Ne postoje pozitivne i negativne emocije. Postoje izražene emocije koje pozitivno utječu na naš duhovni rast i neizražene emocije koje negativno utječu na naš duhovni rast. Emocije mogu biti ugodne ili neugodne, ali u zabludi smo ako o njima razmišljamo kao o pozitivnim i negativnim emocijama.

Ovaj citat je nejasan i zbunjujući. Umjesto da potiče na razmišljanje o životu, on čitatelja tjera da misli što je guru htio reći, a čak i da je to rekao jasnije, rekao bi pogrešnu stvar.

Inspirativni citati koji ispunjavaju gađenjem (foto: Jeremy Brooks)

Šimleša ih zato pokušava preoblikovati u izražene i neizražene, valjda u pokušaju da kaže kako emocije treba izražavati kako nam ne bi kočile duhovni napredak i pretvorile nas u emotivne invalide.

To nije uvijek točno.

Postoje emocije koje su ugodne i neugodne. Radost, ljubav i zadovoljstvo svakako možemo nazvati ugodnim dok gnjev, frustracija i gađenje uglavnom izazivaju nelagodu. Moderni duhovni učitelji kažu da se treba koncentrirati na osjećanje ugodnih emocija i izbjegavanje onih drugih koje, valjda, prljaju energetsko polje i dovode vas korak bliže paklu ili reinkarnaciji u tijelu žabe krastače.

Izbjegavanje neugodnih emocija može vas dovesti u stanje teške neuroze jer poričete svoje osjećaje. Ponekad je dobro osjetiti frustraciju da biste nešto promijenili u životu. Dobro je osjetiti gnjev kada vas partner iznevjeri ili duboku tugu kada izgubite voljenu osobu. Nemojte poricati osjećaje već ih iskoristite za pozitivan koristan pomak u životu.

Još jedna Šimlešina greška je kada kaže da izražene emocije pozitivno (opet ta pozitiva) utječu na rast, dok ga one druge koče. Ponekad je korisno izraziti emocije, a ponekad nije, jedino ih je štetno gurati kod tepih. Kada, primjerice, vaš partner prekine s vama, prijatelji će vas ohrabrivati da pričate o tome kako bi “izbacili” užas koji osjećate. U stvarnosti treba učiniti upravo suprotno: što manje pričali o prekidu, brže ćete ga preboljeti.

Čak i kada emocije neprikladno izrazite, kada planete na partnera ili učinite nešto što ćete zažaliti, to je bolje od gušenja osjećaja. Ako pogriješite, to je prilika da ispravite grešku i napredujete kao ljudsko biće. Ako analizirate trebate li osjećati ono što osjećate, dovest ćete se u pakao na zemlji.

Kada bih bio guru, ovako bih napisao Šimlešinu mudrost:

Ne postoje pozitivne i negativne emocije. Postoje ugodne i neugodne emocije, a naša reakcija na njih drži ključeve duhovnog napretka.

Samopomoć za zombije (e_monk/flickr)

Nabavite odgovarajuću titulu

Guru bez kvalifikacije je kao ćevap bez lepinje. Ali pribavljanje kvalitetne titule – računa se samo doktorat – je mukotrpan i skup proces koji traje godinama. Srećom, dostupne su vam neke lake prečice.

Za početak, titulu možete riješiti preko interneta. John Gray, autor knjige “Muškarci su s Marsa, a žene s Venere” svoj je doktorat dobio preko sveučilišta Columbia Pacific University. I to preko dopisnog tečaja. CPU je 2000. godine zabranjen zbog neetičnog poslovanja, uključujući štancanje doktorskih diploma u manje od godinu dana. Ali to ih nije omelo: promijenili su ime i dobili uglednu akreditaciju – od afričke državice Malawi.

Ako mislite da je Gray u tome usamljen, varate se. I njegova bivša supruga Barbara De Angelis, također autorica knjiga o samopomoći, svoj je doktorat dobila od iste ustanove.

Internet nije vaše jedino rješenje. Kod nas su dostupni mnogi moderni sustavi alternativne psihoterapije. Mnogi daju brzinske certifikate, a zauzvrat trebate samo platiti skupi seminar i u njemu sudjelovati. Pošto je bitno da imate nekakav certifikat, nemojte se previše truditi da nađete kvalitetan certifikat. Važno je da je jeftin i da zvuči pompozno.

Što ako niste od škole i ne da vam se davati novac drugim prodavačima magle? Nema problema, samo budite kreativni. Izmislite ime koledža u Americi, dizajnirate diplomu u Wordu i isprintajte je na malo kvalitetnijem papiru. Nitko vas neće provjeravati dok ne postanete vrlo bogati, a do tada ćete već steći neku diplomicu.

Smislite upečatljiv brend

Svaki vjerski sustav drugačije definira život, ali zajednička crta im je definicija života kao složene i mučne avanture s neizvjesnim ishodom. Ako tu ideju pretočite u knjigu o samopomoći, čitatelji će vas bojkotirati i optužiti za dilanje depresije. Zato trebate smisliti nešto jasno, kratko i jednostavno. A ako to nema veze sa zdravom pameću, na dobrom ste putu prema prvom hitu.

Primjer upečatljivog brenda je “Sedam navika uspješnih ljudi” Stephena Coveyja. Obratite pažnju na broj “sedam” u naslovu. Taj broj je, sam po sebi, jamac uspjeha jer je sedmica duboko usađena u našu podsvijest. Ne vjerujete? Evo dokaza! Koliko ima smrtnih grijeha? Koliko vam slijedi godina nesreće ako razbijete ogledalo? Koliko ima dana u tjednu? Svjetskih čuda? Sve sedam!

Ali ne morate se zadržati na sedmici. Minimum je tri jer “dva životna pravila” teško možete razvući na dužinu knjige. Ipak, nemojte prelaziti broj deset jer čitatelji loše pamte velike brojeve.

Covey je tu vrlo složenu tematiku nastavio hitovima “Sedam navika uspješnih obitelji”, “Osma navika”, a onda je u biznis uveo sina. Sean Covey je, gle čuda, autor knjige “Sedam navika sretne djece”. Zbog toga je vrlo važno da obratite pažnju na sljedeći savjet:

Ostavite prostora za napredak

Autori koji u debeloj knjižurini napišu sve što se može znati o pojedinoj temi neće dobro proći. Čitatelje plaše velike knjige i više vole kupovati priručnike koji rješavaju uska, konkretna pitanja.

James Redfield, autor “Celestinskog proročanstva”, u svojoj je prvoj knjizi naveo devet važnih spoznaja. Na kraju je, mudro, aludirao na deseti uvid i time osigurao nastavak. Pošto je i knjiga “Deseta spoznaja” postala hit, neizbježno je slijedila i “Tajna Shambhale – U potrazi za jedanaestim uvidom”. Ne sumnjam da će novih, još revolucionarnijih, uvida biti sve dok je Redfield u stanju sjediti za kompjuterom.

Ali nije Redfield jedini. Rhonda Byrne je napisala nastavak mega-mega-hita “Tajna” u kojem je više-manje iste informacije upakirala u naziv “Moć”. Ne sumnjam da će napisati i treći dio, pod nazivom “Trilogija”, samo zato što se trilogije dobro prodaju.

Ne pišite knjigu ako je mogu napisati drugi

Pisanje prvog djela čini se kao strašno naporan proces pa bi mnogi autori-početnici radije sami sebi čupali nokte nego da nekoliko sati dnevno pišu savjete kako živjeti život. Ali bez straha! Jedna hrvatska autorica napisala je knjigu o samopomoći za koju je već na koricama otvoreno rekla da je proizvod grupnih razgovora s prijateljicama i kolegicama. Njen doprinos bio je te tople i inspirativne razgovore oblikovati u proizvod.

Ali i to zahtjeva napor. Jedan drugi neimenovani hrvatski autor sebe je pretvorio u gurua, a knjige mu piše – ljubavnica. Ona piše, supruga se brine da bude čist, svjež i sit, a na njemu je samo da se blaženo smješka na promocijama i zgrće novac.

Ipak, imati pismenu ljubavnicu ili ljubavnika nije toliko rijetko. Zato preko interneta možete naći autore iz Indije ili neke od afričkih zemalja. Oni su spremni pisati knjige za cijenu od pet dolara po stranici, a na vama je samo da s njihovog djela prebrišete krv, znoj i suze te ga potpišete i objavite.

Sada na posao! I ne zaboravite još jedan važan detalj. Kao naknadu za ove korisne savjete, jedan primjerak knjige obavezno potpišite i pošaljite meni.

Tako se predlažu meditacije, promišljanja, regresije u vrijeme kada ste bili malo dijete… sve s ciljem da bi se skinuli slojevi blata koji navodno prikrivaju našu pravu suštinu.

Put do karijere iz snova je puno jednostavniji. Odaberite nekoliko stvari koje vas zanimaju na prvi pogled. Bavite se svakom od njih jedno kraće vrijeme da vidite može li se od toga zaraditi i zanima li vas to uopće.

Odaberite ono u čemu se najbolje snalazite i otkrili ste karijeru iz snova. Knjige o samopomoći prepustite lijenčinama.