Urbanizirane površine su melanom na površini naše planete

Da smo Zemlju mogli gledati pomoću satelita prije razvoja civilizacije, vidjeli bismo divlje, prirodne krajolike gdje se šume, planine, ravnice i mora izmjenjuju na način koji je nepredvidljiv. Današnja urbanizirana površina Zemlje je potpuno drugačija. Geometrijski oblikovane farme i gradovi, krateri od bombi i beskrajni autoputevi podsjećaju na promjene kakve se vide na koži pacijenata koji boluju od raka kože.

Gradovi se nekontrolirano šire

Stanice raka se nekontrolirano razmnožavaju u tijelu kao što se ljudi nekontrolirano razmnožavaju na svijetu. Mnoštvo stanica raka stvara tumore, a mnoštvo ljudi stvara gradove. Kao što nezdravo tkivo stanica raka raste i proždire okolno zdravo tkivo, ljudske urbane površine se šire i gutaju otvorenu i još netaknutu zemlju. Pomama besmislene urbanizacije je dolaskom kapitalizma i kod nas uzela maha i sada nema otvorenog komada zemlje u blizini većeg grada kojem ne prijeti izgradnja poslovne zone ili shopping centra. Što fali parkovima?

Uspjeh vodi u propast

U razvoju tumora ključan trenutak je kada se maligno tkivo razvije toliko da počne vidno štetiti organizmu. Ljudska društva u početku žive u skladu s prirodom i postepeno napreduju. Uspješan napredak dovodi do rasta stanovništva, a onda se počinje javljati problem zagađenja. Razvoj i napredak tako uništavaju prirodu, a uništenje prirode ironijom sudbine uništava ljude. Kao što smrt pacijenta oboljelog od tumora uništava i tumor, tako smrt prirode uništava i one koji su joj presudili.

Pročitajte izvorni MacDougallov tekst jer tjera na razmišljanje. Nažalost, ljudi koji razmišljaju rijetko imaju moć za učiniti promjene.