Ubojstvo bez oružja: vinkovačke kurve i cyberbullying

Kako biste se osjećali da vas netko u javnosti proziva droljom samo zbog načina oblačenja? Slavonskim tinejdžericama to nije samo hipotetsko pitanje jer su već tjednima na niÅ¡anu anonimnog manijaka, autora Facebook grupe “Vinkovačke kurve”.

Autor tvrdi da roditeljima otvara oči o aktivnostima svoje djece. Pritom se smije policiji koja ga ne može otkriti i pravosuđu koje ga ne može goniti. Taj hrabri borac za moral vjerojatno se smatra modernim Robinom Hoodom, ali sve što čini je iživljavanje frustracija, cyberbullying nad bespomoćnim djevojkama.


Problem s joÅ¡ uvijek anonimnim autorom sporne stranice nije samo u tome Å¡to radi. Problem je u tome Å¡to za svakog takvog javno eksponiranog primitivca postoje deseci samozvanih moralista koji ga Å¡utke podržavaju. NajlakÅ¡e je za primjer uzeti senzacionalan uspjeh inicijative “U ime obitelji”, koja je prikupila pola milijuna glasova za referendum “Brak = žena + muÅ¡karac”, ali primjera ima posvuda.

Na portalu 24 sata pod “Izdvojeni komentari” možemo vidjeti reprezentativne primjerke kromanjonÅ¡tine.

Djevojkama nije lako. S jedne strane govori im se da moraju biti izgledati atraktivno. Pop zvijezde, glumice i fotomodeli nameću kriterije dobrog izgleda, a kada se mlade djevojke tako oblače i poziraju u Facebook profilima, kritizira ih se jer su drolje.

S druge strane imamo stare, dobre moralne kriterije prema kojima žene trebaju biti fine, pristojne i čedne dok se muškarci time ne trebaju opterećivati.

Tko onda može procijeniti koja je granica između seksi i neukusnog izgleda ili ponašanja? Odgovor je očito bilo tko, pod uvjetom da zadovoljava dva preduvjeta: tehničko znanje da ostane anoniman i dovoljnu količinu zlobe da se želi tako iživljavati.

Zašto je cyberbullying problem?

Cyberbullying je posebno razorno oružje jer se u analognom svijetu nasilje mora odvijati uživo. Za to treba više vremena kako bi nasilnik žrtvi fizički pristupio dok je nezaštićena, daleko od doma i roditelja.

Na internetu nema takvih ograničenja. Napadati se može u bilo koje doba dana, a maÅ¡tovitom zlostavljaču dostupni su blogovi, forumi, Skype, e-mail i druÅ¡tvene mreže. Sve to moguće je u potpunoj anonimnosti zahvaljujući alatima poput privremenih e-mail adresa i Tor Browsera za anonimni pristup internetu. Da stvar bude gora, od tih alata najčešće su SMS poruke – i to od ljudi koje žrtva poznaje.

Taj osjećaj da nigdje nema sigurnosti, da vas zlostavljači u svakom trenutku mogu dobiti telefonom ili o vama pisati gadosti na internetu, razorno djeluje na psihu. Žrtva često pati od nesanice jer se ne može opustiti znajući da se možda upravo u tom trenutku o njoj govori loše. Počinje se osjećati posramljeno, izolirano i depresivno.

U ekstremnim slučajevima moguće je i samoubojstvo.

To je pokazao i nedavni slučaj djevojke M.J. iz Lobora. Nakon što je počinila samoubojstvo, ispostavilo se da je bila žrtva cyberbullyinga preko stranice ask.fm.

Posebno brutalan bio je slučaj 17-godišnje kanadske djevojke Rehtaeh Parsons koju su silovala 4 mladića, fotografirala je i nakon toga slala fotografiju ostalim učenicima u školi. Djevojka se također ubila.

Društvo kaska za tehnologijom

Mehanizmi društvene zaštite su zastarjeli i ponekad smiješni. Tek u zadnje vrijeme svjesni smo problema bullyinga u školama i organiziramo predavanja protiv vršnjačkog nasilja. Cyberbullying prolazi nekažnjeno. Internet je još uvijek divlji zapad.

Pogledajmo, kao ilustraciju, neke od savjeta policije koje je prenio Index:

Ukoliko vaše dijete ima otvoren profil na nekoj društvenoj mreži i vi otvorite profil na istoj mreži i budite prijatelj svom djetetu.

Smisao adolescencije je sve veća samostalnost od roditelja i istraživanje stvari koje često nisu u skladu s onim što roditelji očekuju od vas. Tinejdžeri zahtjev roditelja za prijateljstvom smatraju ograničavajućim pa odbijaju prijateljstvo ili prelaze na nove mreže koje roditelji ne poznaju.

ako se ne znate koristiti društvenom mrežom neka vas vaše dijete pouči tome.

Već mogu zamisliti kako bi to zvučalo: “daj mi pokaži te fejsbuke da mogu pratiti Å¡to radiÅ¡ dok si onlajn”.

objasnite djeci da su osim njihovih prijatelja korisnici društvenih mreža i osobe koje mogu imati loše namjere te da stoga ne objavljuju osobne podatke koji se lako mogu zlouporabiti.

Dobar savjet koji je teÅ¡ko provesti. Najsigurniji način zaÅ¡tite na Facebooku je postaviti svoj profil da sve podatke mogu vidjeti samo prijatelji, čak ne i “prijatelji prijatelja”. Ipak, sudjelovanjem u grupama, dogaÄ‘ajima i ostalim javnim aktivnostima na Facebooku otvorit ćete se zlonamjernicima. OdreÄ‘ena razina sigurnosti je poželjna, ali nema bijega od manijaka koji se zakači za vas.

povremeno zajedno s djecom prokomentirajte aktivnosti na društvenoj mreži, neka vaša djeca znaju da ste zainteresirani i za njihov virtualni život

Dobra ideja, opet u teoriji. Trik je u tome Å¡to od ranog djetinjstva treba graditi savezniÅ¡tvo s djetetom. Ono mora biti sigurno da ga volite i podržavate bez obzira Å¡to mu se dogodilo. U trenutku kada počne koristiti internet, trebate objasniti koje su moguće posljedice i ponovno naglasiti da u slučaju bilo kakve nevolje želite znati o čemu se radi. TeÅ¡ko je graditi povjerenje tek kada dijete “krene u svijet”.

djeca nerijetko putem društvenih mreža igraju igrice od kojih neke mogu stvarati nerealnu sliku o stvarnim životnim situacijama (primjerice: učestalo dobivanje čipova na poker igrici može dijete potaknuti na razne igre sreće i klađenja u stvarnom životu); prekomjerno provođenje vremena u igranju igrica i komunikaciji putem društvenih mreža može izazvati stvarnu ovisnost i bitno utjecati na kvalitetu djetetova života.

Pretjerivanje u bilo čemu je štetno, ali ovi savjeti su smiješni. Ako će igranje poker igrica dijete pretvoriti u kockara, Angry Birds će ga pretvoriti u zlostavljača životinja, a Carmageddon u Radimira Čačića.

Kad smo već kod nerealne slike o stvarnim životnim situacijama, taj stav je preduvjet za očuvanje mentalnog zdravlja u Hrvatskoj.

Koje je rješenje?

Problem cyberbullyinga nije moguće rijeÅ¡iti preko noći. Policija slijedi zakon koji to naziva kaznenim djelu protiv časti i ugleda. Postupak se pokreće temeljem privatne tužbe. Radi se o dugotrajnom postupku koji ne rjeÅ¡ava trenutni problem – nepopustljivo sramoćenje tinejdžera u javnosti. ObjaÅ¡njenje policije da se ne radi o ničemu Å¡to je ilegalno u sebi ima i dozu nenamjernog crnog humora. Naime, kažu da da uzimanje javnih fotografija nije “neovlaÅ¡teno preuzimanje”, a koriÅ¡tenje stvarnih imena nije “kraÄ‘a identiteta”. Jedini problem vide u vrijeÄ‘anju osjećaja djevojaka.

Zato treba donijeti zakone kojima ćemo štititi žrtve. U travnju 2013. godine, nakon slučaja Rehtaeh Parsons, vlada Nove Scotie u Kanadi donijela je zakon protiv cyberbullyinga. Takvih zakona još uvijek je malo, ali ni oni ne bi pomogli u ovom slučaju. Oni se odnosi na kažnjavanje poznatih pojedinaca, a u ovom slučaju radi se o anonimcima.

Drugi dio borbe je graditi društvo prave spolne ravnopravnosti, u kojem ćemo ulagati trud u obrazovanje i promjenu stoljetnih predrasuda o tradicionalnim ulogama žena i muškaraca. Imajući u vidu broj ljudi kojima pitanje istospolnog braka baca pjenu na usta, to će biti dugotrajan proces.

Zato, nažalost, dok se stvari ne riješe zakonima i obrazovanjem, preostaju nam analogna rješenja. Najbolji je razgovor oca djevojke i nasilnika uz posredovanje pajsera.

Toplo se nadam da će autori grupe “Vinkovačke kurve” i sličnih inicijativa biti razotkriveni i podvrgnuti grupnom cipelarenju u organizaciji roditelja djevojaka.

Šalim se, naravno. Ne želim imati posla s policijom zbog poziva na linč.

foto: Fixers UK