Novogodišnji vatromet koji se oteo kontroli (foto: andy z)

Zašto početi pušiti? (2.1.2011.)

Nova godina je vrijeme za važne odluke kako ćemo promijeniti život… bar dok se ne umorimo. Kako je prestanak pušenja jedna od češćih novogodišnjih odluka, odlučio sam je obraditi iz drugačije perspektive: zašto početi pušiti.

Blogovi su često mjesto gdje autor iznosi svoja razmišljanja zašto bi svijet bio bolji kada bi se ravnao prema njegovom moralnom kompasu. Kada kontroverznoj temi (za/protiv pušenja) pristupate iz neutralne perspektive, manja je šansa da će nekome ići na živce. Ako nekoga zabave, tim bolje.

Korisni trikovi za savršene princes krafne (28.1.2011.)

Ovim tekstom pokušao sam spojiti analitički pristup Zlihologije s vještinom pripreme princes krafni, koje radim već dugo vremena. Razlog za tekst bio je u tome što većina recepata na internetu podrazumijeva osnovno znanje kuhara. Tim tekstom potrudio sam se temu objasniti tako da i apsolutni početnik može napraviti sasvim solidne princes krafne (inače težak kolač za napraviti kako treba).

Tekst je treći najpopularniji tekst ove godine i stalno dovodi nove posjetitelje. Problem, a i lekcija teksta, je što ostatak sajta nema nikakve veze s receptima pa dovodim nove čitatelje koje Zlihologija uglavnom ne zanima.

Pendrekom po zdravom razumu (21.2.2011.)

Tekst “Akcija đanki” nastao je kao reakcija na policijsku akciju kojom su u Rijeci izveli raciju u lokalnom grow shopu, dućanu koji prodaje potrepštine za uzgoj marihuane. Tekst je objavljen i na portalu Nacionala, gdje su ga urednici u roku od nekoliko sati skinuli s naslovnice jer im je bio dosadan i odskače od stila ostatka autora.

Unatoč tome, tekst je u kratkom roku postao najčitaniji na portalu i urednici su ga morali vratiti na naslovnicu. U nekoliko dana je prešao 2000 preporuka i nije se skidao s top liste čitanosti. Unatoč tome, nisam se osjećao ugodno kao kolumnist Nacionala jer me političke teme ne zanimaju i drago mi je da sada pišem samo za Zlihologiju.

Dominik Bjegović i Sanjin Frlan (od travnja 2011.)

Na Internet monitoru sam pročitao sponzoriranu vijest o mladom marketinškom stručnjaku Dominiku Bjegoviću i njegovom fantastičnom programu. Čak uzevši u obzir da marketinški stručnjaci vole pretjerivati, njegov oglas, program, lik i djelo su bili prenapuhani.

Izvorni tekst, “Dominik Bjegović: sitni muljator ili marketinški genij?” na dan objave napravio je najveći promet na stranicama ikad, a sljedeći tekstovi u seriji (Američki idiomi, Sanjin Frlan: vivisekcija marketinga i psihotest “Jeste li lijeni milijunaš?”) pobrinuli su se za stalan dolazak potencijalnih klijenata dvojice.

Svaki put kada se zapitate jeste li dovoljno dobri za projekt koji vas zanima, proučite Sanjina Frlana i Dominika Bjegovića. Užasan govor tijela, mucanje, nepismenost i potpuno nepoznavanje struke… a svejedno zarađuju. Ne radi se samo o tome da možete bolje – vi ste to dužni učiniti!

Jeftini kupaći kostim koji to nije bio (20.5.2011.)

Calzedonia je imala zgodan trik za prodaju kupaćih kostima: u izlog bi stavili cijeli kupaći kostim, a cijenu samo donjeg dijela. Žene bi na kasi shvatile “grešku” i tada bi imale dvije mogućnosti: sramotiti se u javnosti ili platiti višu cijenu.

Ubrzo nakon objave ovog teksta Calzedonija je prestala s tom praksom, što dokazuje da je kupcima najgore kada šute. Ako možete, iskoristite internet i neka se loš glas daleko čuje!

Egzotično voće u Hrvatskom zagorju (10.6.2011.)

Ivan Šulog je poduzetnik koji je dokazao da se do uspjeha može doći bez pljačke, sprege s politikom i ostalih taktika hrvatskog biznisa. Njegov uspješan uzgoj egzotičnog povrća usred kontinentalne Hrvatske je inspirativan pa ne čudi da je ovaj tekst jedan od najčitanijih u 2011. godini.

Kako čitati oglase za posao (5.9.2011.)

Tko god je bio prisiljen naći posao preko oglasa prepoznat će se u ovom tekstu. Nastao je iz mog iskustva u traženju posla od Austrije do SAD-a i sada Hrvatske, ali i rada u selekciji kadrova. Tekst je s pravom još jedan hit.

Lekcije Stevea Jobsa (9.10.2011.)

U listopadu je umro Steve Jobs, karizmatični velikan koji je, kao i mnogi drugi veliki ljudi, bio puno simpatičniji onima koji s njim nisu morali raditi. U ovakvim prilikama napišu se plahte teksta o divnom vizionaru, geniju, radoholiku i tvrdoglavom izumitelju koji unatoč životnim nedaćama postiže čuda. Kao pileća juhica, takve priče nakratko zagriju srce i onda ne bude ništa. Zato sam u tekstu ponudio nekoliko rješenja.

Predizborni plakat HSLS-a (5.11.2011.)

Blogati možete godinama, ali nikada nećete moći znati koji tekst će postati hit. Tako me iznenadila (možda me iznenađuje samo to da ljude zanima politika) popularnost kratkog osvrta na predizborni plakat HSLS-a. Kako su se približavali izbori, nastavio sam tekstu o predizbornom spotu HDZ-a te dvodijelnom temom “Zašto ne izaći na izbore (1 i 2).

Biddu: psihologija mikroaukcija (1.12.2011.)

Posljednji hit ove godine je tekst o pljačkaškom aukcijskom sajtu Biddu. Radi se o konceptu koji je već popularan u inozemstvu: na prvi pogled za jeftinu lovu dobijate stvari putem aukcije, a na peti pogled shvatite da se radi o dobro zakamufliranom casinu.

To je to što se tiče ove godine. Dobro se zabavite na novogodišnjem dočeku, a sljedeći tjedan se vraćamo prevarantima, muljatorima, banditima i ostalim poduzetnicima bez kojih bi nam život bio neusporedivo dosadniji.

Američkom predsjedniku Obami ovo je predizborna godina. U mandatu nije ostvario svoja predizborna obećanja, a i krize koje su se usput pojavljivale rješavao je nemaštovito i kilavo. Da bi ponovno postao predsjednik, odlučio je probleme gurati pod tepih i plesati između lažne ljevice i lažne desnice. U to se idealno uklapa zgodan spin kojim je izjednačio prosvjednike na Wall Streetu, koji se bore protiv korporativnog lopovluka, s Tea Party pokretom, koji je obilježen rasizmom i borbom protiv reforme zdravstva. Jednim udarcem dvije muhe.

Što učiniti ako pišete biografiju čuvenog umjetnika koji je odavno mrtav? Ako knjigu nekako ne začinite, mala je šansa da će itko ponovno htjeti čitati već poznate informacije. Tako su autori nove biografije Vincenta Van Gogha smislili dobru kontroverzu. Kažu da poznati slikar nije počinio samoubojstvo, već su ga slučajno upucala dva mladića. On ih je odlučio zaštititi i lažirao je samoubojstvo.

Suptilni utjecaj nalazi se posvuda. Ovaj informativni članak o četrnaest tajni supermarketa u sebi krije jednu suptilnu podvalu. U svakom savjetu o prodajnim centrima govori općenito, dok u šestoj točki spominje “azijski lanac u Houstonu”. Rasizam je najopasniji kada je prikriven.

Do uspjeha nećete doći samo ako imate savršen proizvod i savršenu uslugu. Makar radili greške na svakom koraku, neusporedivo je važnija obična upornost.

Prikriveni uzgoj marihuane? (Rototom2010/flickr)

Ali to nije sve. Izvori bliski policiji tvrde da će takvih akcija uskoro biti još više.

Jeste li znali da hašišari svoju drogu često uzgajaju kod kuće? Neki za to koriste podrum, ali većina samo prilagodi garderobni ormar za uzgoj. S unutarnje strane ga oblijepe aluminijskom folijom, iznad nje montiraju fluorescentne lampe i ubace biljke. Drugi dio akcije “Đanki” sastojat će se od pažljivog motrenja odjela za kuhinjske potrepštine u shopping centrima. Kada policajci u civilu primijete mršave dugokose tipove kako kupuju alu-foliju, odmah će ih privesti na obavijesni razgovor.

Istovremeno će na snagu stupiti posebna uredba za kupovinu fluorescentnih žarulja. Građani će morati imati opravdani razlog za kupovinu, a ako prodavač posumnja da se radi o narkomanu, kupac će biti dužan predočiti potvrdu o nekažnjavanju.

Kako je policija u dućanu “Snail smart shop” zaplijenila šatore i mreže, trebat će obratiti pažnju i na prodavaonice koje u ponudi imaju opremu za ribare i kampere. Osim što će prodavači imati iste dužnosti i ovlasti kao u prodavaonicama električne opreme, policija će izdati brošuru pod nazivom “Znate li gdje je vaše dijete kad kaže da ide na kampiranje?”

Da bi konzumenti marihuane pušili tu drogu, potrebni su im papiri i duhan koji se, na užas zabrinutih roditelja, već godinama mogu kupiti u prodavaonicama koje u narko miljeu zovu “kiosci”. Dileri te opreme često se maskiraju u sredovječne prodavačice. Policija će utvrditi na kojim se sve mjestima može kupiti ta oprema za uživanje droge, a počinitelji će biti najstrože kažnjeni.

Stručnjaci predviđaju da će provedba tih mjera riješiti probleme kao što su obiteljsko nasilje, pad nataliteta, nezaposlenost, korupcija i kopanje po kontejnerima.

1. Direktno suočavanje – razgovor s osumnjičenikom u kojem se objašnjavaju dokazi koji vode do njega. Osobi pod istragom se nudi prilika da objasni što je dovelo do kaznenog djela.
2. Prebacivanje krivnje – okrivljavanje neke druge osobe ili vanjskih okolnosti za zločin. Istražitelj mijenja priču prema reakcijama osumnjičenog u potrazi za scenarijem na kojeg osumnjičenik najbolje reagira.
3. Nikada ne dopustiti da osumnjičenik poriče krivnju – što češće okrivljeni ima priliku reći “nisam to učinio”, teže ga je navesti na priznanje.
4. Zaobilaženje prigovora – U ovoj fazi osumnjičeni daje razlog zašto je ili nije počinio zločin. Ovo treba iskoristiti da bi se približili priznanju. Na primjer, ako osumnjičeni kaže da ne bi nikada počinio silovanje jer mu je sestra bila silovana, istražitelj će reći kako je jasno da poštuje žene i da je zločin bio iznimka izvan njegove kontrole.
5. Produbljivanje kontakta s osumnjičenim – počinitelj bi do sada trebao biti frustriran i nesiguran. Ispitivač se pretvara da mu je saveznik u ovoj situaciji i to potvrđuje prijateljskim ponašanjem i govorom tijela.
6. Osumničeni gubi odlučnost – ako govor tijela počinitelja označava popuštanje ili predaju (glava u rukama, laktovi na koljenima, spuštena ramena), istražitelj iskorištava priliku i počinitelja vodi prema priznanju. U slučaju da osumnjičeni zaplače, istražitelj će mu reći kako to smatra priznanjem krivnje.
7. Ponuda alternativa – Ispitivač nudi dva različita motiva od kojih je jedan socijalno prihvatljiviji (“zločin iz strasti”), a drugi je moralno odbojan (“ubio si je zbog novca”). Detektiv pojačava kontrast između dvije opcije dok osumnjičeni ne označi onu koja mu je prihvatljivija.
8. Uvođenje osumnjičenog u razgovor – ispitivač osumnjičenog ohrabruje na razgovor o zločinu i dovodi nove svjedoke u sobu. Priznavanje novoj osobi pojačava razinu stresa i požuruje priznanje te navodi počinitelja na odabir socijalno prihvatljivije opcije, što ga prisiljava da priznanje smatra gotovim.
9. Priznanje – završni korak je sam čin priznanja, bilo to pismeno ili putem video snimke. Osumnjičeni potvrđuje da je priznanje dragovoljno i potpisuje izjavu pred svjedocima.

Reidova tehnika je kontroverzna jer su psihološki koraci koji dovode do priznanja toliko učinkoviti da mogu dovesti do priznavanja zločina koje osumnjičeni nije počinio. Zbog toga se ta metoda u Velikoj Britaniji ne smije primjenjivati na maloljetnicima zbog velike šanse da će doći do lažnih priznanja.

Kako bilo, Reidova tehnika djeluje i sada ćete lakše razumijeti što se događa u TV serijama, a njeno poznavanje će vam dobro doći i ako završite u policijskoj stanici. Naravno, nevini.