Kako čitati ambalažu proizvoda

Kupci i proizvođači su zaraćene strane. Potrošač se trudi procijeniti ako će kupnjom proizvoda zadovoljiti svoje potrebe, a diler želi utrapiti muda pod bubrege, rog za svijeću ili političku stranku pod bolji život.

Kako čitati ambalažu proizvoda da biste kupili ono što želite?

Prirodna voda iz izvora slavine (foto: mschutt)

Kada na pakiranju piše domaće, to znači da je omot zemljanih boja, s rustikalnim logotipom. Sa etikete, ispod natpisa “bakina tajna”, smije se izborano lice sijede starice. Sam proizvod je industrijski.

Originalni recept znači nešto sasvim drugo: da isti kemijski bućkuriš jede više generacija nesretnika. Osim ako se radi o proizvodima kao što je majoneza. U tom slučaju originalni recept kupce asocira na mast i kolesterol pa ga marketinški stručnjaci brendiraju kao delikates, a za potrošače zdrave hrane tu je i obavezna light verzija, s manje kalorija da možete jesti više.

Prirodno nije toliko slojevito; samo znači da je cijena viša nego inače. Najskuplje ćete ipak proći ako kupujete organsku ili bio hranu, a iz ekološkog uzgoja ponekad znači “proizvedeno u neuobičajeno lošim uvjetima“.

Jeste li u hladnjaku dućana primijetili divne rakove po smiješno povoljnoj cijeni? Ako ih bolje pogledate, vidjet ćete da se ne radi o pravim morskim životinjama, već o vegetarijanskom proizvodu s aromom raka. Napravljen je od smjese brašna i masti, vjerojatno s malo vapna za intenzivniji okus. Onda je oblikovan kao rak, obojan crvenom radioaktivnom bojom, a okus duguje umjetnoj aromi volovskog kopita.

Muljanje oko samog proizvoda je jednostavno i mogu ga raditi čak i početnici. Pravi majstori idu korak dalje: ono čega uopće nema na popisu sastojaka naplaćuju više. Tako na policama dućana možemo naći negazirane, bezalkoholne sokove i vodu bez konzervansa, a vrhunac smisla za humor je kombinacija “prirodne arome, bez dodanih konzervansa” na simbolu kemijske strave i užasa – Coca Coli.

Dijetalno pakiranje je posebna stvar. Ono nastaje kada proizvođač želi naplatiti više pa smanji količinu proizvoda i reklamira ga kao zdraviju varijantu.

Kad smo već kod zdravlja, slatki sokovi često se opisuju kao osvježavajući, za vitalnost, a zbog dugačkog popisa vitamina, minerala i omega 3 kiselina zaključit ćete da su zdraviji od voća. Istovremeno sadrže toliko šećera da ćete umjesto svježine prvih sat vremena osjećati anksioznost, a nakon toga ćete krahirati. Osim ako su bez šećera: tada će vam aspartam izazivati grčeve u želucu.

Srećom, u sokovima ipak ima voća – etiketa kaže, minimalno 50%. Kako izgleda to voće? Ono je izmljeveno – zajedno s peteljkama, košticama, lišćem i kukcima. Zatim je kaša koncentrirana, dehidrirana, rehidrirana i zapakirana.

Srećom, marketinška kreativnost ne staje samo na hrani. Klinički testirano je elegantan način za reći “unajmili smo skupi institut da nam izdaju potvrdu o kvaliteti”.

U slučaju kada bi takav natpis izgledao smiješno, kao na pasti za zube, vidjet ćete “našu pastu za zube preporučuje 90% zubara”. To nije potpuna laž: oni jesu anketirali zubare koji su na pitanje “što mislite o pasti “MastoDont” rekli da je važno koristiti bilo koju, pa ni ta vjerojatno nije za škart. Baš taj brend preporučuju jedino glumci odjeveni u bijele kute.

Kada nešto garantirano čisti i najtvrdokornije mrlje, što to znači? Da proizvod djeluje čak i kada ga pogrešno koristite? Da prašak za rublje možete vratiti ako vam odjeća nije bijela kao snijeg? Jedini učinak te riječi je da više vjerujete oglašivaču. I to vam garantiram!

Jedan savjet za kraj. Čuvajte se fraze novo i poboljšano. Ako se zapletete u razmišljanje o logičkom smislu ove tvrdnje, psiha će vam se brže raspasti nego kada biste tražili odgovor na pitanje “Što je bilo prije – kokoš ili jaje?*”

* točan odgovor je “kokoš“. Tko kaže da se znanstvenici ne bave važnim stvarima?