Vrag je donio šalu

Zašto vjerujemo svemu što pročitamo?

Burzovni špekulant Alessio Rastani nedavno je nastupio na BBC-u i u nekoliko minuta privukao pažnju cijelog svijeta:

Mnogi su Rastanija proglasili rijetkim glasom iskrenosti u moru laži i manipulacije.

Kasniji Forbesov intervju s Rastanijem otkriva kako se radi o entuzijastičnom hobistu, a ne stručnjaku. Ipak, većina će upamtiti upravo prvu vijest, a demanti će ispasti dosadan ili čak alat globalne zavjere zlih kapitalista.

Zašto nekritički vjerujemo svemu što dobijemo iz medija.

1. Pratimo medije koji se slažu s našim uvjerenjima

Dobri mediji definiraju svoju ciljanu publiku i prilaze temama iz te perspektive. Sajt s ekološkim temama neće imati tekstove na temu kako investirati u naftne kompanije, a dok je horde maloumnih Tea Party luđaka, američki lijevi mediji neće Obami nabrajati sve što nije učinio.

2. Ponavljanje je majka tupila

Kada je Jeffrey Kuhner odlučio da je Nataša Srdoč spas za Hrvatsku, tekst o njenoj stranci prenijeli su svi hrvatski mediji. Ako kritički pročitate njegov tekst*, vidjet ćete obilje nelogičnosti i otvorenih laži. Ali naši mediji to nisu učinili. Lakše im je bilo kopirati pozitivan ton teksta i zanemariti sve nelogičnosti. Nakon nekoliko ponavljanja izvor se više ne spominje i ostaje samo teza o Nataši Srdoč kao spasiteljici Hrvatske.

3. Stručnjaci su smrt zdravog razuma

Ako ste ikada vidjeli glumca u bijeloj kuti kako preporučuje novi lijek ili revolucionarnu pastu za zube, već znate da iluzija stručnosti prodaje sve. Korištenje liječnika, profesora, člana nadzornog odbora ili “priznatog eksperta” olakšava upijanje informacija.

Kada čujete frazu “istraživanje je pokazalo”, budite oprezni. Ako “rezultate istraživanja” koristi tvrtka koja vam nešto želi prodati, vrlo je vjerojatno da ga je ona i platila. Mislite li da bi institut koji im je uzeo novac isporučio rezultate koji nisu u skladu s ciljevima naručitelja?

4. Smeće je pomiješano s informacijama

Mediji se moraju nekako financirati pa plaćeni tekstovi često stoje odmah do važnih vijesti i time dobijaju na uvjerljivosti. Web stranica na kojoj stoji tekst zaštiti se sitnom oznakom “plaćeni oglas”. Istraživanja su pokazala (ne brinite, radi se o dobrim istraživanjima) da naš um automatizmom prihvaća sadržaj teksta, čak i znajući da je u pitanju sponzorirani članak.

5. Izmišljaju se trendovi da bi izmišljotine djerovale stvarnije

Jeste li čuli za metroseksualce? Dileri proizvoda za uljepšavanje tijela otkrili su da vrlo malo muškaraca koristi kremice, gelove za tuširanje ili gel za prekrivanje gela poslije brijanja. Tako su izmislili metroseksualca, modernog urbanog muškarca koji se ne srami njegovati svoje tijelo.

Pošto je trend metroseksualaca nastao prije 17 godina, vrijeme je za promjene. Nedavno se po prvi put pojavio pojam retroseksualaca, muškaraca koji se plaše vode i sapuna. Ipak, to ne znači oslobođenje od oglašavanja. Retroseksualce možemo vidjeti u mnogim reklamama gdje u trenerkama odlaze u kladionice ili uz kanticu piva u ruci čoporativno urlaju na TV prijenos nogometa.

Sve je lakše prodati kada za to imate koncept, bez obzira je li to metroseksualnost, Crna ruža ili fantomska epidemija svinjske gripe. Dajte izmišljenoj potrebi ime i ona će postati stvarna.

6. Strah isključuje mozak

Svake godine imamo novu smrtonosnu epidemiju. Preživjeli smo kravlje ludilo, ptičju gripu, svinjsku gripu… Ove godine u modi je superbakterija gonoreje koja se brzo razmnožava i imuna je na sve antibiotike. Ona će, već pogađate, upropastiti svijet i ništa neće biti kao prije.

Ovakve vijesti se rado čitaju jer je ljudski bojati se smrti i ljudski je gajiti morbidnu opsesiju smrću. Svakom roditelju naslovi koji počinju sa “Nova prijetnja vašoj djeci” uključe paniku i isključe mozak.

7. Informativni kanali su pod kontrolom

Unatoč scenarijima znanstvenofantastičnih filmova, misli građana je nemoguće kontrolirati pa je zato potrebno nadzirati pristup informacijama. Stavovi se formiraju prema dostupnim podacima i zato ne čudi da su u prvih tjedan dana protesta na Wall Streetu građani svijeta bili u gotovo potpunoj medijskoj blokadi.

Američka vlada je otvoreno zatražila blokiranje snimaka na YouTubeu, a Twitter je iz svog popisa popularnih tema izbacio diskusiju pogubljenja Troya Davisa.

Osnova kontrole je oslanjanje na lijenost čitatelja. Nahranite ih zabavnim i pitkim sadržajima i oni neće tražiti potpuniju istinu.

* pročitajte usput i komentare jer dobro razotkrivaju pravu namjeru Nataše Srdoč.

Previous

Piratska stranka u Berlinu: uspjeh otpisanih

Next

Lekcije Stevea Jobsa – i zašto vam neće biti korisne

14 Comments

  1. Dapače, ja više ne vjerujem ničemu što pročitam. Preskeptičan sam prema svemu, naročito ovim modernim medijima koji se “kurvaju” za klikove. Bitna je senzacija, a ne informacija. Vjerujem donekle jedino dobrim starim tekstovima na Zlihologiji. 😀

    • Slaven Hrvatin

      Nadam se da ima i puno dobrih novih tekstova na Zlihologiji. 😉

      • Naravno! :ninja:

      • Mamlaz

        Jedno off topic pitanje…

        Ako npr. ne volim piti mlijeko, i nekako saznam da je razlog tome što je svaki put kad sam pio mlijeko kao mali bio vučen za uši od strane moje majke, hoće li samo to saznanje ukloniti odbojnost prema mlijeku i hoću li ga nakon toga voljeti piti, ili odbojnost i dalje ostaje ali je se lakše riješiti?

        Drugim riječima ako saznam razlog nečemu, hoće li se stanje automatski promijeniti ili moram dodatno raditi na tome?

        • Slaven Hrvatin

          Spoznaja je mentalna stvar, a odbojnost je fizička pa ti sama informacija neće biti dovoljna. Do promjene može doći ako iskoristiš tu spoznaju da kontroliraš gađenje dok piješ mlijeko. Nakon nekog vremena simptomi će nestati.

          • Mamlaz

            Hvala, neke stvari su mi sad jasnije…

            Da li isto vrijedi i po pitanju straha?

            Isti primjer sa mlijekom, ali da ga se bojim.. Pitam zato jer bi spoznaja i strah oboje spadalo u mentalne stvari pa bi se automatski razrješilo, ili ne?

            Npr. bojim se vode jer su me kao malog htjeli udaviti. regresijom dođem do uzroka straha. Da li strah automatski nestaje ili ne?

            Oprosti na off topiku, no ne znam gdje bih te to pitao… slobodno obriši tih par postova koji nisu u skladu sa temom..

            LP

          • Slaven Hrvatin

            Napisao sam da je gađenje fizički fenomen jer ga osjećaš u tijelu. Strah također ima fizičku manifestaciju – paralizu, drhtanje, bilo što. Spoznaja, namjerno samozavaravanje ili bilo koji drugi trik služi nam tek da se malo kontroliramo dok radimo na rješavanju stvari.

            Jednostavnije rečeno: minimalna samokontrola dok uvježbavaš ponašanje koje želiš.

  2. Mamlaz

    Svaka čast majstore…

    Tko želi, može puno naučiti od tvojih tekstova. 😉

  3. Mamlaz

    Hvala ti puno…

    što se mene tiče, možeš sav ovaj razgovor prebrisati, ili ga prebaciti na neko prikladnije mjeto.

    LP

  4. Dobar post, nego ja bih se zadržala kod onog gde se pominju ‘stručnjaci’. Jasno je na koje se stručnjake misli u tekstu, zubar kad reklamira pastu za zube i sl, ali problem sa poverenjem medijima je i u tome što su danas ‘svi’ postali stručnjaci. Unazad godinama (posebno poslednjih 8, mogla bih to astrološki malo potkrepiti ali ću se suzdržati 🙂 ) ljudi su uplovili u okean informacija (called World Wide Web) i tu su se upleli, mreža ih je sve upecala! 🙂 Hyde Park se naljutio, jer je izgubio svoj selfmarketing kao jedino mesto gde čovek može da se popne i drži govor, najavljuje apokalipsu, priča o svom životu, protiv žene, muža, vlade, komšije, boga, jer je Internet postao ‘The’ Hyde Park, svako je našao neki domen da se uspenje i postane vidljiv onima okolo i drži banku… Svet, narod, željan egzibicionizma i sklon voajerisanju žudno je pratio i upijao sve – jer nije bilo važno da li je to što je rečeno istina, da li je argumentovano, da li je tačno, već je bilo jedino bitno da je dovoljno zavodljivo rečeno. Afiniteti spram nekih autora nisu nastajali zbog informacije već zbog stimulansa, mistične atmosfere, uzbudjenja… jer sve što je ljudima falilo bilo je uzbudjenje. Došao je internet i eno ih uzbudjuju se svakodnevno. Mediji su to shvatili, pa uzbudjuju i oni. Podjednako dobro ili skoro dobro kao i neki bloger anonimni, koji ima svoj kutak u web hyde parku. Ako se pojavi biće zdravog razuma i postavi neko zdravorazumsko pitanje, ili razloži rečeno na proste činioce i dokaže neistinitost napisanog – ubrzo shvata da je vrag odneo šalu i da njega nema ko tu da čuje. Pomalo izrevoltiran i gotovo neverujući da su ljudi podlegli lažima, otvara i on svoj hajdpark, ali za razliku od predjašnjih – on se ne bavi apoklaipsom već ‘predjašnjima’, kritkuje društvo, vrednosti, trendove, brendove, televizijske emisije, i shvata da bi kao na traci mogao da 24/7 piše jer je tema sve više.

    To u neku ruku radi svako od nas ovde prisutnih… i ti i ja, možda i Gogo i Mamlaz, ali opet postoji nešto što me trenutno brine.. što smo mi ekipa koja čita i komentariše tekstove koji nisu pisani zbog nas. Mi se slažemo sa napisanim, mi vidimo to isto, mi smo tu više što volimo da proćaskamo sa tobom, da te pitamo kako si 🙂 volimo tvoje redove, nešto kao ‘pobratimstvo u svemiru’ kako bi Tin već to rekao.. Ali to je naša gorka sudbina. GSZR (gorka sudbina zdravog razuma). Koliko god kritički pisali, nikako da nas čuju oni koji treba da nas čuju, da se eventualno zapitaju, zamisle… ne. Za njih ovo nije dovoljno uzbudljivo… možda da uz ovakav tekst staviš neku golotinju ili ubojit naslov (kao ovi sa Jutarnjeg za gonoreju) pa da ih navedeš da pročitaju tekst ceo čekajući ono najavljeno iz naslova..

    pozdrav

    • Slaven Hrvatin

      O ovome vrijedi razmisliti: kako napisati tekst koji će provocirati i nervirati vjerne čitatelje? 🙂

      Imam jedan malo ubojitiji naslov za sutra. Neće biti za Jutarnji jer se radi o lešu, a ne o golom komadu, ali vidjet ćemo.

      Hvala za stimulativan komentar.

  5. Upravo je na TV “Utisak nedelje” Olje Bećković, tri gosta – novinari/urednici, i predsednica UNS, ali mi je zanimljivo bilo što je tema večerašnje emisije upravo ovo pitanje iz tvog naslova.. pa čisto da provučem. 🙂

    • Slaven Hrvatin

      Evo, još jedan dokaz da sam ispred vremena. 🙂

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén