Vrag je donio šalu

Što je coaching i 5 načina kako prepoznati lošeg mentora

Coaching označava mentora ili instruktora, osobu s iskustvom koja vam može prenijeti konkretna znanja. Nažalost, to može biti svatko jer ne postoji “škola za coacheve” koja će izbacivati kvalitetne kadrove, a strukovne udruge otvorene su svima koji plate članarinu.

Ako zaključite da vam treba life coach da otkrijete svrhu života, executive coach da zaposlene dovedete u red ili business coach da ostvarite posao iz snova, ovih pet savjeta omogućit će vam da razlikujete dobre od loših mentora.

coaching

Vi to možete!
foto: Robert Crum

1. Previše je mlad

Iako diskriminacija po dobi nije poželjna, u slučaju coachinga u njoj nema ništa loše. Da biste drugima pokazivali kako ostvariti uspjeh, morate imati određeno životno iskustvo. Osim ako ste iznimni pojedinac, to iskustvo nećete steći u ranim dvadesetim godinama.

Ali to nije pravilo. Kada govorimo o executive coachingu, koji se koncentrira na unapređenje produktivnosti i motivacije zaposlenih, donošenja odluka i upravljanja poslovnim procesima, dobar coach bit će i stariji. Zato, ako vam se savjetnik čini mlad, a uz to ne nudi vam primjere iz svoje prakse, naišli ste na lošeg mentora.

2. Hvali se brojnim kvalifikacijama

Kada imamo posla sa strukama koje nam nisu dovoljno jasne, pogotovo ako u nazivu imaju strane riječi, teško je procijeniti imamo li posla s muljatorom ili iskusnim profesionalcem.

Tako u stvarnom životu dizajn web stranica ne biste trebali povjeriti nekome tko se predstavlja kao informatičar, a nudi vam usluge web dizajna, programiranja i servisiranja računala. Instalaciju tuš kabine ne biste olako dali majstoru koji se predstavlja i kao stručnjak za stolariju i postavljanje pločica, zar ne?

Ali kada vam netko nudi nešto sa čim nemate iskustva, kao što je coaching, može doći do problema. Tada ćete se prepustiti u ruke osobe koja vas uvjerava da je praktičar neurolingvističkog programiranja, a može vam postaviti obiteljske konstelacije, uskladiti čakre i hipnoterapijom vas osloboditi cigareta.

Ako sumnjičavo vašeg potencijalnog mentora pitate za kvalifikacije, odmah će iz ladice izvući diplome. One će izgledati profesionalno i mislit ćete da su to, kao na fakultetu, titule stečene višegodišnjim radom, praksom i ispitima.

Stvarnost je drugačija. Life coach postat ćete čim uplatite jedan od brojnih seminara i izdržite do kraja jer uglavnom nema teških ispita i uvjeta za stjecanje diplome. Zato, ako primijetite da je vašem savjetniku hobi sakupljanje titula, vjerojatno nema dovoljno posla – a samim time i iskustva.

3. Ne bavi se svojom strukom

Setha Godin je vodeći marketinški guru u svijetu, ali posljednjih godina više se bavi pisanjem knjiga i predavanjima nego praksom. U jednom od tekstova na svom popularnom blogu iskritizirao je neprofitne organizacije, tvrdeći da loše koriste socijalne medije. Na to su reagirale mnoge takve organizacije i javile se s brojnim primjerima zašto Godin nije u pravu. Da se više bavio strukom u kojoj ima reputaciju gurua, do toga ne bi došlo.

Ako vas netko želi podučiti konkretnim vještinama, nije dovoljno da je jednom davno stekao dovoljno radnog iskustva. Važno je i da ima aktivno iskustvo. Često se, naime, događa da coach postane stručnjak u konkretnom poslu, a onda počne podučavati i izgubi svaki kontakt sa strukom. Ako primijetite da se vaš cijenjeni mentor bavi samo predavanjima, možda biste trebali pronaći nekog tko ima manji ugled, a više posla.

4. Poznat je po neetičnom ponašanju

U svojoj knjizi Četverosatni radni tjedan Tim Ferriss čitatelja pokušava uvjeriti da je trud nepotreban i da možete dobro zarađivati radeći samo četiri sata tjedno.

Svoje ideje ilustrira brojnim primjerima ciljeva koje je ostvario s malo truda pa spominje i kako je postao šampion u kickboxingu bez treniranja tog sporta. To je postigao time što je dehidrirao kako bi naglo izgubio težinu i mogao se natjecati s protivnicima koji su bili lakši od njega. Prije samog natjecanja vratio se na normalnu težinu i pobijedio tako što je svakog protivnika jednostavno izgurao iz ringa.

Ljudi smo, a ne anđeli i svi griješimo. Ali kada saznate da se vaš potencijalni coach čak i hvali svojim neetičnim ponašanjem, nemojte živjeti u zabludi da će prema vama biti fer. Ali nije Ferriss toliko loš. Ako od njega želite naučiti kako biti sociopat, vjerujem da ćete teško naći boljeg mentora.

5. Opsesija pozitivnim razmišljanjem

Koncept pozitivnog razmišljanja vrti se oko teorije da mislima koje su negativne – gnjev, briga, pesimizam – u svoj život privlačimo neuspjeh. S druge strane, pozitivne misli i osjećaji – radost, sreća, optimizam – u život dovode poslovni uspjeh, duševni mir i fantastičan seks. Tu filozofiju često ćete nanjušiti kod life coacheva koji će vam taj mentalni sklop nametati kao preduvjet za uspjeh. Prihvaćajući ideje pozitivnog razmišljanja, nećete se samo osjećati loše jer ste nesretni i neuspješni, već i zato što se osjećate loše pa će vam možda zatrebati i psihoterapeut.

Coach koji svoja znanja temelji na praktičnom iskustvu (umjesto treš-literaturi o samopomoći), znat će da se ne trebate opterećivati svojim unutarnjim stanjima. Dovoljno je pobrinuti se da vas strah od neuspjeha ne paralizira, a neugodne misli i osjećaji prirodno će nestati dok budete mijenjali svoj život*. Ili kako bi to u narodu mudro rekli: “mani se ćorava posla i uhvati se motike”.

Coaching – da ili ne?

Coaching sam po sebi nije loš i može vam biti koristan ako:

  • znate točno što očekujete,
  • otvoreni ste za promjenu,
  • spremni ste raditi na tome.

Samo morate biti oprezni i izabrati dobrog mentora. U suprotnom uludo ćete potrošiti novac i vrijeme, a možda se osjećati gore i neuspješnije nego prije.

* iako vrijedi napomenuti da neće sve nestati – neki ljudi su prirodno vedriji ili mračniji od prosjeka i u tome nema ništa loše.

Previous

Kako vam Iznogud može pomoći u borbi protiv Krešimira Miška

Next

Snake Active – ekstrakt otrova bezumlja

15 Comments

  1. David

    Hvala Bogu da još netko osim mene misli da Godin i Ferriss previše melju gluposti…iako su razvikani kao nekakve super zvijezde i genijalci iz njihovih knjiga ne možeš ništa korisno pročitati, pričaju apstraktno u metaforama umotane zabavne pričice bez konkretnog savjeta. Ljudi trebaju više logički i racionalno razmišljati i prozivati ovakve budalaštine. Imate moju zahvalu što ste ih prozvali za ono što stvarno jesu!

  2. Lolita Blanca

    Odličan tekst, odličan!

  3. Stanko

    Slavene, valjalo bi da pišeš književno, a ne po Riječki. Napisao si ovako: “nije dovoljno da je jednom davno stekao dovoljno radnog iskustva”. Trebalo bi stajati “stekli”.

    • Stanko

      Sorry, krivo sam pročitao. Pokrivam se ušesima 🙂

      • Drago mi je da bar jednom ne moram ispravljati greške odmah nakon što pritisnem “objavi”. 🙂

  4. tzzterzr

    Ovaj opis osim ” previše mlad” opisuje upravo našeg domaćina. Ko o čemu invalidi o ratu….

    • Stanko

      Očeš reći da slaven nema nimalo impresivnu biografiju gledajući navedeno na ovom web siteu? Da, vjerojatno si htio reći da on nema osobito iskustvo u poslu kao ni dodatnu izobrazbu iz područja psihologije, nego je samo završio fakultet.

      Ti vjerojatno smatraš da onaj ko je samo završio fakultet on ustvari zna samo neka okvirna znanja, ne puno više od vječnog studenta koji je na pola studija.

      Zato smatraš da Slavenove kvalifikacije nisu nešto osobito, da bi ga se čak moglo svrstati u prodavače magle jer se uzdiže u nebesa, a ti ipak smatraš da je on jedan trećerazredni psiholog koji je jedva završio fakultet.

      • rsrtrtt

        Slaven j eobrazovan ali to mu ne odriče poziciju jadnika jer sam sebe uzdiže dok blati druge i to neprovjereno i neopravdano, dakle gradi svoj identitet hodajući preko leševa. baš lijepo!

        • Stanko

          Nije baš skroz tako. Dosta stvari on obradi onako temeljito i sustavno, ali mu se zalomi katkad da napiše nešto neprovjereno, nešto oko čega se nije baš pretrgao da istraži. To mu je mana, brzopletost.

  5. Dragan

    Napisati u prvom redu da je coaching jednako mentoring ili instruiranje je nedostatak temeljnog znanja o coachingu. Molio bi autora da konzultira coaching struku u Hrvatskoj i svijetu o tome. Drugo ne može se tvrditi kako nema škola za coacheve- jedan sam od voditelja jedne od škola u Hrvatskoj. Na prvom danu edukacije govori se o tome što je coaching i jasnoj distinkciji coachinga od mentorstva, supervizije i savjetovanja. Uz sve navedeno u Hrvatskoj imamo i udrugu coacheva gdje se sve navedene informacije mogu dobiti na jednom mjestu. Coaching je moja struka, moja ljubav, stoga molim vas malo više poštivanja i informiranja prije objava ovakvog tipa. Hvala.

    • To što u Hrvatskoj ima dobrih coacheva ne zaobilazi činjenicu da, kao i drugdje u svijetu, imamo poplavu ljudi koji se nakon vikend-seminara predstavljaju kao stručnjaci.

      Ako pogledamo, primjerice, stranicu Hrvatske udruge za coaching, pod “Kompetencije” navodi se cijeli niz stručnosti koje – ako ih imamo – možemo iskoristiti da klijentu promijenimo život. Istovremeno potencijalni coach može pogledati te iste stručnosti i reći: “pa ja sve ovo mogu blefirati i neće me nitko otkriti”.

      Pretpostavljam, Dragane, da ste vi u udruzi coacheva dobro upoznati s primjerima fušera koji su preko noći postali “stručnjaci”. Uostalom, strukovne organizacije uglavnom se pokreću da bi se postavili standardi i zaštitio se integritet od šarlatana koji traže laku zaradu.

      Ali i tu vidim jedan potencijalni problem. Na stranici o članstvu u HUC-u, popis pogodnosti je duži od obveza članova – koje su općenite i ne postavljaju prepreke ulasku. Sve što potencijalni coach vidi je: “članom / članicom Hrvatske udruge za coaching mogu postati osobe koje se bave (ili namjeravaju baviti) coachingom, i žele aktivno sudjelovati u radu Udruge”. Iako nisam pokušao isprobati sam postupak prijave (možda su stvarni kriteriji stroži, ali na sajtu ih nema), takve lake prepreke stjecanju kredibiliteta mamac su za prevarante.

      Tako je Ben Goldacre, autor bloga “Bad Science” svojevremeno svoju mrtvu mačku učlanio u American Association of Nutritional Consultants.

      Kada kažem da nema škola za coacheve, svjestan sam da ima škola koje se tako nazivaju. Nema škola za coacheve u smislu fakultetskog obrazovanja, sa svim standardima kvalitete koji se podrazumijevaju. Školu za coacheve mogu i ja otvoriti, samo trebam imati dovoljno novca i tako je nazvati.

      Sve to ne znači da je Vaša škola loša, da je udruženje coacheva bezvrijedno ili da je coaching posao za prevarante. Ali taj posao je mamac za šarlatane i to treba prihvatiti. Sve što možete je dobro raditi svoj posao.

  6. Dragana

    Jest, jest. Istina je blizu tu negdje. Iako dobar coach ne mora imati sva iskustva kroz koja klijent prolazi, mora razumjeti strukturu i dobro vladati tehnikama, te kombinacijama. Vazno je imati radno iskustvo i samorazvoj iza i u tijeku, te podosta siroka znanja. Rijec coach je samo rijec koja cesto oznacava ljude koji u svijetu i kod nas iza vikend seminara dobiju papir koji treba uvjeriti njih i druge da znaju sto cine. Postoji i kod nas skola koja i tekako vodi racuna o znanjima, standardima i prakticno dokazanim vjestinama. Mozda je znakovito to sto se radi o austrijskom programu (u okviru edukacije za psihoterapeute) koji je pak prihvacen na njihovom ministarstvu za obrazovanje. No postoje uvjeti koje treba zadovoljiti, a ovi koji bi brzopotezno bili slavni coachevi bjeze od toga i cini im se glupo potrositi dvije godine ucenja i izvodenja zadataka za nesto sto se moze rijesiti za dva tjedna u vrh glave. I to je to.

    • Slažem se u potpunosti. I sam prolazim edukaciju za psihoterapeuta i cijeli postupak potrajat će minimalno 3 godine. U tome su predavanja, praktični rad, sastanci s mentorom i grupna diskusija slučajeva kako bi od kolega sa strane znali što radimo dobro, a gdje griješimo.

      Nema rezultata bez truda ni dobrih vikend coacheva.

  7. pingu

    Certifikati mogu biti pretpostavka, ali ne i dokaz da coach dobro radi svoj posao. Činjenica je da pomažući profesije, pa i one druge, ukoliko žele ostati kvalitetne u svom poslu, trebaju nadograđivati znanja, vještine. Čitav radni vijek. I raditi na sebi. Nema kvalitetnog psihoterapeuta koji nije odradio x sati osobne psihoterapije. Kao ni coacheva, savjetnika, terapueta bez supervizije. Broj sati rada na sebi, iskustvenog rada s klijentima i supervizije, a onda i ispit na tim temeljima, mogu pokazati ozbiljnost i stručnost određenog smjera. Među “austrijancima” ima ljudi koji znaju, kao i onih koji ne znaju..kako ja to vidim, oni su odjedrili u hiperprodukciju 😉 Visoki kriteriji (koji nisu dostižni npr opisom rada na slučaju) su bitni. A takve dodatne edukacije postoje i kod nas i u svijetu. Kao i one druge, “vikend-stručnjačke” 😉 C’est la vie!

    • To je sve točno. Bio sam na više seminara, kroz svoj redovni posao i za svoj gušt, i svašta sam vidio. Često sam viđao ljude koji idu, primjerice, na početnički seminar neurolingvističkog programiranja već s namjerom da postanu instruktori te metode. Nakon toga ne vježbaju i ne rade s klijentima, ali nekoliko mjeseci kasnije evo njih kao stručnjaka za NLP u svom selu. Kao da otvaraju franšizu McDonald’sa.

      Baš zato je važno prvenstveno biti posvećen savladavanju znanja i vježbanju vještine umjesto da klijente gledamo kao krave muzare.

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén