Nick Vujicic u Rijeci: gnjilo zrno utjehe za očajne

Australski motivacijski govornik Nick Vujicic nedavno je posjetio Hrvatsku. Na predavanjima u Zagrebu i Rijeci oduševio je i nadahnuo publiku željnu utjehe i nade u bolje sutra. Zanimalo me kako će to izgledati pa sam se te večeri uputio u sportsku dvoranu Zamet, prepunu vjernika i znatiželjnika.

Do tada nisam znao puno o njemu. Znao sam da je rođen bez ruku i nogu, da se pokušao ubiti u desetoj godini te da je nekako našao smisao života. Sada mu je životna misija širiti poruku nade i smisla. Očekivao sam prosječnog motivacijskog govornika koji niže poticajne fraze, ali Vujicic nije ni blizu toga. Preciznije, neusporedivo je gori i otrovniji nego što sam mogao zamisliti.


Na pozornici njegov hendikep primjećujemo u prvih nekoliko sekundi jer, zbog svog izgleda i načina kretanja, podsjeća na uspravnu gusjenicu. Ali već nakon nekoliko minuta jasno je da pred nama stoji vješt, duhovit i beskrajno šarmantan govornik koji će većinu prisutnih u sat vremena predavanja uvjeriti da im je život sasvim lijep.

Ali ako zanemarimo Å¡arm i savrÅ¡eno izglancane komunikacijske vjeÅ¡tine, ostaje nam samo jedan običan guru. Naime, ako želite raditi kao motivacijski govornik, vi morate imati tužnu priču po principu “počeo sam jadan i bijedan (kao i vi), doÅ¡ao sam do spoznaje, sada sam uspjeÅ¡an i reći ću vam kako i vi to možete”.

Američki megapopularni guru Tony Robbins, jedan od najbogatijih motivacijskih govornika, voli pričati kako su ga na pragu punoljetnosti roditelji izbacili iz kuće. Sljedećih nekoliko godina životario je na rubu egzistencije u unajmljenom stanu u Kaliforniji, a sada je milijunaš.

Vujiciceva priča je slična. Rodio se kao invalid, djeca su ga zadirkivala u školi i osjećao se bijedno. Do desete godine pokušao se ubiti tri puta, a tada je pomislio koliko će njegovi roditelji patiti ako se ubije pa je odlučio naći smisao u životu.

Unatoč toj, za mnoge nepremostivoj, prepreci, postao je vjeÅ¡ti motivacijski govornik. Problem je upravo u toj riječi unatoč. Njemu manjak udova nije bio prepreka u karijeri, već mu je dao ono Å¡to ga, grubo marketinÅ¡ki rečeno, izdvaja od gomile banalnih muljatora. Život bez udova mu u struci motivacijskog propovjednika daje toliko veliku prednost u odnosu na bilo koga drugog, da u tom kontekstu ne možemo govoriti o hendikepu. Ne želim podcijeniti ogroman trud i ambiciju koju je uložio u svoju karijeru, samo kažem da bi meni – koji sam odrastao bez trauma i zavrÅ¡io dva fakulteta u inozemstvu – bilo praktički nemoguće raditi to Å¡to on radi. Jednostavno nemam dovoljno čemera da bih bio uvjerljiv.

A to Å¡to radi u svakom trenutku naglaÅ¡ava njegov hendikep. U nastupu je dinamičan i živahan, kreće se, skakuće, priča viceve na svoj račun (“kada je hladno, često kažem da su mi promrzle ruke”, “upravo sam prekrižio ruke, ali to ne možete vidjeti”) i vjeÅ¡to kombinira priče o svojoj nevolji s poukama zaÅ¡to prihvatiti Boga kao spaasitelja. Jedan dio predavanja čak je odradio ležeći na trbuhu, kako bi u trenutku kada kaže da je kroz Boga sve moguće naslonio glavu na Bibliju i pomoću nje se pridigao u uspravan položaj.

Tada sam bio potpuno siguran da nas sve vuče za nos.

A onda je počeo pričati o Indiji, zemlji koja mu je “promijenila život”. Tamo je posjetio četiri javne kuće i razgovarao sa Å¡estotinjak prostitutki koje su prodane u roblje. U javnim kućama uvjeti su bili zastraÅ¡ujući – ropstvo, prostitucija, ogromni Å¡takori. U četvrtoj javnoj kući susreo je 85-godiÅ¡nju staricu koja je sjedila na podu. Sjeo je do nje, primijetivÅ¡i na zidu slike njenih bogova. Kroz prevoditelja počeo joj je govoriti o Isusu, kada je u sobu upala njena sestra i napala ga: “Moja sestra nije četiri godine izaÅ¡la iz kuće! Ako je Isus stvaran, pomozi joj da ustane!”

Nick je shvatio da se radi o ozbiljnom problemu i počeo se moliti za staricu. Nakon desetak minuta ona se ustala, izliječena. Hodala je bez problema, čak i skakutala. Kasnije je saznao da je ta starica odgovorna za otvaranje 150 javnih kuća i nevolje tisuća žena. Zaključio je da je bila daleko od Boga, a on je svejedno došao k njoj, kao što će doći bilo kome tko se otvori prema njemu.

Tu već vidimo da je Vujicic, dijete srpskih roditelja, vrlo dobro usvojio zapadnjački kulturni imperijalizam. Sa svojom svitom otišao je u zemlju trećeg svijeta, posjetio ljude koji žive u užasu, s prijezirom frknuo na njihova božanstva i ženi koja sjedi u blatu i smradu dilao svoju religiju. Blaženo nesvjesan svoje bahatosti, ženu je osudio bez da se potrudio saznati zašto je to učinila i kakav je bio njen život. Da je stvarno bila toliko oličenje bezbožnosti i zla, sigurno ne bi u blatu čekala velikog izbavitelja Nicka Vujicica, Univerzalnog Ambasadora Svega Što Je Moralno.

On je samo mlažnjakom dolepršao u Indiju, prikupio pričice i sada ih priča nama s isključivim ciljem da ilustrira:

1. Kako je on sasvim kul tip,
2. Bog pomaže svima koji ga prihvate, pa čak i onima koji su gadno zgriješili,
3. Kako u Hrvatskoj ipak nije toliko loše jer imamo sve udove i nismo robovi okruženi mutiranim štakorima.

Ironija cijele priče je što su ti jadnici osuđeni na ropstvo i prostituciju, a ljudi kao što je Nick Vujicic ponovno ih iskorištavaju i prostituiraju korištenjem njihovih užasa kao tople, humane anegdote za svoj probitak.

Nakon toga govorio je o glavnom uzroku patnje na svijetu: žudnji. On je žudio za rukama i nogama i to ga je ispunjavalo užasom. Mi u publici, vlasnici kompleta zdravih udova, žudimo za drugim stvarima i to nas održava u trajnom stanju anksioznosti i stresa. I sad dolazimo do njegovih glavnih poruka: sutra će biti bolje, Bog voli Hrvatsku i samo mu se trebamo prepustiti. Ta rezigniranost, pokornost i bespogovorno potčinjavanje autoritetu najgori je dio njegove filozofije jer taj princip “prepusti se i vjeruj u SveviÅ¡njeg” idealno odgovara Å¡efovima svih država svijeta. Ne čudi Å¡to su ga rado primili mnogi predsjednici i parlamentarci.

Da bismo bolje razumijeli o čemu se ovdje radi, usporedimo Vujicica – koji se hvali da je za njega čula milijarda ljudi – s Martinom Lutherom Kingom, takoÄ‘er vjernikom, propovjednikom i motivacijskim govornikom. King je, osim propovijedanja, bio i gorljivi aktivist. Crnce je poticao da se bore protiv vlasti koja ih je ugnjetavala i uskraćivala im osnovna ljudska prava. Zbog svog angažmana na kraju je i dobio metak. ZaÅ¡to Nick Vujicic nije svoju zgroženost životnim uvjetima ropkinja/prostitutki odveo korak dalje? ZaÅ¡to nije postavio pitanje kako to indijske vlasti mogu tolerirati ropstvo u 21. stoljeću?

Ali nije samo iskoristio Indiju: osvrnuo se i na Siriju, državu u kojoj “djeca plaču, nema hrane, nema mlijeka, nema pokrivača…” Time lijepo igra na emotivnu žicu jer je Sirija čist slučaj – bez obzira Å¡to mislili o sirijskoj političkoj situaciji, svatko normalan suosjeća s patnjom djece. Ipak, joÅ¡ je važnije neÅ¡to drugo: to Å¡to u sadaÅ¡njem trenutku u Hrvatskoj nema patnje usporedive s Bliskim istokom. Zato nema bojazni da će publika početi zbrajati dva i dva pa zaključiti da bi mogli malo tražiti svoja prava na ulici.

Uzmimo za usporedbu nama bliže slučajeve masovnih prosvjeda u Å panjolskoj i Grčkoj, gdje se ljudi poput nas na ulicama bore za svoja prava. Kada bi Vujicic svoje poente ilustrirao takvim primjerima, svi mi koji smo s osmijehom na licu sjedili u publici odjednom bi se sjetili svih afera, skandala i užasa koji obilježavaju naÅ¡u svakodnevnicu posljednjih dvadesetak godina. Tada bi Nickove poruke nade i strpljenja, “jer Bog će nama i naÅ¡oj djeci osigurati bolje sutra” možda bile popraćene i ponekim “fuck you” ili “asshole, go home”.

Ipak, Å¡lag na torti dolazi kada ničim izazvan otvori pitanje braka. U kratkom uvodu kaže da ideju o prvom seksu nakon vjenčanja smatramo zastarjelom, ali da je istina drugačija. Tvrdi da je Bog stvorio seks za brak jer sve Å¡to je dobro dolazi od Boga, a on u Bibliji kaže: “prvo brak, onda seks”. Zatim objaÅ¡njava da seks prije braka nikada nije bolji nego s osobom koju volimo i s kojom ćemo provesti ostatak života. Seks prije braka, kaže Nick, poput je jeftine imitacije skupog sata: djeluje dobro, ali nije autentičan i toga smo uvijek svjesni.

Odakle našem guruu tako bogato iskustvo? Iz takvih riječi možemo samo zamisliti da je povalio pola svijeta, triput se liječio od sifilisa i rješavao se ovisnosti o seksu uz Michaela Douglasa. Nevjerojatno ali istinito, njegovo znanje je teoretsko: bez problema priznaje da je ostao djevac do braka! Kako onda može znati da je takav seks loš ako ga nije probao? Kako može znati da će s osobom koju volimo i s kojom želimo živjeti dok nas smrt ili dosada ne rastave biti fantastičan tek po potpisivanju ugovora? Pročitao je u knjizi.

Ali publici je bilo dovoljno čuti nasmiješenog čovjeka bez udova kako govori da drugdje ljudi imaju većih problema. I dobro su se zabavili. Red pjesme, red predavanja, molitva za kraj i onaj nezaboravni osjećaj da imaju snage i volje za promijeniti svoju mučnu rutinu. Ali kao i uvijek, iskra motivacije trajat će nekoliko dana, a onda po novu razonodu, novu inspiraciju.

Evo, već u listopadu u Rijeku nam stižu dva nova spektakla: Lord of The Dance i žensko hrvanje u čokoladi.

Ako želite čuti kako je zvučalo predavanje, na sljedećem linku možete ga poslušati u cijelosti.
[soundcloud url=”http://api.soundcloud.com/tracks/61339948″ iframe=”true” /]