U obiteljskim odnosima postoji simpatiÄan obrazac koji je divan recept za strastvene svaÄ‘e, emotivno zlostavljanje i ponekad istaknuto mjesto u crnoj kronici. Glavne uloge imaju otac zlostavljaÄ, majka žrtva i sin vitez na bijelom konju.
Takav odnos nije niÅ¡ta novo i već spada u arhetipske fenomene naÅ¡e civilizacije: Sofoklo ga je obradio u “Kralju Edipu” prije viÅ¡e od 2000 godina. Freud ga je u jednoj od svojih halucinacija uobliÄio u Edipov kompleks, žudnju djeÄaka da ubije oca i kresne majku. Ipak, kao vrhunac neukusa, neizostavna je tema i u svakoj ozbiljnoj sapunici.
Odnos ZlostavljaÄa, Žrtve i Viteza ipak nije tako romantiÄan: radi se o patoloÅ¡kom obrascu ponaÅ¡anja koji se ne mijenja jer skoro svima odgovara.
Patologija se gaji od djetinjstva (foto: Kalexanderson)
Kako to izgleda u praksi? Odrasli sin, koji živi s roditeljima, kupio je psa. Otac se ubrzo poÄeo žaliti na prinovu u kući, ali ne sinu već majci. Razlog je jednostavan: sina se bojao jer je znao da je fiziÄki jaÄi i već su se sukobljavali kada bi podigao ton na suprugu. Kako je otac viÅ¡e pritiskao majku, tako se ona (koja je i sama voljela psa) poÄela žaliti sinu: “stari je opet lud”, “uvijek mora biti po njegovom”, “ne da mi živjeti”.
Pas je na kraju otiÅ¡ao u bolje ruke. Otac se smirio, majka odahnula, sin je bio pobijeÄ‘en – na par dana, do sljedećeg sukoba.
U ovakvim situacijama važno je ne donositi preuranjene zakljuÄke i zauzimati strane jer su u sluÄajevima obiteljske patologije svi odgovorni – kako za održanje loÅ¡ih odnosa, tako i za njihovu promjenu.
Otac je kroz život, u svojoj obitelji ili jednostavno kroz praksu, nauÄio da režanjem može doći do svega Å¡to treba. Kako agresivnom komunikacijom nije mogao doći do poÅ¡tovanja, odabrao je solidnu zamjenu – strah – i time ostvario položaj kralja u svom malom kraljevstvu.
Majka je na njegova prva režanja reagirala popuÅ¡tanjem i smirivanjem napetosti. Umjesto da se izbori za zdrav naÄin komunikacije, ona je predala moć suprugu, ali samo prividno. Iz ravnopravnog odnosa dvoje odraslih ljudi suprug je postao razmaženi sin, a ona popustljiva majka. Svatko je imao svoju moć: on urlanje, a ona smirivanje.
Taj naÄin djelovanja bio je zabetoniran prije dolaska djeteta pa se logiÄno nastavio i dalje… samo Å¡to je otac-dijete dobio opasnog konkurenta koji kroz godine postaje fiziÄki sve jaÄi dok on slabi.
Položaj sina u ovakvoj je situaciji najteži. On, za razliku od roditelja, nije odabrao takvu igru. Zato je teÅ¡ko predviÄ‘ati Å¡to će uÄiniti ali, ako spozna igru roditelja, najzdravija odluka je ne mijeÅ¡ati se (pod uvjetom da se ne radi o zlostavljaÄkom odnosu). Odolijevanjem potrebi da svojoj majci bude vitez na bijelom konju on će zadržati solidan odnos s oba roditelja koji će svojom igrom biti zaokupljeni do smrti.
Znate li nekoga tko je imao ovakav odnos?