Vrag je donio šalu

Gervaisov princip: patologija radnog mjesta

Moderno radno mjesto u kapitalizmu nije okoliš u kojem igrom slučaja cvjetaju patološki tipovi. Ono je samo po sebi izopačeno pa kao marljiva radilica nećete imati uspjeha i sreće koliko god se trudili.

Gervaisov princip i MacLeodova korporativna hijerarhija pomoći će vam da postate uspješniji gubitnik ili da u sebi probudite uspavanog sociopata.

Sastanak u uredu
Prema MacLeodu, radnici u firmama dijele se na tri vrste: Sociopati, Gubitnici i Nesvjesni.

Sociopate možemo nazvati i poduzetnicima, to su oni koji osjećaju žudnju za pokretanjem biznisa i ambiciju za dolaskom na vrhunske položaje u firmi. Vodi ih žudnja za moći i dominacijom, a ležerne ljude koji bi htjeli uživati u životu i imati slobodne vikende smatraju nužnim zlom; socijalističkim parazitima i neambicioznim šljamom.

Sociopatima su radnici nužno zlo. Oni su tip ljudi koji će u teškim vremenima poslati pola firme na zavod za zapošljavanje, dok će te iste ljude u dobrim vremenima ponovno zaposliti. Na određeno vrijeme, bez beneficija.

Protuteža Sociopatima su Gubitnici, obični ljudi koji su snove i ostvarenje svojih životnih ciljeva zamijenili za mršavu, ali pouzdanu plaću. Iako osjećaju nelagodu zato što ne rade ono što bi ih ispunjavalo, pomirili su se s takvim načinom života pa na radnom mjestu rade minimalno, dovoljno da ga zadrže. Gubitnici petkom radosno ciču: “konačno vikend”, a tri dana kasnije: “prokleti ponedjeljak”.

Nesvjesni su zgužvani između sociopata i gubitnika. Oni su pretjerano radišni gubitnici koji su zbog svoje sposobnosti unaprijeđeni na položaje nižih šefova. Vjeruju da tko radi ne boji se gladi i trude se dati sve od sebe jer je to bolje za kolektiv. Zato im vikend, za razliku od Gubitnika, služi da bi nadoknadili zaostatke. Nesvjesni ne prihvaćaju da je njihov položaj besmislen, ali nemaju beskrupuloznost Sociopata da bi postigli nešto sjajno. Oni će firmi rado dati neplaćene prekovremene sate, a zauzvrat dobiti zlatni sat i srčani udar.

Kada pogledamo međusobne odnose ovih tipove radnika u praksi, primijetit ćemo Gervaisov princip*:

Sociopati svjesno unapređuju previše marljive Gubitnike u srednji menadžment, lijene Gubitnike u Sociopate, a prosječne neradnike puštaju na miru.

Svaka firma na početku ima samo dvije grupe: Sociopate koji su pokrenuli biznis i Gubitnike koji će raditi posao. S vremenom Sociopati izoliraju najsposobnije Gubitnike, idealiste koji marljivo rade, savjesni su i vjeruju u firmu. Njih unaprijede u srednji menadžment, u Nesvjesne. Logika Sociopata je okrutna: tko god ulaže veliki trud za male novce mora biti idiot i zato je idealan za položaj šefa.

Zatim, a to je još perverznije, uzmu manje sposobne gubitnike i unaprijede ih u Sociopate. To je samo naizgled nelogično: pošto Gubitnici izbjegavaju posao, ključ je pronaći one koji se trude manje od prosjeka jer energiju čuvaju za samopromociju i lov na prilike za napredak. Taj način razmišljanja upravo je savršen za najviše položaje!

Ako si želite poboljšati položaj u firmi, zapamtite jednu važnu stvar: najgore je biti Nesvjestan. Gubitnik će uvijek jedan loš posao zamijeniti drugim koji mu neće ugrožavati hobije. Sociopat će lako naći nove projekte jer potražnja za beskrupuloznim tiranima nikada neće presušiti. Ali Nesvjesni će, poput kapetana tonućeg broda, ostati do samog kraja i utopiti se.

* nazvan prema engleskom komičaru Rickyju Gervaisu i seriji “The Office”.
foto: Jon Tandy

Previous

O Nataši Srdoč na portalu Dnevno.hr

Next

Kada vas pokrene duh kleti

11 Comments

  1. Nesvjesna

    mogla sam i bez ovog teksta, tek sad mi jasno puno stvari 🙁

    Ri_girl

    • Deprimiranje čitatelja mi ide prirodno. 🙂

      • Ri_girl

        … i pročitala sam tekst ponovo i ponovo… i glupa sam, znam da me, čim nađem posao, čeka još jedna uloga “nesvjesnog” idiota… jer sam odgojena tako da treba raditi da bi se zaradilo, užasno se osjećam pri samoj pomisli da pokušam izbjeći posao, a da ne pišem o tome kako nema šanse da otvorim bolovanje sve dok nisam na sve četiri 🙁

        kako to prekinut? kako izbiti iz glave stvari usađene prije trideset i više godina kao i one koje su usađivane godinama…

        (bilo je ovo retoričko pitanje, potpuno mi je jasno da to nikada neću uspjeti, nažalost)

        • Uglavnom je tako, teško ili nemoguće.

          Jedini način da to ideš mijenjati je da si svaki dan ujutro kažeš da se nećeš žrtvovati i raditi na svoju štetu i podsjećati se na to nekoliko puta dnevno.

          Meni je ta tehnika pomogla s nekim stvarima, ali je skoro više truda nego koristi.

      • Hanna

        i ti, znači, imaš problem.nudim besplatnu psihološku pomoć 🙂

        • Slaven Hrvatin

          Ne bi pomoglo jer bih stalno analizirao tvoje tehnike.

  2. Sasvim Obična

    Užasno, ali istinito….

  3. Hanna

    jebote, volim crni humor, ali ovo je i za mene previše 🙁

  4. Nesvjesni Luzer

    Apsolutna istina o modernom kapitalizmu, odnosno izvrsnom menadzerskom nivou. 17 godina promatram sto se odvija na radnom mjestu i iz prve ruke gledam uzdizanje jednog kolege do najviseg nivoa. Cak sam u par navrata bio u poziciji “sefa” ali bez ikakve autonomije u odlucivanju. Na kraju sam se odmetnuo u cetvrtu (ovdje nespomenutu) kategoriju – freelancer.

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén