Kupovina rublja nije vrijedna gnjeva (UW Digital Collections/Flickr)

• Pojesti govno i platiti. To je najpopularnija opcija.
• Reći da ste pogrešno vidjeli cijenu i odustati.
• Glasno se buniti protiv lopovluka.

Ako pitate u čemu je stvar, prodavačica će vam ljubazno objasniti da se cijena od stotinjak kuna odnosi samo na grudnjak, dok komplet s gaćicama košta 250. Ako nastavite s ispitivanjem, priznat će vam da bi cijena za komplet trebala stajati u izlogu ali je tamo nema.

Ali većina posjetitelja neće doći do tog sukoba. Naime, opcija “pojesti govno i platiti” je daleko najpopularnija. Razlog zašto uopće kupujete baš taj kupaći kostim je zato što je izuzetno jeftin -po toj cijeni spremni ste kupiti i dva komada! Kada vidite pravu cijenu osjećat ćete kao da je to i logično, a mučit će vas i grižnja savjesti jer ste ga htjeli dobiti jeftino.

Kada ste već jednom probali kostim, odlučili ga kupiti i držite ga u ruci na blagajni dok iza vas stoji još nekoliko ljudi, protiv vas će se urotiti i nezgodan psihološki proces: toliko ste vremena investirali u kupovinu da je vrlo teško odustati. U vašoj glavi, svi ljudi oko vas će misliti da ste jadnica koja si ga ne može priuštiti, a ako odustanete od kupnje ostatak dana ćete se osjećati bijedno i siromašno. Baš zato takvi dućani koriste ljigave prodajne taktike!

Ako mislite dignuti glas u pravedničkom gnjevu, zapitajte se protiv koga se borite. Prodavačica, koja je najlakša (i jedina) meta, sigurno nema ništa s tim. Ako se dovoljno ljudi bude pobunilo, što je malo vjerojatno, vlasnica dućana će joj dati otkaz jer je “pogrešnim isticanjem cijena ugrozila ugled tvrtke”. Calzedonia će onda zaposliti novu jadnicu za minimalac i već joj prvog dana reći “daj mala stavi ovaj kupaći u izlog i samo napiši sto kuna”.

Agent: Jeste li zaposleni?
Ja: Jesam.
Agent: U ponedjeljak u vašem gradu imamo predstavljanje naših paketa osiguranja za osobe mlađe od 60 godina. Imate li manje od 60?
Ja: Da, ali nisam zainteresiran za vaše osiguranje.
Agent: Ali niste ni čuli o čemu se radi!
Ja: Tako je.
Agent: Ima li netko u vašem domaćinstvu tko je zaposlen i mlađi od 60?
Ja: Trenutno ne, ali ne bi bili zainteresirani i da jesu.
Agent: Dobro, doviđenja.

A sad analiza.

slika: bonkedproducer/Flickr

Druga stvar koju se može iščitati je da agent nema pojma u kojem gradu živim (“u vašem gradu”). Da to zna, ostavio bi dojam da mi se osobno obraća, a tako bi mu porasla uspješnost prodaje.

Ljudi imaju zdravu i društveno korisnu potrebu svidjeti se drugima. Prodavači to nemilosrdno koriste – kada sam mu rekao da nisam zainteresiran, optužio me da ga nisam saslušao. Poruka je da mi agent ima za reći nešto korisno, a da se ponašam grubo i nepristojno. Zanimljiva optužba od strane nekoga tko mi se nije predstavio niti me pitao kako se zovem.

Kada je shvatio da ne reagiram na cimanje, ponudio mi je priliku da se izvučem i vruć krumpir uvalim nekom od ukućana. Da sam to učinio, posao bi mu bio lakši jer bi tom nesretniku počeo razgovor sa “Slaven Hrvatin mi je rekao da ćete biti zainteresirani…”

Da biste se obranili od ovakvih morskih pasa, ne morate biti psiholog. Samo imajte u vidu da taj prodavač ometa vaš osobni prostor i da osobi koja vas navodi na prodaju baš ništa ne dugujete. Samo kažite da niste zainteresirani i nemilosrdno prekinite razgovor.