U vijesti su se ogradili od rezultata jer nisu mogli imati kontrolu nad ispitanicima, a lažirati telefonsku ili internetsku anketu mogu i mala djeca.

Primjerice, Rolling Stonesi su 1998. godine povodom koncerta u Zagrebu omogućili glasanje putem interneta koju pjesmu Hrvati žele čuti. To popodne proveo sam mahnito klikajući i na kraju pobijedio: Stonesi su odsvirali pjesmu “Starfucker”.

Anketama javnog mišljenja skeptici često zamjeraju da su namještene, no to ne mora biti točno. Sami rezultati ankete nisu naročito važni. Bitno je kako odradite marketing prije ankete te kako plasirate rezultate.

Nametanje mišljenja (foto: LWVC)

1. Bombardirajte javnost informacijama

Prvi korak u utjecaju na javnost je marketinška kampanja. Pošto po bilo kojem pitanju imate manji broj ljudi koje ne treba uvjeravati i veći broj neodlučnih, ulaganjem goleme količine novca u informiranje javnosti obavit ćete najveći dio posla.

Trenutno marketinšku kampanju možete vidjeti na djelu kroz reklame o ulasku u EU. Kroz masovne medije možete vidjeti suvislo argumentirane poruke koje zagovaraju ulazak u Europsku uniju, a suprotna mišljenja uglavnom su previše komplicirana ili potpuno sumanuta. Iako rezultati još uvijek djeluju izjednačeno, ako ćemo suditi samo prema kvaliteti poruka, pobjednik je svakako opcija za Uniju.

2. Pripremite anketu

Anketama možete manipulirati na dva načina: veličinom i kvalitetom uzorka ili oblikovanjem pitanja.

Princip veličine uzorka je sljedeći: ako odaberete mali uzorak, rezultati mogu biti ekstremni kao u primjeru 93% ljudi protiv EU. Anketa s malim brojem ispitanika je laka i jeftina za provesti, ali njeni rezultati ne znače puno. Nažalost, ponekad je teško procijeniti koliki je bio broj sudionika jer mediji koji citiraju vijest prenose samo njima zanimljive podatke, a ovo spada u dosadne informacije.

Princip kvalitete uzorka možete vidjeti na povijesnom primjeru američkih predsjedničkih izbora u kojima se Franklin Roosevelt sukobio s Alfom Landonom. Literary Digest, koji je anketirao više od 2 milijuna Amerikanaca, predvidio je laku pobjedu Landona. Svi su se iznenadili kada je na dan izbora nadmoćno pobijedio Roosevelt.

Zašto? Literary Digest nije pazio na strukturu sudionika. Njihova publika, mada iznimno velika, sastojala se većinom od bogatih Amerikanaca sklonih republikancima. Kako je i onda bilo znatno manje bogataša od normalnih ljudi, demokrati su osvojili izbore.

Što se tiče oblikovanja pitanja, razmislite o ovom primjeru. Što biste odabrali:
1. Povećanje poreza na plaću?
2. Veće investicije u javne usluge kao što su zdravstvo i obrazovanje?

Obje opcije imaju slično značenje, samo što ćete na prvu vjerojatno dobiti negativan odgovor dok će druga zvučati sasvim poželjno.

Prije nekoliko godina, bivši američki predsjednik Bush predložio je privatizaciju zdravstvene skrbi. New York Times je građane pitao što misle o “Bushovom planu” i samo 30% anketiranih ga je podržalo. Zanimljivo je što je anketa nešto kasnije pitala “biste li prihvatili djelomičnu privatizaciju zdravstvene skrbi?” i tada se gotovo dvije trećine ispitanika složilo s tom inicijativom.

New York Times je prikazao odgovore na “Bushov plan” i zanemario ostale rezultate… što nas dovodi do sljedeće teme.

3. Prikažite rezultate kako treba

Ako u anketnom pitanju na temu “kako balansirati državni budžet” imate sljedeće mogućnosti, kako možete manipulirati rezultatima u zagradi?

1. Dizanjem PDV-a (30%),
2. Smanjenjem plaća zaposlenima u javnom sektoru (24%),
3. Rezovima u zdravstvu (23%),
4. Rezovima u obrazovanju(23%)

U novinama samo razvalite naslov “Većina anketiranih zalaže se za dizanje PDV-a!” Striktno gledajući, to je istina jer je ta opcija najpopularnija, no isti rezultat mogao bi se predstaviti i potpuno suprotno: “70% ispitanika protivi se dizanju PDV-a!” Pojedinačnim ili grupiranim prikazom rezultata možete doći do potpuno različitih rezultata.

Utjecaj na javno mišljenje je složen proces. Počinje s medijskom kampanjom koja će svakako utjecati na dio javnosti. Pravilno dizajnirana anketa će ispitati što ljudi misle, ali i utjecati na njihove odgovore. Na kraju će prikaz rezultata ankete poslužiti da one koji prate glas većine usmjeri prema poželjnoj opciji.

Naime, demokracija prvenstveno služi represiji ljudi; na sat vremena svake četiri godine daje vam osjećaj da imate kontrolu nad svojom sudbinom, a ostatak vremena nemoćno psujete one koje ste izabrali. Da biste se izvukli iz jarma demokracije, trebate učiniti dvije stvari.

Za početak svečano obećajte da više nećete izaći na izbore.

Onda taj glas dajte sebi.

Život u cvijeću umjesto banane od života (KM&G Morris/flickr)

Smislite slogan

Gesla političkih stranaka često zvuče kao čuveni slogan jedne čikaške radio stanice: “Od svih radio stanica u Chicagu… mi smo jedna od njih”. Ali obično su znatno manje duhoviti.

Kada krenete u ostvarenje svojih snova i ciljeva, treba vam kratak opis onoga čemu težite. To geslo odražava čemu težite u ovom životnom razdoblju i možete ga oblikovati kako god želite. Tako slogan može biti poetičan (“Snove pretvaram u stvarnost”), precizan (“Od ropstva do neovisnosti u jednom mandatu”), smiješan (“Iz blagosranja u blagostanje”)… ali mora biti vaš!

Definirajte program

Nakon što imate slogan, vrijeme je da se posvetite smišljanju konkretnih ciljeva. Napravite popis svega što želite ostvariti prije nego što umrete. Nemojte razmišljati ako to sve zaslužujete, jesu li ciljevi ispravni, ostvarivi, pametni… samo ih bacajte na papir. Što više, to bolje!

Zatim ih ostavite par dana sa strane i zaboravite na njih. Kada se vratite listi, provjerite ako ste nešto izostavili i po potrebi je dopunite.

Sljedeći korak je proći kroz popis i odabrati ciljeve koje realno možete ostvariti u sljedećem četverogodišnjem mandatu. Znat ćete da ste dobro obavili posao kada ćete se morati malo pomučiti, ali nećete trebati biti Superman ili Superwoman da biste ih ostvarili.

Predizborna obećanja

U stvarnom svijetu, popis ciljeva je ono što će političari stvarno učiniti, a to je upravo ono što neće reći glasačima jer bi izgubili na izborima. Za podršku mase potrebno je smisliti dobra predizborna obećanja – razloge zašto se trud i patnja isplate.

Želite li financijsku neovisnost? Manje straha oko otplate kredita? Novi auto? Više vremena za sebe i obitelj? Razmislite zašto to sve trebate i oblikujte poticajna predizborna obećanja.

IZ PROGRAMA:
Naučiti crtati i pokrenuti posao ilustratora preko interneta do ljeta 2012.
PREDIZBORNO OBEĆANJE:
Kreativni posao umjesto uredskog ropstva.

Objasnite program suradnicima

Političke programe je nemoguće provesti bez suradnika. Osim ako ste pustinjak, oko sebe već imate ljude kojima je stalo do vas i koji vam mogu pomoći.

Neki od njih imaju vještine koje vam trebaju, drugi će vas rasteretiti od obaveza, treći će vas motivirati kada je najteže… i zato ih trebate uključiti u vaš projekt.

Ali nećete ih motivirati suhoparnim stavkama iz izbornog programa. Reći ćete im predizborna obećanja!

Osim što će vam suradnja s drugima olakšati posao (ali nemojte zaboraviti da je odgovornost ipak većim dijelom vaša), ovaj korak ima i zgodnu psihološku nuspojavu: kada nekome objasnite što namjeravate, osjećat ćete obavezu da to stvarno i učinite.

Intervjuirajte kandidata

Intervjui kandidata biračima služe da bi došli do konkretnih informacija, dok kandidati žele zavesti birače bez da su konkretni po bilo kojem pitanju. Pošto smišljate plan za sebe, nema razloga da si lažete* pa ćete ovom vježbom, intervjuom za medije, provjeriti ako su vam ciljevi realistični.

To ćete učiniti tako da u ulozi pripadnika medija sebi kao kandidatu postavljate neugodna pitanja:
- Kako znate da je vaš program realističan?
- Kako ćete se motivirati kada prođe početni entuzijazam?
- Što možete ponuditi svojim suradnicima?
- Kako ćete se pobrinuti da vaš program ne našteti bližnjima?

Dodajte još nekoliko pitanja koja odražavaju vaše strahove i nesigurnosti. Znat ćete da ste dobro odradili intervju ako ne bude izgledao kao razgovor s političarem.

Glasajte za sebe i krenite u provedbu!

Ispišite glasački listić na kojem će biti dvije opcije:

1. Naziv vašeg izbornog programa,
2. Pušiona.

Zaokružite sebe i uživajte u izbornoj pobjedi! Već drugi dan čeka vas rad na ostvarenju svog programa.

U protivnom ćete postati lažljivac kao i drugi političari.

* osim ako ste šizofrenik. Ako jeste, to već znam jer primam signale iz odašiljača u vašoj glavi.

Biračima predlažem jednu drugu taktiku: da svjesno i proračunato ne izađu na izbore. Danas ćemo pogledati zašto ostati kod kuće, a u sljedećem tekstu što učiniti umjesto toga.

I voted today, I didnt' like it! (daveblog/flickr)

1. Na izborima pobjeđuju favoriti

Zapadne parlamentarne demokracije poznate su po tome što uglavnom imaju dvije stranke (ili koalicije) koje naizmjenično vladaju zemljom. Ako želite dati glas pobjedniku, jedina opcija vam je da odaberete velike igrače jer jedino oni imaju dovoljno sredstava za plaćanje skupe medijske kampanje.

Ako glas unatoč tome odlučite dati nekome izvan medijske mašinerije, a taj ne prođe izborni prag, svi ti pogrešno usmjereni glasići pretvorit će se u mandate neke od većih opcija.

2. Glasanjem podržavate kriminal

Ako se udružite u kriminalnu organizaciju i krenete pljačkati banke, prije ili kasnije završit ćete u zatvoru. Isto vrijedi za ubijanje (osim u ratu), silovanje ili dilanje droge.

Jedino u politici možete biti i kriminalac i kandidat na izborima (pogledajmo sve što se događa oko Sanadera, Glavaša i njihovih pajdaša) pa izlazak na izbore više nije plemenita građanska dužnost. To je jednostavno suučesništvo u zločinu.

3. Izlazak na izbore je diskriminirajući

Prije svakih izbora imamo prigodnu akciju osvještavanja stanovništva. Reklame nas uvjeravaju da je u Saboru premalo žena te apeliraju na stranke da kreiraju liste s ravnopravnijom mješavinom muškaraca i žena.

I ništa se ne događa.

Ako izađete na izbore i glasate za financijski situirane muškarce u zrelim godinama, vaš glas bit će za Hrvatsku socijalne nepravde i nejednakosti. Ako glas date nekom drugom, očito niste pročitali točku 1 ovog teksta.

4. Izbori su izlika za nečinjenje

Cijela priča o tome da izlaskom na izbore vršite svoju građansku dužnost je prodavanje magle. Ako se vaša građanska dužnost prema državi u kojoj živite može zadovoljiti izletom od pola sata jednom u četiri godine, očito živite u ugodnoj i sređenoj zemlji.

Razmislite o ovome. Na izborima odaberete stranku A. Oni su užasni političari i upropaste zemlju. Za četiri godine odaberete stranku B. Oni nastave s upropaštavanjem pa na sljedećim izborima odaberete koaliciju stranke A i stranke C jer je stranka C puna mladih, perspektivnih i entuzijastičnih ljudi. Od njih opet ništa.

Rezultat je da ste u desetak godina proveli maksimalno tri sata vršeći svoju odgovornu građansku dužnost i pritom, što je još važnije, niste uznemiravali postojeće stanje.

5. Izbori štete zdravlju

Zagovornici parlamentarne demokracije vole reći da je svaki glas bitan. Možda baš vi možete biti jezičac na vagi koji će odlučiti tko će biti novi gradonačelnik ili saborski zastupnik!

Stvarnost je ipak drugačija. Razmislite o tome: kada je izborna utrka bila toliko tijesna da je bio važan svaki glas? Jedan od rijetkih primjera su američki predsjednički izbori 2001. godine, u kojima se Al Gore natjecao protiv Georgea Busha. U tom slučaju Vrhovni sud je zaustavio brojanje glasova i time je pobijedio George Bush. U tijesnim utrkama važniji je glas vrhovnog suca nego Pere Perića.

Dakle, statistički je vjerojatnije da će vas pogoditi krhotine satelita, pregaziti pijani vozač koji razgovara na mobitelu ili da ćete se sami slupati autom. Kako se većina prometnih nezgoda događa u krugu od pet kilometara od doma, bolje vam je biti kući nego gubiti vrijeme na izbore.

Mada je izlazak na izbore besmislena aktivnost, ipak ima nešto što možete učiniti. Nešto što je dovoljno revolucionarno da promijeni vaš život, kao i život vaših najmilijih, a dostupno je svakome. To je tema sljedećeg teksta.

Koliko je takva strategija uspješna?

Kritizirajmo anonimno! (foto: tportal)

Sarkazam ima i još jednu manu. Psihološki gledano, on je teži za razumijevanje jer traži da razmislite o poruci i zaključite kako “nitko normalan ne bi rekao to što piše”. Dobar dio ljudi vidjet će te plakate i, ako znaju da se radi o kampanji HSLS-a, zaključiti da se ta stranka zalaže za totalne gluposti.

Ali to nije sve. Poruka je dodatno pokvarena time što na plakatu uopće nema spomena da se radi o HSLS-u! Tako dobijamo dojam da se radi o još jednoj akciji anonimaca koji “hakiraju” plakate HDZ-a. Ako već inzistiraju na takvom izričaju, trebali su se potpisati i usput jasno napomenuti da to nije stav te stranke.

Pošto je ispravljanje takvih plakata nemoguća misija, bolje bi prošli kada bi platili klasične plakate tipa “Zna se kamo vas je HDZ odveo. Kukuriku samo kukuriče. Glasajte za HSLS.”

Ovako šalju samo dvije poruke. Ne znamo što bismo sa sobom i imamo novca na bacanje.

Logo Piratske stranke (wikipedia)

Kako je vaša stranka kampanji pristupila drugačije od drugih? Kako ste privlačili glasače?
Birači su mogli vidjeti da smo ljudi kao i oni, uključujući i nedostatke. Nismo imali odgovore na sva pitanja, ali nismo oklijevali da tražimo pomoć i podršku.

Kao i mnogi mladi glasači, prepoznali smo da živimo u vremenu komunikacijske revolucije i putem interneta dijelili smo informacije u realnom vremenu. Wikipedija je revolucionarni alat, više od bilo kakvih prijašnjih enciklopedija, jer je besplatna i svatko je može uređivati. Ne treba posebno isticati i dostupnost informacija u svakom trenutku.

Ljudi to razumiju i svakako imaju pravo očekivati da će njihovi zastupnici, koje uostalom za to plaćaju, sudjelovati u takvoj komunikaciji.

Politički lideri staroga kova važne odluke donose bez ikakve transparentnosti ili objašnjenja kako je došlo do njih. To više u biračima ne stvara samo nepovjerenje, već i spoznaju da se radi o namjernom zataškavanju te da su potrebne promjene.

Članovi piratske stranke razumiju različite načine komunikacije, imaju želju otkriti nedostatke u sustavu i načinu upravljanja državom te nude transparentnost.

Privlačnost ovog novog pristupa je što ohrabruje ljude koji žele mijenjati sustav. Ako ga neće mijenjati oni koji su motivirani, neće nitko.

Kako su se drugi političari borili protiv vas u kampanji?
Biračima su govorili da nemamo prava rješenja, mada nismo nikada tvrdili da ih imamo. Onda su govorili da je svaki glas za nas bačen jer će nas podržati samo manjina.

Ali uglavnom su nas prozivali kao stranku koja razumije samo informatičku tehnologiju i ništa drugo. Mladim ljudima je upravo ova tvrdnja pokazala koliko konvencionalna mudrost političara ne razumije informacijsku revoluciju.

Jeste li iznenađeni rezultatima izbora?
Jesmo, u smislu postotka birača koje smo osvojili i dobre volje koju većina društva pokazuje prema nama. Nismo s obzirom na naše političke ciljeve jer trenutno nema kvalitetne alternative.

Koji su vaši ciljevi sada kada ste znatan faktor u Berlinu?
Imamo konkretna pitanja o financijskoj situaciji u Berlinu. Ljudi moraju znati što pomaže rješavanju društvenih problema, a što je samo prikrivena propaganda ekonomskih interesa.

Naš naglasak je na jačanju političkog sudjelovanja građana, besplatnom internetu, razvoju javnog prijevoza umjesto privatnog, toleriranje lakih droga i boljeg obrazovanja za sve.

Imamo pitanja i tražimo odgovore: konkretne brojke i razloge na temelju kojih su donešene odluke. To se treba dogoditi transparentno i javno, pod kontrolom ljudi, jer su oni ti koji će na kraju platiti račun.

Također, pročitajte izvješće stručnjaka projekta Club of Rome (ovo će biti tema drugog teksta). Radi se o održivom rastu. Znamo da je Zemlja ograničena i resursi su potrošni. Vječni razvoj zato nije moguć, barem ne za sve ljude na planeti. Zato moramo postaviti novi društveni ugovor. Tržište ne može biti vječno dok su svi ostali resursi potrošni… ali to je široka tema.

Političari vole koristiti frazu “transparentnost politike” kada žele postići upravo suprotno. Kako ćete se boriti protiv toga?
Već postoje dobri komunikacijski kanali i softver, a može se lako stvoriti i nove. Mi to znamo, a i oni su to znali. Političari se više ne mogu izvlačiti jer previše ljudi posjeduje potrebna znanja. Tražit ćemo odgovore, a rezultati će pokazati koliko smo uspješni.

Koji bi bio vaš savjet gnjevnim građanima Hrvatske koji se osjećaju izdano i smatraju da se ništa ne može učiniti da promijene sustav?
Morate koristiti resurse koji su vam dani. To su oružja promjene. Ali jedna stvar vam mora biti potpuno jasna: organiziranje prosvjeda samo znači da se ne slažete s postojećim stanjem, ali ne i da imate bolje ideje i rješenja.

Javnost mora koristiti pojedinačnu odgovornost, koju im jamči zakon, da bi stvorili javno blagostanje. Osobna inicijativa je presudna, a javnost će prepoznati dobru stvar ako imaju uvid i kontrolu.

Mi smo još pitomi. Amerikanci pred kamerama rezuckaju kupone za supermarkete, seksualiziraju djevojčice, plaćaju plastične operacije nevjestama…

Mada se čini da su sve dobre ideje već potrošene, sljedeća 4 koncepta bi sigurno osvježila program na malim ekranima.

Veliki Brat vas gleda (Vince_Lamb/flickr)

Spartanski Big Brother

Za sljedeću sezonu Big Brothera predlažem da se sudionike bira kao i za sljedeću: nekoliko zgodnih i glupih ljudi, par ljudi iz naroda, jedan pametan i jedan s posebnim potrebama. Svi egomanijaci.

Nakon što se udobno smjeste u kući, oči im se oporave od bljeskanja kamera i opuste se forsirani osmijesi, saznat će malu promjenu u pravilima: kamere će za dobrobit gledatelja biti isključene, a u tom terminu emitirat će se Animal Planet. Time će biti osuđeni na nekoliko mjeseci dangubluka bez prilike da nakon toga postanu zvijezde.

Ipak, to nije jedina promjena – samo jedina za koju će natjecatelji znati. Svakog tjedna sami će birati tko otpada, ali stvarnu odluku donijet će kompjuter nasumičnim odabirom. Pobjednik cijele serije bit će onaj koji prvi ispadne.

Put u bolje sutra

Autori ove provokativne emisije pokušat će doći do kvalitetnog ekonomskog programa za izlazak iz krize, ali na pomalo radikalan način. Prikupit će niz gospodarskih stručnjaka (i onih koji se tako osjećaju) i postaviti im pitanje što bi država trebala učiniti da izađe iz krize. Svaki sudionik će svoje ideje priložiti u pisanom obliku i program izložiti pred gledateljstvom.

Nakon toga sudionike će se podijeliti u parove. U svakoj epizodi sukobit će se dvije ekonomske ideje tako da će njihovi zagovornici odabrati jedno od ponuđenih hladnih oružja i boriti se do smrti. Pobjednik svake emisije ide u sljedeću i tako do finala. Pobjednički program postat će službena ekonomska politika.

Spašavaj se tko može!

U medijima se stalno govori o odljevu mozgova, ali koliko je to zastupljen fenomen? Sudeći po tvrdnjama medija, socijalnih analitičara i ostalih lovaca u mutnom, u zemlji su nam ostali samo tupani. Show “Spašavaj se tko može!” pokušat će prikupiti ono malo preostalih pametnih ljudi u natjecanju znanja i inteligencije.

U početku ćemo čuti njihove životne priče. Saznat ćemo koliko su obrazovani, kako krpaju kraj s krajem, koliko je teško naći posao za koji su obrazovani i zašto žele napustiti rodnu grudu.

Tada slijedi druga faza. Odgovaranjem na pitanja iz područja znanosti, umjetnosti, zemljopisa i domaće estrade*, natjecatelji će se boriti za zapošljavanje u državi svog izbora. Na kraju sezone, organizator će objaviti da su sponzori povukli nagrade i da je fond nagrada omogućila vlada. Tako će pobjednik moći birati na koji način će biti pogubljen zbog veleizdaje, a ostali sudionici bit će strijeljani.

Političar i nadničar

Kako bi izgledalo da političar i šljaker zamijene mjesta? To je tema ovog intrigantnog reality showa na tragu popularne “Farme”. Hladno oko TV kamera pratit će političara dok radi teške fizičke poslove: povlačenje ribarskih mreža, iskopavanje ugljena ili istovar kokaina u luci. Istovremeno će šljaker preuzeti zahtjevne i odgovorne zadaće: glasanje o zakonima, primanje stranih delegacija i prikupljanje mita.

Publika će svojim glasom odlučiti hoće li promjena radnog mjesta biti trajna.

* ova pitanja nosit će negativne bodove.

Pustimo sa strane propagandu i pogledajmo koje su stvarne lekcije koje nas može naučiti taj tužni događaj od prije 15 godina.

Suveniri rata (Lincolnian/Flickr)

Hrvatska je u ratu izgubila

Hrvatska je u Domovinskom ratu pobijedila samo u smislu da je zadržala prijašnje granice i suverenitet na svom teritoriju. Stvarni rezultati rata su izmučeni veterani, silovanja, nestali ljudi, Hrvati raseljeni u druge dijelove države i inozemstvo, Srbi koji se još uvijek ne mogu vratiti svojim domovima i užasna ekonomska situacija.

Uzmimo još u obzir da niti jedan od tih mudrih analitičara ne može dati pametan razlog zašto smo uopće ratovali. Početkom rata se bivša država raspala na 6 dijelova, a dvadeset godina kasnije se, doduše stidljivo, počinje govoriti o regionalnoj suradnji. Jugoslavija je mrtva, živjela regionalna suradnja balkanskih država!

Političari su jedini dobitnici

Narod već dvadeset godina živi u bijedi. Jedine poruke koje slušamo se vrte oko potrebe za odricanjem, žrtvama i strpljenjem. Usput se zamrzava plaće, smanjuje penzije, ukida zdravstveno osiguranje i prijeti još težom situacijom. Pritom nema baš nikakvih pomaka u kvaliteti života, a za to ih se kazni na izborima.

Ali ni onda nije kraj! Kako se promijeni garnitura na vlasti, za sve probleme okrivljuje se grijehe prošle vlasti i naslijeđeno teško stanje. Kako bi nas, obične ljude, šefovi gledali kada bi im rekli da ne možemo obavljati svoj posao jer ga je onaj prije nas loše radio?

Proslava godišnjice Oluje je manipulacija

Branitelji su u užasnom položaju. Mnogi pate od PTSP-a. Imaju poteškoća s nalaženjem posla i prilagođavanjem društvu koje ih je odbacilo i zaboravilo. Civili ih ne mogu razumijeti, a vlasti ih smatraju teretom i neugodnim podsjetnikom na rat.

Proslave raznih ratnih godišnjica samo su prilika da se privremeno pokrpa situaciju. Ako jednom godišnje odamo počast braniteljima, oni će biti malo mirniji. To je nešto kao proslava Dana žena, kada muškarci ženama kuhaju ručak, donose cvijeće i čiste kuću. Branitelji, kao i žene, imaju taj svoj jedan dan u godini. Ostatak vremena krpaju kraj s krajem, sanjaju užasne snove i nose se s nepravdom društva koje su svojom krvlju izgradili.

Ratni zločini su nebitni

Roditeljima i članovima obitelji žrtava ratnog terora teško je reći da su ratni zločini nebitni… ali jesu. Najmilije im nitko neće vratiti, a suđenja odgovornima će se pokretati tek kada to bude potrebno za svrhe dnevne politike. Onda neće biti dokaza, svjedoke će se zastrašivati i sve će se razvlačiti godinama.

Kada se dogodi neka velika poslovna ili politička afera, odjednom će se otkriti novi dokazi o ratnim zločinima. Oni će poslužiti dovoljno dugo da se zataška ona prava afera i onda će pasti u zaborav. Rodbina i prijatelji žrtava će svaki taj put ponovno proživljavati traume, ali oni su tek kolateralne žrtve sistema.

Koji je smisao, poruka, zaključak? Smisla nema, a mogu vam ponuditi samo mali savjet za lakši život. Kada na TV programu vidite proslavu Oluje, prebacite na kanal sa španjolskim sapunicama.

slika: amyhuffaker/Flickr

1. Država A otkrije da država B ima vrijedne resurse. Alternativni balkanski scenarij: država A otkrije da odmah do nje žive ljudi koji se križaju na drugačiji način.
2. Država A se naljuti i proglasi rat državi B.
3. Države A i B naizmjenično tamane civile suprotne strane.
4. Rat završava.
5. Kada se promijeni generacija političara, državnici obje strane klanjaju se kostima nekadašnjih protivnika.
6. Nakon pauze za kavu proces se ponavlja.

Čemu nas onda uči povijest osim da će u svakoj generaciji neki klati, a neki biti zaklani (ovisno o afinitetima i sreći)? Umjesto da političari na masovnim grobljima i stratištima slažu sumorne face, bilo bi puno korisnije da krenu dalje i pobrinu se da buduće generacije ne moraju patiti.

Izolacija od ostatka svijeta

Veliki brat je prvi reality show o grupi ljudi koji žive u ovećoj kući okruženi nebrojenim kamerama. Čuvaju ih neprimjetni zaštitari koji se brinu da nepozvani gosti ne uđu u kuću. Političari su također izolirani u velikim kućama na Pantovčaku i Markovom trgu i svaki dan ih prate fotografi, snimatelji i novinari. Od gnjevne gomile ih čuvaju tjelohranitelji i policija.

Gubitak dodira sa stvarnošću

Kretanje u istom krugu ljudi, u potpunoj izolaciji, vodi do gubitka kontakta sa stvarnošću. Bili oni Farmeri ili stanari BB kuće, natjecatelji u reality showu bave se brigama i temama koje su toliko daleko od svakodnevice gledatelja da postaju apsurdne. Političari se bave raspravama tko je više ili manje krao, zašto je sadašnja garnitura probleme naslijedila od prethodne vlasti, kojom ćemo brzinom ući u EU i kako pretumbati kadrove da zadrže moć. A građani gladuju.

Biranjem do gubitka

Gledatelji reality showa imaju pravo glasati tko će ostati u trci za nagradu, a tko ispasti. Novac će dobiti pobjednik, a izgubit će ga gledatelji koji plaćaju da bi birali pobjednika. U politici svojim glasom možemo odlučiti hoće li vladati Naši ili Vaši. Za razliku od Velikog brata kada plaćamo samo kada biramo pobjednika, u stvarnosti plaćamo svaki dan.

Važne odluke koje to nisu

Jutros je kod Karlovca autobus pun djece sletio s ceste. Vozač je izgubio svijest za volanom i izgubio kontrolu. Koliko god je to moglo lako postati tragedija, što se tiče policijske istrage radi se o rutinskom poslu. Ali premijerka Kosor nije propustila priliku da sakupi nekoliko trivijalnih političkih bodova. Došla je u Karlovac i odmah naložila da se provede istraga – kao da to policajci već ne rade i kao da se tu ima nešto posebno za rasvjetljavati.

Tako i u Big Brother kućama i na farmama uvijek ima neki stanar koji je formalni ili neformalni lider ekipe. On ili ona naređuje tko će svinjama češkati hrbat, tko će zgrtati slamu i tko će pospremiti suđe nakon večere. Pritom i premijerka i šef reality show ekipe donose samo nebitne odluke dok konce drži netko drugi.