Ovo je priča o dvije žabe koje su upale u vrhnje i naučile važne životne lekcije. Ili, barem, lekcije koju griju dušu. One prave kriju se debelo između redaka.

Bile jednom dvije žabe koje su upale u posudu s vrhnjem. Odmah su shvatile da tonu: bilo je nemoguće dugo plivati i plutati u toj smjesi gustoj poput živoga blata. U početku su žabe lamatale nogama u vrhnju kako bi dosegnule rub posude. Ali bilo je uzalud; samo su se praćakale na istome mjestu i tonule. Osjećale su da je sve teže izaći na površinu i disati.

Jedna od njih glasno je rekla: “Ne mogu viÅ¡e. Nemoguće je izaći odavde. U ovome se ne može plivati. Budući da ću umrijeti, ne vidim razloga da produljujem ovu patnju. Ne razumijem kakva smisla ima umrijeti od iscrpljenosti zbog uzaludnog napora. ” RekavÅ¡i to, prestane lupati nogama i brzo potone, doslovno ju je progutala bijela gusta tekućina.

Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi:” Ne postoji način! NiÅ¡ta se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no Å¡to kucne moj čas.” Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istome mjestu, a da se nije pomaknula ni centimetra. Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac. IznenaÄ‘ena, žaba skoči i kližući doÄ‘e do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekečući.
Jorge Bucay

Poruka ove priče nije loÅ¡a, ali nije neÅ¡to posebno. Svi mi koji imamo kućne ljubimce znamo koliko je tim životinjicama upornost utkana u gene. Moji afrički tvorovi, primjerice, locirani su u kuhinji i nikada nisu uspjeli ući u spavaću sobu. Tamo im je zabranjen ulazak, ali svaki put kada se otvore vrata oni se zalete prema njima. Iako im se svaki put vrata zatvore pred nosom, oni ne odustaju. Kao da im na licima mogu vidjeti “ah, možda jednog dana…”

Tako i ova priča poručuje “nikad ne znaÅ¡, bolje se boriti nego potonuti”. Ipak, od tople poente korisnije su nam pretpostavke koje nesvjesno uzimamo zdravo za gotovo da bi priča imala smisao. Koje pretpostavke nam ova priča nameće?

  1. žabe su se našle u posudi s vrhnjem.
  2. postoje samo dvije opcije: boriti se ili potonuti, činiti ili ne činiti.
  3. u životu je jasno moguće odrediti granicu između problematične i sigurne situacije.
  4. borba do posljednjeg daha je bolja.
  5. rješenje problema je u nama.

Ovakvim izvlačenjem pretpostavki iz priče možemo izvući više nego što je autor očekivao. Počnimo ispočetka.

Na početku podrazumijevamo da su se žabe našle u nevolji. Ali tko ih je tamo gurnuo? Žabama zdjela s vrhnjem nije prirodno stanište pa možemo pretpostaviti da ih je netko tamo ubacio. Je li volja njihovog mučitelja bila da gleda životinje dok se koprcaju i utapaju? Je li ih on stavio u situaciju u kojoj će sigurno umrijeti bez obzira hoće li se prepustiti sudbini ili mahnito praćakati krakovima? Ako su same uskočile, je li to samoubojstvo zaljubljenih kreketuša, nesretan slučaj, loša procjena ili mazohističko eksperimentiranje?

Razlog zašto smo se našli u neugodnoj situaciji ponekad je važniji od samog izlaska iz nje.

Autor nas poučava da je vrhnje kao živo blato: žabe mogu potonuti ili se boriti. U životu stvari nisu tako crno-bijele. Ako već koristimo nesretno odabrani primjer živog blata, žabama bi bilo pametnije da se ne batrgaju jer će tako brže potonuti. Jednostavno bi trebale laganim i opreznim pokretima otplivati do ruba zdjele. Ili jednostavno se prepustiti i čekati pomoć.

Time otkrivamo još jednu pretpostavku autora: da žabe moraju same sebi pomoći jer nema nikoga tko će ih izvući. Stvarnost je, ponovno, drugačija. Kada biste zapeli u nekoj močvari, razumno je vjerovati da bi vas netko potražio jer ste im unaprijed rekli gdje ćete se smucati.

NaÅ¡e druÅ¡tvo naglaÅ¡ava plemenitost borbe do posljednjeg daha. Oni koji odustaju su slabići jer, kažu mudraci, “kako možete biti sigurni da pobjeda nije nadohvat ruke?” Da bismo razmotrili pitanje kada se boriti ili odustati, zamislite da patite od neizlječive bolesti. Liječnik vam je rekao da imate 6 mjeseci života. Å to ćete učiniti?

Prva mogućnost je batrgati se. Možete tražiti pomoć travara, bioenergetičara, nutricionista… ili odabrati drugu mogućnost: provesti tih 6 mjeseci uživajući s voljenim ljudima. Ako prva mogućnost upali, prevaziÅ¡li ste krizu i živjet ćete dalje. Ako ne upali, obitelji ste priuÅ¡tili 6 mjeseci lažne nade i financijskog iscrpljivanja. Ako odaberete drugu mogućnost, bliskim ljudima omogućit ćete da vas pamte po tome Å¡to ste otiÅ¡li uz ljubav i radost – ali možda ćete odabrati smrt kada postoji rjeÅ¡enje.

U stvarnom životu često ne znate da se nalazite u zdjeli koja ima jasno definirane rubove. Ne možete pogledati što je učinio susjed i podrazumijevati da ćete i vi uspjeti ili propasti ako se budete ponašali kao on. Nećete znati da pod nogama imate vrhnje koje upornim miješanjem možete pretvoriti u maslac. Stvarne situacije su zbunjujuće i nejasne, a odluke teške. Zato iz ovakvih mudrih pričica možete izvući puno više ako obratite pažnju na skrivene pretpostavke umjesto na sladunjavu poentu.