Vrag je donio Å¡alu

Dragi sine: ostarjet ću i duguješ mi skrb!

Jeste li dobili koju forvarduÅ¡u koja vam se trudi nabiti grižnju savjesti jer niste dovoljno dobri prema roditeljima, djeci ili kućnim ljubimcima? Ovo “Pismo sinu” je dobar primjer zle strane psihologije. Tekst je u nastavku, mada preporučujem izvrsnu izvedbu Dražena Mareka:


Dragi sine..
– Sada joÅ¡ nisam ostario, a kada me budeÅ¡ vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokuÅ¡aj me razumjeti.

– Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv. Sjeti se sati, koje sam potroÅ¡io, dok sam te tome naučio.

– I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, sasluÅ¡aj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no Å¡to si utonuo u san.

– Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeÄ‘aj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmiÅ¡ljati tisuću razloga, da bi ti uÅ¡ao u kadu.

– Kada opaziÅ¡ moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmijehom na licu. Ja sam tebe naučio mnoge stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.

– Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne poÄ‘e za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naÅ¡ razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaÅ¡ sluÅ¡ati.

– Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

– Kada mi umorne noge viÅ¡e neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao Å¡to sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.

– I ako ti jednom kažem, da viÅ¡e ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeÅ¡ me razumjeti. Jednom ćeÅ¡ spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greÅ¡kama, želio samo najbolje i pokuÅ¡ao sam te pripremiti na putovanje života.

– Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeÅ¡ gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokuÅ¡aj me razumjeti i pomoći mi tako kao Å¡to sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

– Budi mi oslonac, pomozi mi zavrÅ¡iti putovanje s ljubavlju i strpljivošću. Vratit ću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Volim te Sine

Evo kako ovakve srcedrapateljne bedastoće duboke životne mudrosti djeluju.

Živimo u svijetu u kojem je naglašena otuđenost. Radimo sve više, slobodnog vremena je sve manje i često stanujemo odvojeno i daleko od svojih roditelja. Ne možemo posvetiti dovoljno pažnje čak ni svojim sustanarima, a oni s kojima ne živimo pod istim krovom kao da ne postoje.

Da bi takvo pismo djelovalo kako treba, treba dotaknuti svakog čitatelja, a to se postiže sa što više općih mjesta. Autor zato koristi sedam slika:

  1. prljanje za vrijeme ručka,
  2. ponavljanje u razgovoru,
  3. odbijanje kupanja,
  4. nepoznavanje tehnologije,
  5. zaboravnost,
  6. odbijanje hrane,
  7. umor.

Svatko od nas može se prepoznati u barem jednoj od tih stvari – ako ne većini. Takve ilustracije na povrÅ¡inu izvlače potisnute osjećaje i mame suzu na oko. Pogodi vas krivnja jer ste sebična i zla osoba, a onda vas autor poklopi moralnom poukom: “budi dobar prema meni kao Å¡to sam ja bio dobar prema tebi”.

ÄŒak i moguće kritike onih čiji roditelji ne zadovoljavaju civilizacijski minimum anonimni autor unaprijed obezvrjeÄ‘uje sa “grijeÅ¡io sam, ali želio sam ti najbolje”.

Probajmo se igrati percepcijom i prepišimo nekoliko primjera iz perspektive djeteta.

Dragi roditelji,

još se nisam rodio, a kada se to dogodi, budite strpljivi i pokušajte me razumijeti.

– Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budite strpljivi. Motorika mi joÅ¡ nije razvijena – razumijet ćete kada ostarite.

– Ako u razgovoru ponavljam iste stvari, nemojte mi reći da sam dosadan niti me ignorirati. Vježbam govor i socijalizaciju pa je presudno da mi posvećujete pažnju čak i kad vam nije do toga. Jednog dana ćete mi po stoti put pričati priče iz drugog svjetskog rata i smijat ću im se kao da ih prvi put čujem – zato Å¡to vas volim.

– Ako se ne budem želio kupati, ne podižite ton i ne kupajte me silom. Možda mi je neugodno i vaÅ¡e inzistiranje me plaÅ¡i. Bit će vam jasno kada se ne budete mogli sami kupati, a bit će vam neugodno da gledam vaÅ¡a gola tijela.

– Kada dobijem loÅ¡e ocjene ili neÅ¡to budem sporije učio, imajte u vidu da možda nisam genijalac kakav mislite da bih trebao biti. ÄŒinim koliko znam i mogu u svijetu koji me zbunjuje i plaÅ¡i, baÅ¡ kao Å¡to će vama svijet budućnosti bio čudan i zbunjujući.

– Ako ne budem htio jesti, nemojte me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

Ovo pismo s lakoćom se može izokrenuti: kao što djeca nisu savršena prema svojim roditeljima, tako ni roditelji nisu savršeni prema djeci.

To nije loÅ¡e. To nije zlo. To se zove “biti čovjek”.

Ako osjećate potrebu biti bolji prema svojim bližnjima, učinite to. Ali nemojte nikome dopustiti da vam nabija grižnju savjesti. Pogotovo ne patetičnim forvardušama.

Previous

5 korisnih knjiga o komunikaciji

Next

Kako čitati ambalažu proizvoda

8 Comments

  1. Mamlaz

    Palac gore za tekst… 😉

    Ako bih se prema svojim roditeljima ponaÅ¡ao indentično kako su se oni ponaÅ¡ali prema meni, svi bi rekli da sam zao…

    idemo redom:

    ” Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv. Sjeti se sati, koje sam potroÅ¡io, dok sam te tome naučio.”

    Naravno, potroÅ¡eni satu su bili protkani vikom, možda i kojom pljuskom…

    ” I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, sasluÅ¡aj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no Å¡to si utonuo u san”

    Kada sam u razgovoru bio dosadan, prekidali su me i rekli da ne pričam gluposti i da šutim dok stariji razgovaraju.

    👿

    “Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeÄ‘aj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmiÅ¡ljati tisuću razloga, da bi ti uÅ¡ao u kadu.”

    Ne sjećam se da su me ikad roditelji pitali želim li se kupati ili ne, morao sam kad se to njima svidjelo….

    “Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.”

    Da, baÅ¡ su tako moji roditelji postupali i prema meni kad je bilo jelo u pitanju. I onda je svizac zamotao čokoladu…

    Ne mi se viÅ¡e pisati… mislim da je jasno Å¡to sam htio reći. :ninja:

    Roditelj koji se korektno odnosio prema djeci i nije koristio poziciju jačeg u odnosu, nema se čega brinuti kad bude ostario. Imati će poštovanje djeteta i bez da ga traži.

    • ri_girl

      Svaka čast! Mene je ovo podsjetilo i na onu staru narodnu, koju su koristili moji roditelji, a govori o tome da je “batina iz raja izaÅ¡la” :))) Å ta bi bilo da preokrenem TU priču i poslužim se njome, onako kako su oni???

      • Slaven Hrvatin

        Haha, vidim da se ovdje osniva proturoditeljski pokret!

        Odgoj djece je tema za sebe, a jedna od simpatičnijih tehnika je pustiti bebu da plače: tako se, kažu, jača pluća i izbjegava razmaženost.

        • ri_girl

          Slavene, kompleksna je to priča. S jedne strane imam roditelje takve kakve imam i nikada se ne bih služila u odnosu prema njima istim “sredstvima komunikacije i odgoja” koje su oni koristili prema meni, a s druge, zadovoljÅ¡tinu sam pronaÅ¡la u tome Å¡to sam svoje dijete odgajala u potpunosti na suprotan način od onoga kako su oni mene. I mislim da ti i ne moram reći kako sam izuzetno ponosna na punoljetnog mladića kojega će u svakom druÅ¡tvu pohvaliti, a koji nije nikad doznao kako i koliko bole batine ili koliko su teÅ¡ka primoravanja (na kupanje, jedenje i sl.) ili samo nestrpljenje odraslih u bilo kakvoj situaciji. U neku ruku sam i ja naučila neÅ¡to od mojih roditelja, no, na žalost, na teži način. Oprosti, otiÅ¡la sam off topic.

          • Slaven Hrvatin

            Najveći izazov je upravo to – iskoristiti probleme da na kraju postaneÅ¡ bolja osoba.

            Moj tata je oduševljen ovom anegdotom: njegov otac je htio kazniti svoju malu kćer pa je njenom bratu (mom tati) rekao da ode u šumu i vrati se sa šibom. Kada se vratio, nono je išibao kćer, ali i mog tatu jer ga je poslušao. Njegova mudra pouka bila je da brat nikada ne bi trebao raditi protiv svoje sestre.

            PsiholoÅ¡ki gledano, ta mudra lekcija se zove dvostruka klopka i takav način odgoja može dovesti do ozbiljnih psihičkih problema. Pedesetak godina kasnije imam oca luÄ‘aka – već deset godina nisam u kontaktu s njim, a moja sestra neÅ¡to manje.

            Ipak, oboje smo, kao i ti, odlučili da prema svojim bližnjima želimo biti dobri.

  2. DaStar

    Ja sam naprimjer odrastao bez da sam i jednom dobio batina i to na bilo kakav nacin. Ni jedan samar, nista. Danas nisam u stanju takoder upotrijebiti fizicku silu na drugoj osobi pa makar to i bilo potrebno (samoobrana). Jednostavno se ne mogu natjerati da nekoga udarim. Zvuci retardirano i tako se osijecam u tim trenutcima. Nekad pozelim da su me tukli.

    P.S. Drago mi je vidjeti da se drzis onog jedan dan -> jedan post 🙂 Samo tako dalje!

    • Slaven Hrvatin

      Hvala. 🙂

      Što se tiče samoobrane, nije to tako loše. Rijetke su situacije u kojima se trebaš ukopati i boriti, a većinu vremena možeš pobjeći. Još prije 4 godine sam napisao jedan tekst o zadnjoj prilici koju sam imao za tuču:
      http://zlihologija.com/2008/04/mala-nocna-tuca/

  3. martina

    Zanimljivo. Vidiš, moja mama je bila ok, ali ja imam problem sa time da ju vidim kako propada uslijed bolesti i loših navika. I dio u tekstume ponukao da zagrebem malo dublje.
    Ali odlična igra sa zamjenom uloga!

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén