiv korporativne pohlepe i ostalih razloga zbog kojih nam Sjedinjene Države lede krv u žilama.

7. Jeff Schnurr, sađenje stabala

Kada je imao 21 godinu, Jeff Schnurr našao se na otoku Pembi, blizu Tanzanije. Nakon razgovora s lokalnim ribarima koji su izrazili interes za pošumljavanje kao rješenje za lokalne ekološke probleme, odlučio je pokrenuti projekt sađenja stabala. Inicijativa se ubrzo proširila i u Tanzaniju. Godinu dana kasnije, nakon povratka u Kanadu, utemeljio je organizaciju Community Forests International s ciljem obnove ekološki upropaštenih područja diljem svijeta.

Logo Piratske stranke (wikipedia)

Kako je vaša stranka kampanji pristupila drugačije od drugih? Kako ste privlačili glasače?
Birači su mogli vidjeti da smo ljudi kao i oni, uključujući i nedostatke. Nismo imali odgovore na sva pitanja, ali nismo oklijevali da tražimo pomoć i podršku.

Kao i mnogi mladi glasači, prepoznali smo da živimo u vremenu komunikacijske revolucije i putem interneta dijelili smo informacije u realnom vremenu. Wikipedija je revolucionarni alat, više od bilo kakvih prijašnjih enciklopedija, jer je besplatna i svatko je može uređivati. Ne treba posebno isticati i dostupnost informacija u svakom trenutku.

Ljudi to razumiju i svakako imaju pravo očekivati da će njihovi zastupnici, koje uostalom za to plaćaju, sudjelovati u takvoj komunikaciji.

Politički lideri staroga kova važne odluke donose bez ikakve transparentnosti ili objašnjenja kako je došlo do njih. To više u biračima ne stvara samo nepovjerenje, već i spoznaju da se radi o namjernom zataškavanju te da su potrebne promjene.

Članovi piratske stranke razumiju različite načine komunikacije, imaju želju otkriti nedostatke u sustavu i načinu upravljanja državom te nude transparentnost.

Privlačnost ovog novog pristupa je što ohrabruje ljude koji žele mijenjati sustav. Ako ga neće mijenjati oni koji su motivirani, neće nitko.

Kako su se drugi političari borili protiv vas u kampanji?
Biračima su govorili da nemamo prava rješenja, mada nismo nikada tvrdili da ih imamo. Onda su govorili da je svaki glas za nas bačen jer će nas podržati samo manjina.

Ali uglavnom su nas prozivali kao stranku koja razumije samo informatičku tehnologiju i ništa drugo. Mladim ljudima je upravo ova tvrdnja pokazala koliko konvencionalna mudrost političara ne razumije informacijsku revoluciju.

Jeste li iznenađeni rezultatima izbora?
Jesmo, u smislu postotka birača koje smo osvojili i dobre volje koju većina društva pokazuje prema nama. Nismo s obzirom na naše političke ciljeve jer trenutno nema kvalitetne alternative.

Koji su vaši ciljevi sada kada ste znatan faktor u Berlinu?
Imamo konkretna pitanja o financijskoj situaciji u Berlinu. Ljudi moraju znati što pomaže rješavanju društvenih problema, a što je samo prikrivena propaganda ekonomskih interesa.

Naš naglasak je na jačanju političkog sudjelovanja građana, besplatnom internetu, razvoju javnog prijevoza umjesto privatnog, toleriranje lakih droga i boljeg obrazovanja za sve.

Imamo pitanja i tražimo odgovore: konkretne brojke i razloge na temelju kojih su donešene odluke. To se treba dogoditi transparentno i javno, pod kontrolom ljudi, jer su oni ti koji će na kraju platiti račun.

Također, pročitajte izvješće stručnjaka projekta Club of Rome (ovo će biti tema drugog teksta). Radi se o održivom rastu. Znamo da je Zemlja ograničena i resursi su potrošni. Vječni razvoj zato nije moguć, barem ne za sve ljude na planeti. Zato moramo postaviti novi društveni ugovor. Tržište ne može biti vječno dok su svi ostali resursi potrošni… ali to je široka tema.

Političari vole koristiti frazu “transparentnost politike” kada žele postići upravo suprotno. Kako ćete se boriti protiv toga?
Već postoje dobri komunikacijski kanali i softver, a može se lako stvoriti i nove. Mi to znamo, a i oni su to znali. Političari se više ne mogu izvlačiti jer previše ljudi posjeduje potrebna znanja. Tražit ćemo odgovore, a rezultati će pokazati koliko smo uspješni.

Koji bi bio vaš savjet gnjevnim građanima Hrvatske koji se osjećaju izdano i smatraju da se ništa ne može učiniti da promijene sustav?
Morate koristiti resurse koji su vam dani. To su oružja promjene. Ali jedna stvar vam mora biti potpuno jasna: organiziranje prosvjeda samo znači da se ne slažete s postojećim stanjem, ali ne i da imate bolje ideje i rješenja.

Javnost mora koristiti pojedinačnu odgovornost, koju im jamči zakon, da bi stvorili javno blagostanje. Osobna inicijativa je presudna, a javnost će prepoznati dobru stvar ako imaju uvid i kontrolu.

Urbanizirane površine su melanom na površini naše planete

Da smo Zemlju mogli gledati pomoću satelita prije razvoja civilizacije, vidjeli bismo divlje, prirodne krajolike gdje se šume, planine, ravnice i mora izmjenjuju na način koji je nepredvidljiv. Današnja urbanizirana površina Zemlje je potpuno drugačija. Geometrijski oblikovane farme i gradovi, krateri od bombi i beskrajni autoputevi podsjećaju na promjene kakve se vide na koži pacijenata koji boluju od raka kože.

Gradovi se nekontrolirano šire

Stanice raka se nekontrolirano razmnožavaju u tijelu kao što se ljudi nekontrolirano razmnožavaju na svijetu. Mnoštvo stanica raka stvara tumore, a mnoštvo ljudi stvara gradove. Kao što nezdravo tkivo stanica raka raste i proždire okolno zdravo tkivo, ljudske urbane površine se šire i gutaju otvorenu i još netaknutu zemlju. Pomama besmislene urbanizacije je dolaskom kapitalizma i kod nas uzela maha i sada nema otvorenog komada zemlje u blizini većeg grada kojem ne prijeti izgradnja poslovne zone ili shopping centra. Što fali parkovima?

Uspjeh vodi u propast

U razvoju tumora ključan trenutak je kada se maligno tkivo razvije toliko da počne vidno štetiti organizmu. Ljudska društva u početku žive u skladu s prirodom i postepeno napreduju. Uspješan napredak dovodi do rasta stanovništva, a onda se počinje javljati problem zagađenja. Razvoj i napredak tako uništavaju prirodu, a uništenje prirode ironijom sudbine uništava ljude. Kao što smrt pacijenta oboljelog od tumora uništava i tumor, tako smrt prirode uništava i one koji su joj presudili.

Pročitajte izvorni MacDougallov tekst jer tjera na razmišljanje. Nažalost, ljudi koji razmišljaju rijetko imaju moć za učiniti promjene.