Suptilne subliminalne poruke

Znanstvenici su se okrenuli protiv KreÅ¡imira MiÅ¡ka i njegove emisije “Na rubu znanosti”. Kažu da njegova emisija promovira pseudoznanost. Dugo im je trebalo.

MiÅ¡ak je znanstvenicima na optužbe uzvratio izazovom da pogledaju njegove emisije i kažu Å¡to je u njima sporno. Kako nemam naviku gledati TV, pogledao sam njegov blog i – gle, Å¡to tamo ima! Posljednji tekst je o subliminalnim porukama. Ovo će biti lak posao…

Povijest subliminalnih poruka traje pedesetak godina. Pojavile su se s puno halabuke – u studiji Jamesa Vicaryja iz 1957. godine. On je u jednoj kino dvorani u filmove ubacivao poruke “Hungry? Eat popcorn” i “Drink Coca Cola”. Nakon toga je porasla prodaja kokica i Coca Cole, Å¡to je izazvalo očekivanu frku meÄ‘u kupcima. Ljudi su se bunili da se radi o zloj kontroli uma, a marketinÅ¡kim stručnjacima su izrasli vampirski zubi i počeli su ulagati velika sredstva u subliminalni marketing.

Ta studija je imala samo jedan problemčić. Bila je potpuno izmišljena, što je njen autor godinama kasnije i priznao. Znanstvenici su u više navrata istraživali subliminalne poruke i zaključili da nemaju nikakvog efekta osim placeba. Da je Mišak uložio malo više truda u svoje istraživanje, otprilike pet minuta da budem precizan, dobio bi sve ove informacije.

Umjesto istine o subliminalnim porukama, njegov tekst se bavi idejama koje su u najboljem slučaju umiÅ¡ljanja, a u najgorem simptomi rastuće paranoje. Na primjer, slikama guÅ¡tera u pozadini stola za poker koje je vidio – gle čuda – nakon Å¡to je čitao literaturu Davida Ickea. To je rezultat fenomena koji se u psihologiji zove “pripremanje” i nije naročito posebno.

Druga stvar koju Mišak vidi je seks. I to seks posvuda, od novčanica do oglasa za hrenovke. Tu je bitno napomenuti dvije stvari.

Prvo, seks prodaje svaÅ¡ta i u tome nema ničeg spornog. Seks u reklamama nije subliminalan niti skriven: samo treba pogledati dobar broj reklama za sladoled na kojima zgodne žene guraju sladolede naziva “King” ili “Magnum” u zavodnički rastvorene usne. Da bi reklame neÅ¡to prodavale na subliminalan način, to ne bi smjelo biti vidljivo golim okom. Ako je vidljivo, onda nije subliminalno.

Drugo, grafičari su otkačeni ljudi i skloni su ubacivanju suptilnih detalja u slike i filmove. Ti detalji ne služe ničemu drugom osim da dizajner vidi ako će publika primijetiti te sitnice koje se zovu “easter eggs” (uskrÅ¡nja jaja). To je toliko rasprostranjen fenomen da čak postoji i sajt koji prikuplja uskrÅ¡nja jaja. Ima dizajnera koji to rade vulgarnije od drugih, ali Å¡to se tu može.

Osnovna greÅ¡ka paranoika koji su opsjednuti subliminalnim utjecajem je u tome Å¡to misle da je na ljude potrebno utjecati na prikriveni način. Ljudi sasvim dobro reagiraju na direktan utjecaj pa ovakve lukave metode do sada nisu bile potrebne. Ali MiÅ¡aka to ne opterećuje jer je i loÅ¡ publicitet – dobar publicitet.