Snijeg i led (foto: kreidphotography)

Sjedinjene Države

Kada zima hladnom rukom ščepi srce SAD-a, Amerikanci čine ono u čemu su najbolji: pošalju ekipu izvjestitelja na teren. Junački novinari crvenih nosova intervjuiraju obične Amerikance. Ekran prikazuje starijeg muškarca, nazovimo ga Joe, koji je zbog leda ostao bez tekuće vode. Da stvar bude gora, auto mu je okovan ledom, a živi u saveznoj državi koja je zabranila lance za snijeg, pa brine kako će doći do svoja tri posla.

Ipak, hrabri Joe ne očajava. Kabelska televizija mu još uvijek radi, a izvjestitelju optimistično dobacuje “Nije dobro, ali barem ne živim u nekoj komunističkoj ili terorističkoj državici već u najboljoj državi na svijetu! Bog blagoslovio Ameriku!”

Nakon izvješća o Joeu slijedi topli prilog o ženki labradora koja je okotila mačiće.

Japan

Pristojno ponašanje Japanaca čak i u najtežim trenucima imali smo prilike vidjeti kada su ih uzastopno razvalili potres, tsunami i havarija nuklearne elektrane. Radnici su poslušno obavljali svoje dužnosti, a njihova požrtvovnost bila je tolika da su gacali kroz radioaktivnu vodu zaštićeni samo tankom plastikom. Obični građani su se isto tako poslušno uputili prema dobro organiziranim centrima za pomoć unesrećenima.

Sličan scenarij događa se i u slučaju hladnog vremena: svi strpljivo čekaju pomoć i slušaju vlasti. Ali ima jedna stvar koja bi i najsmirenijem Japancu zaključala krv u žilama. To ne bi bilo kada bi centar za prvu pomoć ostao bez toplih pokrivača. Čak ni kada bi ostao bez tople juhe ili drva za ogrjev. Ali uskratite Japancima pedofilske stripove i doći će do prosvjeda kakve Amerikanci iz Occupy pokreta ni u snu ne mogu zamisliti.

Rusija i države bivšeg SSSR-a

Nakon što su države bivšeg SSSR-a napustile zli komunizam, ubrzano su se počele približavati civilizacijskoj razini zapadnih demokracija. Gradovi su dobili blještave dućane, međunarodne biznismene, Coca Colu… i rastuću vojsku sirotinje bez doma.

Užasnu hladnoću praktični Rusi zato ne doživljavaju kao problem koji treba riješiti učinkovitim sustavom zagrijavanja za sve građane. Ona im daje priliku za rješavanje mrtvog tereta: beskućnika, starijih, bolesnih, sirotinje… kao kada rijeka Nil poplavi okolna područja i za sobom ostavi plodnu zemlju.

Kina

Kada hladni val zahvati Kinu, on je službeno nije zahvatio. Broj smrtnih žrtava hladnoće neće izaći u javnost, kineski Google će preventivno blokirati pretrage tipa “ledeni val u Kini”, a svi oni koji se usude reći suprotno, bilo to bloganjem, tvitanjem ili podizanjem snješka pred kućom, bit će strijeljani.

Skandinavske zemlje

Ono što mi zovemo “sibirskim hladnoćama”, Nordijcima je “zimska svakodnevica”. Na kukanje južnijih susjeda oni samo slegnu ramenima i vrate se snimanju death metal albuma o novom ledenom dobu, prolijevanju nevine krvi i dolasku Antikrista.

Hrvatska

Hrvatima hladnoća izaziva opći kolaps sustava. Osnovnoškolci se raduju snijegu i zatvorenim školama. Odrasli se bave cvokotanjem, a vrijeme si krate drevnim hrvatskim hobijem: pronalaženjem država koje nisu kolabirale i kritiziranjem svojih institucija koje su, opet, “nesposobne i nespremne za trivijalne izazove”.

Italija

Talijanima je isto kao i Hrvatima, uz jednu važnu razliku. Umjesto da kukaju na institucije, oni se žale jer im se gel za kosu zaledio u tubi.

Zbog toga je dobila otkaz, ali prekasno: mediji iz prozvanih država reagirali su sa zgražanjem i pozvali svoje turiste da izbjegavaju Dubrovnik.

Pave Župan Rusković je, nažalost, stradala samo zato što je rekla istinu: turisti su razularena gamad, a Hrvati su fin narod s tisućljetnom uljudbom (što pokazuje i naš promotivni spot). Evo nekoliko dokaza kako smo drugačiji od bjelosvjetskih neotesanaca.

Dubrovnik prije potoka rigotine (foto: Txanny)

Kada grupa turista za Trg pet bunara u Zadru kažu da su praktični, jer svatko može rigati u svog, to je barbarizam. Kada Hrvati o kipu Davida u Firenci diskutiraju ima li malog ili je ipak normalan, to se zove promišljanje umjetnosti.

Kada kavu u Beču plaćate brutalnih četiri eura, to je porez na budale u gradu koji je loša kopija Zagreba. Kada na nekom od jadranskih otoka mlitavu pizzu s kečapom i plastičnim sirom gostima uzimate petnaest eura, radi se o “naplaćivanju koliko je turist spreman potrošiti”.

Kada Česi sa sobom dovezu pun auto hrane, oni su škrta gamad koja uzima mjesto bogatijim turistima u EU i smanjuju prodaju ketchup-pizza; ako se ozlijede na odmoru, oni su trapavi turisti koji nikad nisu vidjeli mora. Kada vi na skijanje krenete sa kazančetom sarme, to je mudro snalaženje u recesiji; nezgode na Kronplatzu znak su da ste ispali iz forme.

Kada su Hrvati zatočeni u svojim hotelima u Tunisu, suosjećamo sa zemljacima u primitivnoj arapskoj zemlji. Kada Hrvati u svojoj zemlji kradu oznake “Oprez! Minsko polje!”, koga briga? Lokalci će turiste na to upozoriti… ako znaju naš jezik i pitaju može li se tamo.

Oktoberfest je precijenjena fešta lošeg piva, La Tomatina je neukusno rasipanje hrane, a pijano bauljanje u riječkoj karnevalskoj povorci je sudjelovanje u vrhunskoj kulturnoj manifestaciji.

Dakle, Hrvati su civilizirani, stranci su gamad i nužno zlo. Sada preostaje samo da vidimo kako im naplatiti boravak u Hrvatskoj bez da ih pustimo u zemlju.

Spot je tehnički vrhunski izveden, ali ima samo jednu manu: marketinški je potpuno promašen.


Da bismo bolje shvatili zašto je spot katastrofa, bez obzira na vizualnu i glazbenu kvalitetu, pokušajmo ga pogledati očima potencijalnog turista.

Prvih tridesetak sekundi gledamo hladne snimke tmurnih oblaka, ledene vode i mračne noći. Nigdje ni traga ljudskom biću. Potpuna negostoljubiva, zastrašujuća pustoš. Je li to možda Norveška?

Bit će da nije. Turistički spot za tu zemlju predstavlja je kao mjesto gdje ne samo da žive ljudi, već se i dobro zabavljaju.

Spot nas vraća na pravi put kada se pojavljuje muškarac koji, u podjednako hladnom okruženju, svira gajde. Pa naravno, radi se o Škotskoj! I to modernoj Škotskoj jer tip ne nosi kilt nego kratke hlače.

Ipak, nije to ni Škotska. Ta hladna i pusta zemlja čak je i za kampanju “Posjetite Škotsku zimi” napravila senzualan spot.

Prelazimo na polja žita i suncokreta. Možda Nizozemska? Ne, žena na biciklu stilom više daje na Poljakinju. Nakon potpuno besmislenog ulaska dječaka u autobus, u očaju počinjemo pogađati. Bale sijena – Rusija? Vinogradi – Italija? Dvorac – Njemačka? Ma gdje smo to?!

Sekvence se ubrzano izmjenjuju bez glave i repa. Časna sestra na biciklu, dvorac, pogled iz tramvaja. Sada je već sve više ljudi, ali oni djeluju previše depresivno da bi komunicirali. Pogledi su uprti negdje u daljinu, a izraz lica podsjeća na Mona Lisu.

Jedina radosna osoba u Odi radosti je sviračica koja iz kadra u kadar, iz samo redatelju poznatih razloga, mijenja odjeću.

Slijede nasumično odabrane prirodne ljepote, ribari, a u kadar su se ugurala i hobotnica te uvijek rado viđene ovce. Zatim mladenka sjedi na stijeni. Njen dragi na najvažniji dan u životu svira frulicu na vrhu svjetionika. Razmišlja li ona o samoubojstvu?

Ribari na brodu. Dižu pogled u Anu Rucner koja se transformira u trudnu plavušu na travnjaku. Nastavlja se histerija psihodeličnih prizora, od kojih svaki pokušava nadmašiti prethodnog suludom apsurdnošću. Sve završava antiklimaksom kada usamljeni gajdaš maltretira svoj mijeh u zalazak sunca*.

Ono što je glupo, apsurdno, retardirano, odvratno i krajnje moralno, duhovno i intelektualno izopačeno je sljedeće.

Svi ljudi u spotu gledaju naprijed i nema komunikacije među njima. Čistačice radosno pjevaju kao da im je jedini smisao života zabavljati razmažene turiste za sitnu lovu. A “Oda radosti”, koja nema veze s Hrvatskom, poručuje da je u srži naše turističke strategije pretvaranje da smo Austrija s izlazom na more.

Ako već želimo reklamirati turizam, učinimo to kako treba – i jeftino. Iskoristimo sljedeću reklamu, bez ikakve promjene:

Na kraju reklame samo dodajmo komentar “This was Slovenia. Croatia is twice the size… and twice the fun.”

* ako je to isti onaj tip koji je zanemarivao svoju nevjestu, spot ima barem kakav-takav hepiend.

Spot mi se sviđa.

Ne toliko da pomislim “opa, ove godine ću izaći na izbore” već “svaka čast, iz ničega su izvukli nešto”.

Stavite se na trenutak u položaj HDZ-a, koliko god vam to bilo neugodno. Donedavno ste bili moćnici, a sada su vaši predizborni plakati postali predmet sprdačine i hakeri vam planiraju srušiti web stranicu. Postali ste predmet poruge i potpuni autsajder u predizbornoj kampanji, a za vas će glasati uglavnom oni koji se boje utvare komunizma nad kojom je davno izvršen egzorcizam.

Imajući to sve u vidu, ovaj spot je najbolje što se moglo učiniti. Kada bi publici ponudili nešto u stilu spota Kukuriku koalicije, cijeli hrvatski internet bi se pobrinuo da se u 24 sata pojavi nekoliko desetina parodija – redom boljih od originala.

Pogledajmo spot.

Reklamom dominiraju stroge, zemljane boje. Mada prevladava smeđa, monotoniju uspješno razbija zelenilo stabla. Jadranka Kosor je odjevena elegantno ali, što je i važnije, neupadljivo. Čak i broš, po čemu je poznata, ovom prilikom je odabran da ne plijeni pažnju.

Bilo kakvo razbacivanje ekstravagancijom u ovim okolnostima izazvalo bi porugu, no publika od političara ipak ne očekuje da se narodu obraća iz svinjca. Zato smatram da je vizualni dojam spota – elegantno ali ne razmetljivo – dobro odabran.

Ako pogledamo zastavice, vidjet ćemo da je i njihovom redoslijedu posvećena pažnja. Na stolu Hrvatska stoji prije stranke, a u pozadini nacija prije Europske unije, a obje prije HDZ-a.

Poruke gđe Kosor su očekivane. S obzirom na seriju skandala vezanih uz njenu stranku, dobro je da je odmah počela osvrtom na taj problem. Može se činiti da je pripisivanje tih napada zloj medijskoj kampanji komunjara smiješno loš potez, no to je HDZ-u vjerojatno jedini preostali spin. Kako toj stranci ciljana publika nije najbistrija, to je u redu.

U sljedećem dijelu HDZ prikazuje kao slabiju stranku: počelo je u baraci, nastavilo se agresijom na Hrvatsku, a tu su bile i ljute borbe protiv euroskeptika. To je suptilan i lukavi manevar jer istraživanja pokazuju da su ljudi, bez obzira na stvarne zasluge, automatski skloni stati na stranu slabije stranke. U situaciji kada HDZ-u prijeti siguran poraz, ipak je velika razlika između gubitka saborskih mjesta i potpunog uništenja. Ovakvo potenciranje statusa gubitnika može im samo pomoći.

Objektivno gledajući, predizborni spot HDZ-a je statičan, staromodan, a kao poruka osiromašenim i razočaranim biračima, slogan “najbolji kad je najgore” potpuno je promašen. Ali bolje ne mogu.

Zato mi trebaju odgovori na sljedeća pitanja:

1. Koje atrakcije bi svaki posjetitelj Hrvatske trebao vidjeti? (primjer: Arena u Puli)
2. Koje manje poznate atrakcije biste svakako preporučili? (primjer: medvjedi u Kuterevu)
3. Koje atrakcije uopće ne iskorištavamo, ali bi trebali? (primjer: zatvor na Golom otoku)

Nemojte se cenzurirati, pišite čega god se sjetite!

Oni koji ne bježe iz domovine gladni su i žedni. Shopping centri su po kratkom postupku opljačkani i za raspodjelu hrane zadužena je vojska. Namirnice se čeka u dugačkim redovima. Zato do hrane dolaze samo domaćinstva s rabijatnim pater familiasom koji se gura ispred žena, djece i staraca.

Dok se ljudi bave hranom i pićem, analitičari špekuliraju da je potres namjerno izazvan u američkom laboratoriju za kontrolu vremena na Aljasci. Tvrde da iza svega stoji međunarodna srpsko-komunističko-masonska urota protiv Hrvatske.

Pojavljuju se i prvi slučajevi kolere. Bolnice su prepune ranjenih, bolesnih i mrtvih. Sretnici koji redovito plaćaju dopunsko i privatno zdravstveno osiguranje imaju pravo na posebnu skrb. Osim što će ih liječnik pregledati unutar 72 sata od dolaska, dobit će i dva apaurina da se ne sekiraju oko cijele frke.

Ima, doduše, i pozitivnih inicijativa. Tsunami je konačno ujedinio hrvatske banke u rijetkom činu ljudskosti. Za obnovu razrušenih kuća ponudit će posebno povoljne kredite: kamata od samo 7% godišnje uz poček plaćanja prva tri mjeseca.

HDZ za sve optužuje oporbu. Oporba inzistira na prijevremenim izborima. Anarhosindikalisti traže direktnu demokraciju.

Odmah na početku prezentacije Rosling govori o svom prvom dolasku u Indiju. Stigao je kao mladi student iz Švedske, jedan od najboljih u svojoj generaciji, i odmah se šokirao kad je otkrio da je svojim znanjem među gorim studentima u Indiji. Shvatio je da indijski studenti knjige pročitaju nekoliko puta, a švedski jednom i onda idu partijati. U tom trenutku spoznao je da će ta razlika u obrazovanju rezultirati strelovitim rastom koji će premašiti stagnirajuće zapadne zemlje. To je u prezentaciji i dokazao.

Povežimo samo ovu poentu s Hrvatskom. Knjige su zastarjele, a studenti nemotivirani. Profesori studentima daju projekte da prevode strane knjige koje će profesor potpisati svojim imenom. Nama čemer, apatija i korupcija nisu nešto što smo dobili kao posljedicu novog kapitalizma već stanje koje se desetljećima gradi marljivim neradom i koje će se nastaviti unedogled ako ne poduzmemo radikalne promjene. A nećemo.

Prezentaciju pogledajte do kraja jer govori o važnim stvarima na neodoljivo zanimljiv način.