Vrag je donio šalu

O sponzorušama i sponzorima

Jedna poduzetna djevojka nedavno je objavila otvoreno pismo u kojem traži bogatog muža. Pismo je postalo hit na internetu, manje zbog nje, a više zbog odgovora koji joj je uputio direktor korporacije J.P. Morgan. Reakcija čitatelja uglavnom je bila zlurado ismijavanje glupače kojoj je direktor dobro skresao, ali taj incident ima i dublju, patrijarhalnu pozadinu koju su rijetki uzeli u obzir.

Novac i dragulji

Nije sve u novcu. Nešto je i u draguljima.
foto: MGN Photo


Evo kako je išlo njeno pismo, preneseno sa stranice Novine novosadske:

Biću iskrena u onome što ću ovde napisati. Imam 25 godina i jako sam lepa. Imam stila i dobar ukus. Želja mi je da se udam za čoveka koji zarađuje najmanje 500 hiljada dolara godišnje. Možda smatrate da sam pohlepna, ali po meni zarada od milion dolara godišnje u Njujorku spada u srednju klasu. Moj zahtev je razuman. Ima li neko na ovom forumu godišnju platu od 500 hiljada dolara a da nije oženjen? Ako ima neko takav, za njega imam jedno pitanje: Šta trebam da uradim da se udam za tebe? One koje sam do sada upoznala najviše su zarađivali 250 hiljada godišnje i to je, izgleda, moja gornja granica. Ako neko želi da se preseli u rezidencijalnu četvrt na zapadu Njujorka, 250 hiljada jednostavno nije dovoljno.

I zbog toga, ovde ponizno postavljam nekoliko pitanja:

1) Gde se najčešće bogate neženje druže? (Navesti adrese barova u koje izlaze)

2) Koja godišta treba da ciljam?

3) Zašto je većina supruga bogataša prosečnog izgleda?

4) Kako odlučujete koja će biti vaša supruga, a koja samo devojka?

Gospođica Pretty

Odgovor direktora korporacije J.P. Morgan bio je sljedeći:

Pročitao sam tvoj post sa velikim zanimanjem. Postoji mnogo devojaka napolju koje imaju slična pitanja kao što su tvoja. Dopusti mi da ti odgovorim iz profesionalnog ugla. Moj godišnji prihod je veći od 500 hiljada dolara, što zadovoljava tvoje potrebe.

Sa stajališta poslovne osobe, loša bi odluka bila tebe da oženim. Ostavimo pojedinosti na stranu i pokušajmo to gledati kao razmenu “lepote” za “novac”. Osoba A pruža lepotu, dok osoba B tu lepotu plaća novcem. Međutim, ovde postoji jedan ozbiljan problem. Tvoja lepota će nestati, ali moj novac neće, ne bez nekog valjanog razloga. Činjenica je da se moj prihod može uvećavati iz godine u godinu, dok ti iz godine u godinu teško da možeš biti lepša.

Zbog toga, sa stajališta ekonomije ja sam uvažavanje imovine, a ti si amortizacija imovine. Ako je tvoja imovina samo lepota, ona za deset godina neće vrediti ništa. Rečnikom “Wall Streeta” svaka trgovina ima početnu tačku, a izlazak sa tobom je “točka početka trgovine”.

Ako je trgovinska vrednost nečega pala, mi ćemo je prodati jer nije dobra ideja nešto što propada držati dugoročno. Možda će ti ovo grubo zvučati, ali propadanjem tvoje lepote biznismen će vas prodati ili dati pod “zakup”. I pazi devojko, svako sa 500 hiljada dolara godišnje zarade nije budala. Možda će izaći sa tobom, ali te neće oženiti. Savetovao bih te da odustaneš od svoje potrage za bogatim čovekom. Inače, i sama možeš postati uspešna i zarađivati 500 hiljada godišnje. U tome imaš veće šanse nego da se udaš za bogatu budalu.

A sad analiza.

Ekonomska metafora nije slučajna

Direktor J.P. Morgana o tom problemu govori iz perspektive ekonomista i to nije slučajno. Moćne i bogate ljude redovito nalazimo u središtu skandala s prostitutkama jer ekstremno visoke zarade u čovjeku stvaraju stav da se sve može kupiti.

Svaka je žena potrošna roba

Žena se najčešće udaje za bogatog muškarca u svojim dvadesetima i postaje njegov trofej. Nakon toga tijek života postaje predvidljiv. Dok on gubi vrijeme na sastancima, partijima, koordinacijama, poslovnim ručkovima… dok na poslu provodi 12-14 sati dnevno (ne možete zarađivati pola milijuna dolara godišnje i raditi od 8 do 16), ona se bavi rađanjem i odgojem djece. Nedostatak supruga koji će je voljeti i s kim će provoditi najvažnije trenutke u odrastanju svoje djece kompenzirat će lagodnim životom u zlatnom kavezu.

Negdje oko svoje pedesete godine, dok joj svi budu govorili kako izgleda dobro za svoje godine, njemu će govoriti da je zreli muškarac u punoj snazi. On će je bez oklijevanja zamijeniti upola mlađom djevojkom (možda baš poput ove koja je postavila pitanje), a supruga će zauzvrat dobiti pola njegove imovine.

Vrijedi li to? Ovisi o vama. Na to pitanje nema univerzalnih odgovora.

Iskrenost je ženama najveći grijeh

Odnos bogatih muškaraca i sponzoruša igra je čija pravila nisu od jučer.

Ženama je sasvim u redu smucati se s bogatašima ako oboje u tu igru ulaze prikriveno. Ona glumi da je ne privlači njegov novac, a on glumi da je zainteresiran za nešto drugo osim njenih sisa. Ta igra je društveno prihvatljiva pogodba jer naše društvo otvorenu razmjenu tijela za novac naziva “prostitucija”.

Zato nema problema kada se ona zavodljivo oblači, vrti uvojke njegovane kose među prstima ili se smije njegovim lošim forama. Nema problema kada joj on kupuje stvari koje je ona gledala glumeći da ih ne gleda.

Problemi nastaju tek kada žena otvoreno kaže što želi, kada ogoli prirodu tog odnosa. Tako se nehotice svrstava u kategoriju kurve, a muškarac tada – uz potpunu podršku licemjerne okoline – može reći: “kad si već kurva, za svoj novac mogu kupiti zgodniju i jeftiniju”.

Ako si žena, pamet služi da je skrivaš

Direktor J.P. Morgana iz pisma Gospođice Pretty zaključio je da ona nudi samo ljepotu. Reagirao je kao uvrijeđeni bogataš kojeg jedna takva cura smatra kravom muzarom i prema njoj se ponašao kao prema glupačici.

Ali zaključak da ona nudi samo ljepotu daleko je od istine. Pretty je, naime, jasno rekla da ima određenog uspjeha u manje imućnoj demografskoj skupini te izrazila ambiciju da unaprijedi svoju igru. Iz njenih pitanja nema dvojbe da je postavila precizne parametre za solidan znanstveni eksperiment te da je spremna mijenjati varijable dok ne dođe do dobitne kombinacije.

Sve što je htjela jest uštediti si truda i vremena! U njenom tonu možemo osjetiti apsolutnu sigurnost da će doći do svog cilja. Upravo zato je odgovor uvrijeđenog direktora, kada kaže da “bogati nisu takvi”, smiješan i jadan. Ona zna da jesu.

Jedino bi joj se moglo zamjeriti da sve to otvoreno kaže, ali zašto je to bitno? Nastupila je pod pseudonimom i nema rizika da će je netko prepoznati. Čak će joj i ovakva negativna povratna informacija dobro doći da unaprijedi nastup.

Zato svaka čast gospođici Pretty. Želim joj sreću i bogatstvo!

Previous

Predstavljanje knjige “Zlihologija” na Radio Rijeci

Next

Uporni ne pobjeđuju uvijek: Turčin Ramazan u potrazi za ljubavlju

19 Comments

  1. mamlaz

    Koja je razlika kada žena želi biti sa muškarcem zbog novca ili kad želi biti sa muškarcem zbog njegovih plavih očiju, ili zbog šarma ili duhovitosti, izgleda ili što li već? Nije novac najveće zlo ovoga svijeta.

    Nije li bogati čovjek ustvari uspješan pripadnik plemena koji će osigurati sigurnost mladuncima? Za nju je dovoljno da ima bujne grudi za hraniti podmladak i široke bokove da ih može imati što više. Za njega je presudno da se može što bolje brinuti o njima. To sve nam je kakti u genima. Ne vidim ništa lošeg u tome osim hrpe lažnog morala.

    Neke žene kod muškarca vole zgodnu stražnjicu, neke privlače lijepi zubi a neke opet vole da muškarac posjeduje hrpu novca….

    • tomislav

      To je točno, sa nagonskog gledišta, onog životinjskog, ali već jako puno godina, homo sapiens može odabrati biti nešto više od toga, a to je čovjek, biće koje je svjesno svog razuma i intelekta, onog emocionalnog, te da to koristi i cijeni. Ja jako volim zlato, odnosno ono što predstavlja, ali sam dobro svjestan da; “Nije zlato sve što sja”.

      • Zagorka

        Istina Tomislave, al sve je to stvar osobnih prioriteta i vrijednosti u životu. Mada i kod djece postoji taj fenomen, primjerice neki klinac koji ima super guba nove igračke, pa se svi žele s njim družiti da se mogu sa igračkama igrati. Al u dječjem svijetu je sve jednostavnije, pa nakon nekog vremena, kad se društvo dobro izigra s tim novim igračkama, odzujaju dalje, jer djeci je na kraju krajeva svejedno, mogu se igrati i sa zemljom, lišćem i komadima drveća, bitna je energija koja se dogodi između njih.

        • Da. A to što imamo mogućnost izbora biti nešto više od zvijeri, ne znači da to i činimo. Poplava besmislenih informacija i podražaja iz medija dobro se pobrinula da živimo reaktivno umjesto kreativno.

          • tomislav

            Upravo tako, samo si ne mogu pomoći ne kriviti same ljude za neke njihove očito loše izbore, jer neki ipak unatoč svemu tome počinju vidjeti svijet kakvim zaista jest, točnije, onakvim kakvim zapravo nije, dok ga neki i dalje vide onako kako su im ga opisali mama, tata i ostalo okruženje tokom odrastanja. Zašto većina ne shvaća da moraju mijenjati način življenja, a ne prebacivati odgovornost na druge (najčešće političare) ili se praviti čak da problemi ni ne postoje (“Zemlja je čista i mirišljava baš kao i prije 10000 godina”), odnosno; “Ja tu ne mogu ništa” i ostali cinizam. Još se pitam zašto je u ljudskoj psihi nastao cinizam kao vid samoobrane, kad je toliko štetan u globalu.

          • Zagorka

            Je, ima blage ironije u čovjeku. S jedne strane čovjek je društveno biće i pretpostavka je da za njegov zdrav i optimalan razvoj nužno je da je član zajednice, a s druge strane, ta zajednica mu dokida individualnost a s time i osjećaj za vlastitu odgovornost. Tako da dolazimo do toga da nikad nije potpuna odgovornost na jednoj osobi, već je dosta puta kriv netko iz mase. Ili masa kompletno, ili neka druga masa, kao Srbi, Englezi, Amerikanci i tako dalje.
            Ono što si ja gradim je svoj krug ljudi, koji su slični meni. Skontala sam da nemam šta kriviti druge za njihove izbore ili suditi o njima jer svatko ima slobodu da živi kako hoće, moj izbor je hoću li takvoj slobodi dat da utječe na moju kvalitetu života.

          • Zagorka

            Ero i u tome leži mogućnost izbora. Koliko ćeš sebe izložiti tim podražajima, ili u konačnici koliko promišljaš o svim porukama koje su nam upućene kroz različite komunikacijske kanale. Mene ova rasprava podsjeća na Frommovu knjigu Imati ili biti, gdje je dosta lijepo objašnjena i ova situacija dotične i društvena kretanja i svjetonazori. Ja njoj nemam što čestitat, jer njen svjetonazor nema previše dodirnih točaka sa mojim.

  2. tipkalica

    A tko to voli siromašno živjeti? Svatko će uzeti ono što može, ako ne uzme onda je budala!

  3. astrodrom

    Ono što je meni nekako najviše ‘zazvonilo’ u ovoj cijeloj priči je taj stav bogatog gospodina da će njegovo bogatstvo biti veće iz dana u dan. Otkud uopće nekome tolika uvjerenost da će biti bogatiji? Jednako kako dotična neće biti mlađa (iako ni mladost nije nužno uvijek kvaliteta čak ni kad je u pitanju ljepota), tako isti taj bogati poslovni čovjek može izgubiti svoj novac odnosno propasti. Mene, između ostaloga, začuđuje u kojoj mjeri u današnjem društvu uvijek prije svega govori novac koji je početak i kraj svega.

    • Da, novac daje moć i bahatost, a time zaboravimo da smo počeli zarađivati kako bi živjeli lagodnije.

    • danguba

      Generalno 90 % likova kao sto je direktor u JP Morgan svoje materijalno bogatstvo tokom vremena znatno uvecavaju. Oni su dobri u tome zato su i tako dobro placeni.

  4. David

    Ne razumijem napadanje na čovjeka koji je zaslužio svoje novce i zapravo radio i žrtvovao se da bi mogao lagodnije živjeti za razliku od gospođice koja želi nešto dobiti samo na osnovu svog izgleda.

    „Ekonomska metafora nije slučajna“ – da, nije slučajna, ne zato što je bogat i moćan ili zbog stava da može sve kupiti već jer ona pristupa braku i ljubavi s poslovne strane.

    Pa, kakav odgovor čovjek treba dati sponzoruši, osobi koja će se praviti da me voli samo zbog mog novca i koja nema ništa druga za ponuditi osim sisa i guzice!?

    Ja osobno nemam nimalo poštovanja prema takvim osobama, bile žene ili muškarci.

    • Način na koji čovjek odgovara govori o njegovim vrijednostima. Zato taj direktor, koji toliko ostrašćeno govori o ekonomiji i novcu, vrlo dobro poznaje koncept razmjene novca za tijelo. Kad govorimo o odnosu između dvoje ljudi, tu je uvijek neka razmjena: izgled za novac, izgled za duhovitost, šarm za kreativnost…

      U našoj kulturi problematična je upravo razmjena izgleda za novac jer to znači prostituciju, a prostitucija znači nemoral. Ali nemoral prostitutke, a ne onoga koji je plaća.

      Ali da se vratim na temu. Kakav bi drugačiji odgovor čovjek mogao dati sponzoruši, a da se pritom (za razliku od ovog iz JP Morgan) ne razotkrije kao izrabljivač? Možda nešto ovakvo.

      Iako razumijem da su vremena teška, kao čovjek koji zarađuje pola milijuna godišnje mogu ti reći da me novac nije usrećio. Priznajem, riješio mi je mnoge probleme, ali nije mi dao odgovor na osnovna životna pitanja – ljubav i smisao života – a neće ih dati ni tebi.

      Sada imaš mladost i životnu radost i bila bi tragedija kada bi je potrošila na nekog tko ti može ponuditi samo financijsku sigurnost. Tko kupuje tvoj izgled dok si mlada, u srednjim godinama zamijenit će te mlađom. To što ćeš dobiti hrpu novca neće ti puno značiti jer će u tebi ostati silna količina gorčine, a mladost ti ništa ne može vratiti.

      Zato je provedi s nekim tko te zaslužuje i voli.

      • David

        Priznajem da bi vaš odgovor bio puno ljepši i razumniji…međutim,
        mislim da su osobe poput nje toga svjesne ili bi bar trebale biti svjesne. Ona svjesno ulazi u vezu zbog profita, a seks smatra razmjenom dobara. Stoga je i dobila ekonomski odgovor „Dopusti mi da ti odgovorim iz profesionalnog ugla“ .

        Gledano iz drugog kuta ovo više sliči na poslovno/savjetodavno
        dopisivanje dva poduzetnika.

        Što se tiče nemorala prostitutke, a ne onoga koji plaća mislim da dolazi iz općeg razmišljanja da muškarac ne može biti prostitutka ili drolja, već ga zovu zavodnik ili žigolo. Zašto? Zato što muškarac mora biti zgodan, visok, šarmantan, pametan itd. dok žena samo mora biti voljna i donekle zgodna.

        …ali, možda nisam dovoljno objektivan da pravilno sagledam situaciju.

        • Pa to je upravo to – dopisivanje poduzetnika. 🙂

          A što se tiče onoga kakvi moraju biti muške ili ženske prostitutke, možemo to gledati i iz drugog kuta: muškarci su više ograničeni kao vrsta jer im treba samo seks. Žene koje plaćaju za seks traže izgled, ali i pamet i šarm. 🙂

          • mamlaz

            Hajde uskoro napiši neki tekst o različitim normama za muškarce i žene. Nositi push up grudnjak ženama je sasvim legitimno dok bi muškarci koji nose čarape u gačama da bi izgledalo da su obdareniji bili izloženi podsmjehu… A prevara je i jedno i drugo.

        • Stipe

          Tako je. Njegov odgovr je bio sprdnja jer je vidio s kim ima posla. Štoviše, nije bila isključivo sprdnja, nego joj je dao sasvim lijepu životnu edukaciju. Znam da ljudi uglavnom mrze bogate, ali ovaj čovjek to nije zaslužio, barem ne s ovim pismom.

  5. Lua Jane

    Nitko se nije osvrnuo na to da je Pretty spomenula kako bogati muškarci uistinu vrlo često žene žene prosječna izgleda, a osobno mogu dodati i dosta bezlične prirode. Čak je i uvrijeđeni gospodin previdio tu pojedinost. Naime ako u u ekonomsku razmjenu uđe nelijepa žena, njena je tržišna vrijednost već niska i bude samo i dalje padala.
    No šalu na stranu, šta objašnjava tu pojavu?

    • Moje objašnjenje, koje ne mora biti točno jer nisam bogataš: moguće je da nalaze partnerice dok su mladi i neuspješni pa se spajaju sa ženama koje im stvarno odgovaraju. Kada već imaju gomile novca, teško je procijeniti ako žena na njih reagira zbog karaktera ili bogatstva.

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén